JEDNOSTAVNO SLOŽENO
Darko VUKOREPA
14. rujna, 2006.

"Kad nam se ukaže šansa za izborom većeg ili manjeg, mi uvijek - zbog naše genetske programiranosti – želimo veće i više. 'Želite li veći ili manji kolač?', ili 'Želite li računalo s deset ili jednim procesorom?' Izbor je stvarno jednostavan, ili možda nije?", kazao je povodom glavne teme ovogodišnje manifestacije - "Jednostavnost: umjetnost složenosti" - John Maeda, svjetski znani multimedijalni umjetnik i profesor na čuvenome MIT-u. Drugim riječima, zašto moderni hardver mora biti toliko kompliciran, počevši od de/montaže običnog stroja za pranje rublja, da njime funkcionalno može ovladati samo tehnokratska elita?

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Jednostavnost je složena tema na čija pitanja se ne može dati jedan i prost odgovor. Mi živimo u sve složenijem, tehnologiziranom svijetu gdje ništa ne radi kako bi se pretpostavilo, što nas sve na koncu dana čini gladnima za jednostavnošću do određenog stupnja. Dapače, kad nam se ukaže šansa za izborom većeg ili manjeg, mi uvijek - zbog naše genetske programiranosti – želimo veće i više. 'Želite li veći ili manji kolač?', ili, 'Želite li računalo s deset ili jednim procesorom?' Izbor je stvarno jednostavan, ili možda nije?", kazuje povodom glavne teme ovogodišnje Ars Electronice - prestižnog svjetskog festivala koji razmatra odnose između umjetnosti, tehnologije i društva - John Maeda (1966.), multimedijalni umjetnik, dizajner međunarodne reputacije i profesor na čuvenome MIT-ovu Media Labu.

Apstraktni ekspresionizam

Puni naziv udarne teme ovogodišnje manifestacije - koja se već 26 godina, na više lokacija, održava u austrijskome Linzu, i koja je ovoga puta okupila 35 tisuća posjetitelja, 535 umjetnika i znanstvenika iz 20 zemalja, te 504 novinara iz 32 zemlje – jest "Jednostavnost – umjetnost složenosti", a najjednostavnije rečeno, organizatore je na navedenu temu ponukalo mnoštvo posve životnih primjera kojima svi svakodnevno svjedočimo, a u kojima glavnu ulogu imaju nove tehnologije. Naime, zašto je moderni hardver toliko kompliciran, počevši od demontaže zaštitno-transportnih dijelova kod jednog običnog stroja za pranje rublja, da njime funkcionalno mogu ovladati samo pripadnici tehnokratske elite? I upravo taj ogromni nerazmjer između utjecaja novih tehnologija na moderno društvo, s jedne, te mogućnosti njihova korištenja od strane "običnih smrtnika", s druge strane, ponajviše je obilježio ovogodišnju Ars Electronicu.

Već spomenuti "guru" promišljanja jednostavnosti, prof. Maeda, postavio je u sjajnom zdanju Lentos Kunstmuseuma na obali Dunava izložbu pod nazivom Nature kojom, dakako, tematizira humanizaciju tehnologije, odnosno riječ je o seriji od sedam 3 do 6-minutnih tzv. motion paintings, koje predstavljaju apstraktne oblike slične onima koje nalazimo u pravoj prirodi. Maeda upotrebljava jako kolorirane sekvence, koje su stalno u svojevrsnoj mijeni; odabirući metafore iz prirode – mjesec, vatru, kišu i vjetar, pokušava, pak, u duhu klasičnog pejsažnog slikarstva pružiti uvid u digitalni svijet svojih djela. Maeda je pritom posebno inspiriran dinamičkom energijom apstraktnog ekspresionizma, to jest slikara poput Kleea, Rothka ili Newmana, a jedan od najvažnijih ciljeva njegove izložbe Nature jest približiti posjetitelja računalu i njegovoj unutarnjoj "prirodi".

Ars Electronica, zbilja jedinstveno međunarodno okupljalište i središte digitalne umjetnosti i medijske kulture, danas se sastoji od četiri cjeline: Ars Electronice - festivala umjetnosti, tehnologije i društva; Prix Ars Electronice – vodećeg svjetskog cyber-arts natjecanja; Ars Electronica Center - Muzeja budućnosti, te Ars Electronica Futurelab – Laboratorija za inovacije. U okviru natjecanja CyberArts najviše pažnje privukao je dobitnik Zlatne Nike u području interaktivne umjetnosti i zbilja dojmljivi rad The Messenger Paula DeMarinisa iz SAD-a – posrijedi je propitivanje odnosa između električne energije i demokracije, odnosno tematiziranje utjecaja telekomunikacijskih tehnologija na naš način života. Kako je rad stvarno kompliciran za opisivanje, valja samo naznačiti kako se tu radi o DeMarinisovom primanju e-mailova iz cijeloga svijeta na računalo, te njihovom kasnijem slanju na instalaciju, te dekodiranju pomoću tri sustava, koji ujedno predstavljaju i povijesne reference na rane eksperimente s emitiranjem poruka pomoću telegrafa... Detaljnije na matičnoj adresi projekta: www.stanford.edu/~demarini.

Hibridna stvorenja

Valja, dakako, spomenuti i rad koji krasi plakat ovogodišnje Ars Electronice – Vegetable Weapons Tsuyoshi Ozawe: slijedeći umjetnike Dade i Fluxusa autor prilagođuje vizualne jezike subkulture sugerirajući pritom političke i društvene promjene, dok bi humorna strana rada trebala razbiti nemale stereotipe prisutne u tom području... U obilju art-tehno čudesa unutar AEC Muzeja budućnosti nalazi se, primjerice, i Airacuda, bioničko-gumeni riba-objekt s daljinski upravljanim repom. Priroda je ovdje poslužila kao izvor tehnološke inspiracije, rekli bi stručnjaci... Fasadu, pak, zgrade Ars Electronica centra, kao i neke javne prostore, ove je godine "oslikala" njemačka umjetnica Nicole Knauer, koja se odlučila za hibridna stvorenja kao poveznicu između prirode i tehnologije: reljefna instalacija sadrži 500 tisuća komada bijeloga plastičnog kabela, pa ju je poželjno ne samo gledati nego i dodirnuti...

Kao i prijašnjih godina, i ove je glavni gradski trg u Linzu, Hauptplatz, bio poprište nekoliko Ars Electronica-projekata: Maschine-Mensch austrijskog dvojca Rhomberg-Zucali govori o postindustrijskome čovjeku kao računalno uvjetovanom robu u okviru potpuno automatiziranog sustava; Sledgehammer keyboard Taylora Hokansona poziva posjetitelje da čekićem udaraju po tastaturi – svaka golema tipka zahtijeva veliki napor pojedinca koji je želi aktivirati, pa sudionici eksperimenta moraju biti vrlo agresivni i koncentrirani kako bi njihov pokušaj bio uspješan, dok je projekt pod nazivom Moon Ride austrijske grupe Assocreation najprije glavni trg preplavio biciklima, da bi potom njihovi korisnici svojim pojedinačnim pedaliranjem (na)punili ogromnu bateriju potrebnu za funkcioniranje, to jest, za sjaj umjetnoga mjeseca na noćnome rujanskom nebu Linza!

Bijeg u barok

U okviru Ars Electronica Campusa ovoga su se puta svojim radovima, smještenim u međuprostor media-arta, raznih programa i istraživanja dizajna, predstavili studenti fakulteta za umjetnost i dizajn iz Helsinkija, a u potrazi za (funkcionalnom) jednostavnošću, svi su se sudionici ovogodišnje Ars Electronice na jedan dan uputili u barokni samostan Sv. Florijan nedaleko Linza, a među brojnim programima, ilustracije radi, spomenimo diskusiju bivšega Benettonova marketinškoga maga Oliviera Toscanija, koji je u Sv. Florijanu problematizirao međuodnose između politike i informacijskoga društva.

Prvih dana rujna u Linzu se ove godine mogao vidjeti i dizajnerski stol budućnosti na kojem se nadopunjuju digitalne, virtualne i stvarne fizičke stvari i naprave; zanimljiv je bio i projekt pod nazivom re:call phone, svojevrsna interaktivna telefonska stanica, napravljena po uzoru na one iz 50-ih godina, a umjesto razgovora, putem slušalice, nakon okretanja brojeva, moglo se "navigavati" kroz povijest telefona i telefonije... O već tradicionalnom hrvatskom neprisustvu na ovoj prestižnoj, a bliskoj nam manifestaciji, koju su, usput rečeno, doslovce preplavili Japanci i Amerikanci, ne valja trošiti riječi – jednostavno, dok drugi odgonetavaju "crne rupe" u svemiru, mi se još uvijek mučimo s "crnim jamama" u našem odvodno-kanalizacijskome dnevnom boravku...

JEDNOSTAVNO SLOŽENO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.