PLATI PA SE PATI!
Karmen LONČAREK
14. rujna, 2006.

U svijetu se na zdravstvo godišnje potroši više od 3,1 bilijuna (tj. 3100 milijardi) dolara; same SAD potroši 1,6 bilijuna, Hrvatska pak više od dvije milijarde dolara. Velika količina novca, neizvjesnost i brojnost raspršenih sudionika zdravstvenog sustava čine osobitu kombinaciju preduvjeta za koruptivno ponašanje. Suprotno stavovima naše visoke zdravstvene administracije, hrvatska javnost percipira zdravstvo kao sustav koji veoma pati od korupcije. Posljednja analiza Transparency Internationala pokazuje da je takva percepcija – sasvim opravdana

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U Slobodnoj Dalmaciji od 9. rujna 2006. objavljen je članak “ZG izlog elitnih DR kuća”, u kojem su autori prikazali rezultate svog istraživanja “gdje i u kakvim kućama i stanovima žive predstojnici i pročelnici klinika, zavoda i odjela” u četiri naše najveće bolnice. Taj je članak još jedan u nizu koji prokazuje liječnike kao unutrašnje neprijatelje, te ukazuje na korupciju u zdravstvu kao rak-ranu društva, kao da se radi o nekakvoj endemskoj pojavi, dok su drugi društveni sustavi posve imuni na korupciju. Suvišno je spominjati da je statistički uzorak od tridesetak kuća predstojnika i pročelnika premali za stvaranje ikakvog vjerodostojnog zaključka o tome koliko je imućno preostalih 12 tisuća liječnika u Hrvatskoj, a osobito onih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Dan ranije, u emisiji “Dvoboj” Nove TV, predstavnik visoke zdravstvene administracije tvrdio je kako je korupcija u našem zdravstvu potpuno individualna stvar, dok je sam zdravstveni sustav dobar, djelotvoran i uspješan.

Bolest sustava

Koliko spomenuti “istraživački novinari” i predstavnik visoke zdravstvene administracije vjeruju u ono što govore i pišu o korupciji u zdravstvu, prepustimo njihovoj mirnoj savjesti. No, domaća javnost zaslužuje ozbiljnu i objektivnu informaciju što je uopće korupcija u zdravstvu.

Na primjer, onakvu informaciju kakvu daje neprofitna organizacija Transparency International u svom izvještaju “Global Corruption 2006” posvećenom korupciji u zdravstvenom sektoru, a koji sadrži i detaljne ocjene o stanju korupcije u 45 zemalja, među njima i naše. (Publikacija je dostupna na web-adresi http://www.transparency.org/publications/gcr/download_gcr.)

Tko god se zanima za korupciju, čitat će svih 360 stranica izvještaja kao najbolji krimić: mnoštvo zapleta, inteligentnih i elegantnih kriminalaca s diplomama najboljih sveučilišta, borba za moć i profit, neočekivani zapleti i još neočekivaniji raspleti, primjeri velike osobne hrabrosti...

No, najbolji dio ove publikacije čini cjelina od 120 stranica analize korupcije u zdravstvu u kojoj briljantni svjetski stručnjaci za javno zdravstvo, farmaceutiku, zdravstvenu ekonomiku, etiku i pravo, na jednostavan i jasan način objašnjavaju uzroke, raširenost, posljedice, te načine borbe protiv korupcije u zdravstvu. Prolistajmo, dakle, te stranice.

Već na početku čitanja postaje jasno kako je tvrdnja citirana na početku teksta - da je korupcija u našem zdravstvu individualna stvar - u sebi duboko proturječna, jer su mito i korupcija imanentni samo djelovanju u sustavu, a ne individualnom djelovanju. Naime, Transparency International daje opću definiciju korupcije kao zloupotrebu javnih ovlasti radi osobnog dobitka (“abuse of public authority”). Korupciju u zdravstvu definira pak kao zloupotrebu povjerenja kojeg položaj daje (“abuse of entrusted authority”). Takva definicija korupcije veoma dobro pokriva “nečasna djela bolnica, liječnika, te ostalih radnika u zdravstvu, koji općenito imaju visok društveni i profesionalni status, i od kojih se očekuje da svoj profesionalni sud donose neovisno o privatnim financijskim interesima”.

Suprotno stavovima naše visoke zdravstvene administracije, naša javnost percipira zdravstvo kao sustav koji veoma pati od korupcije. Analiza Transparency Internationala pokazuje da je takva percepcija opravdana. Naime, zdravstvo je veoma podložno korupciji, i to u čitavom svijetu, pa čak i u SAD-u; korupcije ima i u privatnim kao i državnim zdravstvenim sustavima, u siromašnima kao i u bogatima, u tehnički sofisticiranima kao i najprimitivnijima.

Uz raširenu korupciju, bez obzira o kakvom zdravstvenom sustavu se radilo i kako dobro bio financiran, količina zdravlja neće biti razmjerna uloženom novcu. Kao primjer navedena je upravo korumpiranost zdravstvenog sustava SAD-a, što je jedan od glavnih uzroka zašto SAD troši na zdravstvo razmjerno najviše od svih industrijaliziranih zemalja, ali nema i najbolje zdravstvene rezultate. Također, raširenost korupcije zdravstvenog sustava u velikoj mjeri odražava stanje društva u kojem taj sustav djeluje.

Preduvjeti za korupciju

Zašto je zdravstveni sustav tako osobito podložan korupciji? Zato što ima osobitu strukturu u kojoj se isprepliću ovi ključni elementi: neizvjesnost; asimetrija informiranosti; brojnost i raspršenost sudionika. Tu su još dva važna činioca; prvi je taj da društvo često poklanja povjerenje privatnim sudionicima koji igraju važne javne uloge. Primjerice, kad privatne farmaceutske tvrtke, privatne zdravstvene ustanove ili privatni osiguravatelji postupaju nečasno da bi se obogatili, oni formalno ne zloupotrebljavaju “javnu službu radi osobnog dobitka”. Ipak, oni zloupotrebljavaju povjerenje javnosti, budući se od osoba i organizacija koje sudjeluju u davanju zdravstvenih usluga očekuju visoki standardi zaštite interesa korisnika. Uopće, u većini zemalja medicinskoj je profesiji dana velika sloboda samoregulacije, uz podrazumijevanje da za uzvrat preuzima profesionalnu odgovornost za djelovanje u najboljim interesima pacijenata.

Drugi važni činilac koji zdravstvo čini osobito podložnim korupciji jest to što se u njemu vrte nevjerojatne količine novca: u svijetu se na zdravstvo godišnje potroši više od 3,1 bilijuna (tj. 3100 milijardi) dolara; sam SAD potroši 1,6 bilijuna, Hrvatska pak više od dvije milijarde dolara.

No, vratimo se osobitoj kombinaciji činilaca neizvjesnosti, asimetrije informiranosti i brojnosti raspršenih sudionika koji zdravstveni sustav toliko razlikuju od ostalih društvenih sustava. Ti činioci, ne samo da sustavno stvaraju uvjete za koruptivno ponašanje, već i znatno otežavaju transparentnost i odgovorno ponašanje koji bi ga kočili. Središnji i najdalekosežniji činilac je neizvjesnost, jer, kako znati tko će se razboljeti, kad će se i od čega razboljeti, i koliko će kod njega neko liječenje biti djelotvorno?

PLATI PA SE PATI!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.