Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits



Glazba

Knjige

Film



Pisma










Stranica obnovljena:
14. rujna, 2006.

KAMO IDE PIF - MEĐUNARODNI FESTIVAL KAZALIŠTA LUTAKA U ZAGREBU?

SAN I JAVA DRVENIH OSMIJEHA
Bojan MUNJIN
14. rujna, 2006.

Već godinama, naime, PIF funkcionira čak i u svom najblještavijem izdanju kao kombinacija diktature savršenstva koja dolazi iz inozemstva i anarhije osrednjosti domaćih lutkarskih kazališta. Nakon svega, PIF-u ostaje da razmisli o realnosti i snovima. Ako se čvrsto bude držao krute realnosti kao do sada, mogao bi iz nje biti izbačen. Ako se uputi u snove, možda bi tu realnost mogao zadobiti

< > | cijeli članak | verzija za tisak

pif_04_bertran_barcelona_150.jpg Trideset deveti međunarodni festival kazališta lutaka u Zagrebu (1.-8. rujna) protekao je uobičajeno kao šarena slikovnica prinčeva, vila i zmajeva i ludosti za djecu svake vrste, no PIF je potvrdio i neka kronična i ne baš ugodna pitanja. Već godinama, naime, PIF funkcionira čak i u svom najblještavijem izdanju kao kombinacija diktature savršenstva koja dolazi iz inozemstva i anarhije osrednjosti domaćih lutkarskih kazališta. Na ovom festivalu "savršeni" su bili španjolski lutkar Jordi Bertran i njegova "Antologija", Laura Kibel iz Rima i njeno "kazalište nogu" te Državna lutkarska akademija iz Sofije s pretvaranjem prstiju u ljude, biljke i životinje ("Glazba u mojim rukama"), a osrednja je bila "Šuma Striborova" iz Rijeke, "Čarobna frula" iz Zagreba i "Lepeza mladosti" iz Splita.

Može li dril istočnoevropskih lutkarskih kazališta i one man band show sa Zapada biti istinski uzor posustalim domaćim animatorima drvenih osmijeha? Ne samo da ne može nego je to i štetno, smatra Kruna Tarle, lutkarica iz Zagreba. S obzirom da domaće lutkarstvo već godinama ne zna što će samo sa sobom – smatra Tarleova - ono međunarodne festivale organizira po sigurnoj formuli da zove "najbolje" a ne najkreativnije te nema hrabrosti da istražuje nove tendencije.

Ništa osim savršenstva

Naime, na ovom festivalu bilo je i predstava kao što je "Kositreni vojnik" iz Samobora, "Pjetlić Tinčić" iz Ljubljane ili "Radoznala jelka" iz Zagreba koje su zaslužile jedini epitet da su bile "slatke", ali je bilo i onih razvikanih koje ni po čemu nisu bile velike. U prvom redu to se odnosi na slavnu slovačku lutkarsku školu kojoj je bio posvećen ovogodišnji PIF, ali od tri njihove predstave; "Finist – slike s izložbe", "Crvenkapica" i "Dvanaest mjeseci", prva je bila teška za gledanje, druga dosadna, a treća – prazna. Poljska predstava "Prozor" teatra "Maska" bila je najavljena kao bum kazališta sjena, a ispala je veliko razočaranje bizarnim.

S druge strane, u trenutku kada publika otvorenih usta gleda kako Bertranove marionete savršeno imitiraju Salvadora Dalija, Luisa Armstronga, Casalsa i druge i kada nakon predstave direktor sofijske akademije dolazi na pozornicu pokloniti se majstoru, tada se ovakvom hrvatskom lutkarstvu šalje – kriva poruka. Prvo zato što ga se navodi da kopira nešto tuđe i drugo zato što to tuđe osim savršenstva veće dubine – nema. To se naročito vidjelo kod Laure Kibel kod koje se nakon prve fascinacije njezinim upravljanjem lutaka nogama vidi da toj animaciji nedostaje i suptilnost i priča.

Hrvatsko lutkarstvo koje se već sto pedeset godina temelji na infantilno didaktičkoj formuli borbe dobra i zla, na ružnim čarobnjacima i krezubim babama, na poštenim šegrtima i nezaštićenim princezama, ovom provokacijom preciznosti neće doći do spoznaje da smisli nešto svoje, nešto originalno i nešto kreativno. Iza te fasade pokazivanja "najboljih" PIF se danas "ne osjeća baš najbolje", kako u uvodu kataloga kaže njegova urednica programa Livija Kroflin, jer se na festivalu osjeća zamor materijala i vidi da hrvatsko lutkarstvo ne gleda - prema zvijezdama. Za takav pogled u prvom redu nedostaje nešto marljivog rada i visoka škola za lutkare koja bi osim mjesta zanatske izvrsnosti bila primarno zajednica kreativnih. Tek tada hrvatsko lutkarstvo može računati na lepršavost kakvu su ove godine pokazali kanadski ulični lutkari (Les Sages Fous, Quebec: "Ulični akvarij"), na suptilnost kao u češkoj verziji Ivice i Marice (kazalište Drak, Hradec Kralove) ili na ozbiljnu promišljenost kakvu pokazuje Matija Solce (Teatar Matita, Ankaran: "Male noćne priče").

SAN I JAVA DRVENIH OSMIJEHA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1095_150.jpg