CRNA GORA U BROJ KREĆE
Luko BRAILO
14. rujna, 2006.

Malo je, zapravo, reći da su Đukanovićevi socijalisti u koaliciji sa SDP-om Ranka Krivokapića opet pobijedili. Ovog su puta trijumfirali, jer je u novom sazivu crnogorskog parlamenta od ukupno 81 mandata koaliciji DPS-SDP pripalo 41 mjesto (među njima je i predstavnik Hrvatske građanske inicijative iz Boke kotorske), što znači da ta koalicija ima apsolutnu većinu, tj. potpunu vlast u svojim rukama

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Svojedobno je engleski reprezentativac Gary Lineker rekao da je nogomet čudesna igra u kojoj na kraju "uvijek pobjeđuju Nijemci". Nešto slično se može kazati i za crnogorske parlamentarne izbore, od uvođenja višestranačja upriličeno je sedam nadmetanja za poslanička mjesta, i svaki je put Demokratska partija socijalista (DPS) sa svojim liderom Milom Đukanovićem slavila. Tako je bilo i prošle nedjelje kada su po prvi put nakon svibanjskog referenduma o nezavisnosti parlamentarni izbori održani u samostalno i međunarodno priznatoj Crnoj Gori. Malo je, zapravo, reći da su Đukanovićevi socijalisti u koaliciji sa SDP-om Ranka Krivokapića opet pobijedili.

Potpuni trijumf

Ovog su puta trijumfirali, jer je u novom sazivu crnogorskog parlamenta od ukupno 81 mandata koaliciji DPS-SDP pripalo 41 mjesto (među njima je i predstavnik Hrvatske građanske inicijative iz Boke kotorske), što znači da ta koalicija ima apsolutnu većinu, tj. potpunu vlast u svojim rukama. Doda li se tome i podatak da je koalicijski dvojac pobijedio i na istovremenom održanim lokalnim izborima u Podgorici, Bijelom Polju, Baru, Danilovgradu, Rožaju... te umnogome poboljšao dosadašnje rezultate u Beranama, Herceg Novome i Šavniku, kao izrazito "unionističko/prosrpskim sredinama" tada su i razmjeri nedjeljnog trijumfa DPS-a i SDP-a još značajniji. Jer, od 21 crnogorske općine kandidati pobjedničke koalicije s državne razine sada vladaju u njih četrnaest. Trijumf DPS-a i SDP-a se, naravno, može promatrati iz puno kuteva, ali je posve očito da su se obistinila predviđanja prema kojima pobjednici na referendumu, u pravilu, dobivaju iduće izbore. Time su referendumski rezultat i međunarodno priznaje Crne Gore još jednom potvrđeni biračkom voljom, budući da će novi saziv parlamenta početi raditi kao Ustavotvorna skupština koja će kasnije prijeći u redovito zasjedanje. Stoga nije uopće čudno što je odmah u izbornoj noći Milo Đukanović, kao neprikosnoveni lider koalicijskog dvojca i nezaobilazna politička figura novovjeke Crne Gore ustvrdio kako su "nedjeljni izbori potvrdili da je Crna Gora politički veoma stabilna, da je čvrsto na evropskom putu, i da ima vlast koja je u stanju napraviti presudno važne korake ka evropskim integracijama".

A na tom putu Đukanović će sa svojom vladom i apsolutnom većinom u parlamentu u iduće četiri godine doista imati priliku "dovršiti započeti i dovesti Crnu Goru pred vrata Bruxellesa". I dok Đukanovićevi i Krivokapićevi sljedbenici s razlogom slave, razmrvljena opozicija još ne zna kud bi sa sobom. Najveći gubitnik proteklih izbora je bez ikakve dvojbe Socijalistička narodna partija (SNP) Predraga Peđe Bulatovića, uz koju su na izbore zajednički išle Narodna stranka (NS) Predraga Popovića i Demokratska srpska stranka (DSS) Ranka Kadića. Taj trojac koji je na svibanjskom referendumu činio okosnicu unionističkog bloka i zagovarao održavanje zajednice s Beogradom doživio je fijasko. Umjesto dosadašnjih 25 mandata sada će ta trojna koalicija morati između sebe podijeliti samo 11 poslaničkih mjesta, a takav rezultat upućuje i na skoro političko umirovljenje čelnika SNP-a Peđe Bulatovića koji ni jedno izborno nadmetanje s DPS-om od njegova raskola na Đukanovićevo i krilo Momira Bulatovića 1997. godine nije dobio. Tako se donedavni opozicijsko-unionistički lider pokazao izrazito neuspješnim i nedosljednim političarom koji, recimo, uvažava novu državnu realnost Crne Gore, dok istodobno ne priznaje njezine simbole poput himne, zastave i sl. Peđa priča o tobožnjoj transformaciji njegovim "umivenih" unionista u građansku stranku, a istovremeno surađuje s Popovićem i Kadićem kao predstavnicima preživjelog "srbovanja".

Bučanje i srbovanje

Stoga se u taj birački blok uspješno ubacio čelnik Srpske liste (SL) Andrija Mandić osvojivši čak 12 mandata, ponajviše na tezi da će "pobjednička opozicija ponovno raspisati referendum o zajednici sa Srbijom". Zato je odmah nakon izbora pozvao na ujedinjenje "svih protiv Mila", ali je to bila tek floskula bez odjeka. No, koliko god Mandićev rezultat izgleda velik, s tih 12 mandata u novom rasporedu parlamentarnih snaga SL ne može učiniti ništa, osim što će u crnogorskoj skupštini nekadašnja Srpska narodna stranka (SNS) i dalje bučati o srpstvu, neraskidivom zajedništvu s Beogradom, SPC-u...

Slična je situacija i s Pokretom za promjene (PzP) Nebojše Medojevića, nekadašnjeg Đukanovićeva savjetnika, koji je za nepuna dva mjeseca od osnivanja Pokreta uspio pridobiti dio naklonosti birača što se u konačnici pretvorilo u 10 mandata. Jako vješti retoričar i čovjek koji je odlično savladao tajne ekspertsko-demagoškog pričanja o korupciji, loše vođenoj privatizaciji, korupciji u politici, gospodarstvu, sudstvu, politici... uspio je takvim nastupom privući "građanskiji" dio razočaranih sljedbenika SNP-a i nekadašnjih liberala koji glasuju po načelu "bilo tko, samo ne Đukanović". I koliko god je PzP neka vrst iznenađena na crnogorskoj političkoj sceni, toliko je njegova objektivna reformsko-opozicijska snaga krajnje upitna. Ponajprije zato što je PzP utemeljen na načelu "one man band" (Medojević), te što se vodstvo tog Pokreta u ne tako davnoj političkoj prošlosti izjašnjavalo kao prosuverenističko, da bi sada PzP ponajviše dobio glasove razočaranih glasača prosrpskih i unionističkih stranaka.

Politička dvospolnost

Takva politička dvospolnost ne obećava mnogo, a usto PzP nije dobio priliku odlučivati o vlasti i ostvariti obećavani koncept ekspertne vlade. Stoga su veći izgledi da će se Mandićeva i Medojevićeva poslanička grupacija u novom skupštinskom sazivu natjecati u tome tko će više bučati protiv koalicije DPS-SDP. Preostalih osam mandata podijelili su koalicija Liberalne partije i Bošnjačke stranke (3 zastupnika), dok su četiri stranke koje okupljaju Albance u Crnoj Gori (Demokratski savez, Partija demokratskog prosperiteta, Albanska alternativa i Demokratska Unija) zaslužile isto toliko poslaničkih mjesta. Takav raspored političkih snaga unutar novog crnogorskog parlamenta znači da koalicijski dvojac DPS-SDP, osim formalne, nema i stvarnu opoziciju u Skupštini. I koliko god se takva situacija činila lagodnom za staru/novu vlast ona je utoliko otežavajuća što apsolutna kontrola parlamenta i vlade ujedno donosi punu odgovornost Đukanoviću i njegovim sljedbenicima za sve ono što će se u budućnosti događati u, kako su stalno naglašavali tijekom kampanje "evropskoj Crnoj Gori".

RANKO KRIVOKAPIĆ, ČELNIK CRNOGORSKOG SDP-a

HRABRI BIRAČI

Protekli izbori bili su vrlo značajni za Crnu Goru, kaže za Feral čelnik SDP-a Ranko Krivokapić, koji je u izbornoj noći kazao da je "obranjena nezavisnost Crne Gore i njezin evropski put". Opozicija je znala da je s izgubljenim referendumom jedina njihova šansa uspjeh na ovim izborima, objašnjava Krivokapić, dodajući kako je to upravo bio razlog što unionistička i prosrpska opozicija "nije priznala rezultat referendumskog izjašnjavanja". Birači su, međutim, bili mudriji i hrabriji od njih, i praktički su ih podijelili u tri gubitničke kolone, naglašava čelnik SDP-a. Ističe da je u nedjelju Crna Gora kao "mlada nezavisna država očuvala stabilnost" i kaže:

"Novi je skupštinski saziv ustavotvoran, i imamo mogućnost za donošenje pravog građanskog Ustava usklađenog s evropskim standardima, te da u iduće četiri godine Crnu Goru dovedemo do statuta kandidata za prijem u EU. To, naravno, osim Ustava znači daljnju izgradnju demokracije i ekonomski razvoj zemlje. Posebno je značajna činjenica što se potencijalni investitori sada osjećaju sigurnima, jer bi drugačiji rezultat s vladom od šest, sedam raznorodnih stranaka, doveo do nestabilnosti Crne Gore. Ustvari, nova pobjeda DPS-a i SDP-a praktički predstavlja drugu i vrlo značajnu potvrdu svibanjskog referenduma, napominje Ranko Krivokapić.

CRNA GORA U BROJ KREĆE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.