PUT BEZ POVRATNIKA
Vedran MARJANOVIĆ
14. rujna, 2006.

Od 1991. naovamo, svaki peti stanovnik nekadašnje SFRJ morao je, na barem jedan dan, mijenjati mjesto boravka zbog ratnih djelovanja. Danas, otprilike milijun ljudi čeka na rješenje svog izbjegličkog statusa. U Hrvatskoj se službeno bilježi 18.799 prognanika, u BiH ih je 180.000, dok se broj prijeratnih stanovnika te zemlje koji se nalaze u inozemstvu penje na pola milijuna. Na popisu izbjeglica u Srbiji i Crnoj Gori registrirano je 106.931 osoba. Po podacima UNHCR-a, na Kosovu je još uvijek raseljeno 223.000 ljudi, a zanimljivo je da Crna Gora zbrinjava i 26 izbjeglica iz Slovenije

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Blizu milijun stanovnika zemalja bivše Jugoslavije još uvijek čeka na rješenje izbjegličkog statusa stečenog za nekog od ratova koji su se devedesetih godina vodili na ovim prostorima. Taj okvirni podatak najdalje je dokle se moglo dobaciti u Feralovu istraživanju službenih podataka Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije o broju i statusu osoba koji se u tim podacima vode kao prognanici, povratnici, izbjeglice i raseljena lica, budući je usklađivanje i razmjena takvih statistika između zemalja bivše Jugoslavije zasad stvar znanstvene fantastike.

Procjenjuje se da je svaki peti stanovnik nekadašnje SFRJ od 1991. naovamo morao, na barem jedan dan, mijenjati mjesto boravka zbog ratnih djelovanja. Samo je u Bosni i Hercegovini u trenutku potpisivanja Daytonskog sporazuma bilo milijun prognanika u vlastitoj državi, dok je po svijetu bilo razasuto još 1,2 milijuna njezinih stanovnika. U Hrvatskoj je izbjeglička kriza bila na vrhuncu krajem 1992. kada je broj izbjeglica dosezao 700 tisuća, dok se službeni organi Srbije znaju legitimirati podatkom da su u drugoj polovici devedesetih zbrinjavali oko milijun stanovnika drugih bivših jugoslavenskih republika. U vrijeme eskalacije ratnih sukoba na Kosovu, prema podacima Ujedinjenih naroda, oko 756 tisuća ljudi napustilo je kosovski teritorij, od čega ih je stotinjak tisuća pristiglo u Makedoniju, izazvavši tako zamalo humanitarni i svaki drugi kolaps dotične države. Prema nekim analizima, zbjegovi sa Kosova potaknuli su i kasniji građanski rat u Makedoniji, posljedica kojeg je, pak, devet tisuća izbjeglih Makedonaca unutar vlastite države.

Nakon što je povratak nakon Daytonskog sporazuma uglavnom išao sam od sebe, u Sarajevu su 31. siječnja 2005. nadležni ministri Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore donijeli deklaraciju kojom su se obavezali da će do kraja ove godine biti uklonjene sve prepreke za povratak izbjeglica, a taj dokument je, među ostalim, također nastao na procjeni da još otprilike milijun ljudi u četirima državama čeka na rješenje svog izbjegličkog statusa. Kada se razmotre najnoviji podaci o broju i statusu izbjeglica po bivšim jugoslavenskim republikama, vidljivo je da se primjeni Sarajevske deklaracije nije puno odmaklo od njezina donošenja.

Hrvatska

Od trenutka kada je ministar mora, turizma, prometa i veza, Božidar Kalmeta, stavio potpis na Sarajevsku deklaraciju pa do 7. srpnja ove godine ukupno 1971 osoba sa izbjegličkog popisa ove države vratila se svojoj kući. Kalmetino Ministarstvo barata sa podatkom da treba riješiti još 18.799 prognanika koji se nalaze u Hrvatskoj ili inozemstvu. U toj brojci je, među ostalim, 2714 povratnika u hrvatsko Podunavlje i 11 tisuća hrvatskih Srba koji na povratak čekaju u BiH i Srbiji i među kojima barem svaki treći očekuje rješenje kroz nedavno doneseni Vladin „Program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan područja od državne skrbi“.

Sanaderov kabinet predvidio je građenje 4000 stanova do 2010. godine, što znači da si je samovoljno produžio i rok za sprovođenje Sarajevske deklaracije. Ali to je marginalan propust Vlade u odnosu na onaj da se nositelje stanarskog prava obuhvaćene rečenim programom stavlja u neravnopravan položaj s ostalim nositeljima stanarskog prava u Hrvatskoj.

Očekuje se da do kraja ove godine bude zgotovljeno tri tisuće kuća povratnika koje su već u obnovi, čime Vlada kani staviti točku na financiranje obnove obiteljskih kuća. Ona također smatra da joj valja još u svega 29 slučajeva prisiliti privremene korisnike imovine izbjeglih Srba da istu vrate vlasnicima, ali ta brojka daleko je od stvarne. Posve je, međutim, realno da će veliki dio od 2681 bosanskohercegovačkih Hrvata koji još uvijek imaju izbjeglički status u Hrvatskoj biti, kako se to kaže u službenim planovima, „integriran“ u hrvatsko društvo, umjesto povratka u domicil. To znači da će im biti riješeno stambeno pitanje kroz povoljni otkup kuća i stanova koje je Agencija za promet posebnim nekretninama (APN) otkupila od Srba koji se nikada nisu vratili iz izbjeglištva, ili kroz dodjelu besplatnog građevinskog materijala za izgradnju novih kuća.

Bosna i Hercegovina

Ministarstvo za ljudska prava Bosne i Hercegovine raspolagalo je početkom ove godine podatkom da još 180 tisuća građana ove države ima status izbjeglice u vlastitoj zemlji. Prema istome izvoru, broj prijeratnih stanovnika BiH koji se nalaze u inozemstvu procjenjuje se na pola milijuna, ali nema relevantnih istraživanja koliko njih računa s povratkom na rodnu grudu.

Od donošenja Sarajevske deklaracije do kraja 2005. godine svojim se kućama vratilo 5885 bosanskohercegovačkih „unutarnjih“ izbjeglica. To, kao i podatak da je tokom cijele 2004. oko dvadeset tisuća građana BiH izgubilo izbjeglički status, sugerira kako nije realno očekivati da brojka ovogodišnjih povratnika premaši petnaestak tisuća. Prilikom posljednjeg popisa izbjeglica u proljeće 2005., 95 tisuća osoba registrirano je u Federaciji BiH, 88 tisuća u Republici Srpskoj, dok se ostatak odnosi na Distrikt Brčko.

Na tom popisu 62 posto ljudi imalo je prije rata prebivalište na području Republike Srpske, najvećim dijelom u Podrinju. Primjerice, deset tisuća osoba čeka na povratak u Srebrenicu. Najveći broj izbjeglica boravi u tuzlanskom i sarajevskom kantonu, a izražen je i problem građana koji čekaju na povratak unutar Federacije BiH. U čak 13 općina Federacije broj tzv. interno raseljenih veći je od tisuću.

U Republici Srpskoj najveći broj izbjeglica izdržava Banja Luka, a najviše je zahtjeva za povratak u Sarajevo i njegovu okolicu. No, procjenjuje se da jedva polovica svih izbjeglica u RS ima želju za povratkom u mjesto prijeratnog prebivališta. U Federaciji je broj onih koji iskazuju želju za povratkom daleko veći i kreće se oko 70 posto.

Nacionalna struktura raseljenih u BiH kaže slijedeće: 47,4 posto Srbi, 45,4 posto Bošnjaci, šest i pol posto Hrvati. Među onih 5885 lanjskih povratnika, četiri je tisuće Bošnjaka, 547 Hrvata, a ostalo su Srbi. Najveći broj povratnika u 2005. bilježi se u veće gradove poput Sarajeva, Zenice i Tuzle. Kad je riječ o povratku u Banja Luku, od prestanka rata do 31. listopada 2005. vratilo se devet tisuća Bošnjaka i 2,5 tisuće Hrvata. Na posljednjem popisu izbjeglica BiH nalazi se još 13 tisuća osoba sa prijeratnim prebivalištem u Banjoj Luci.

Dok je Hrvatska stambeni fond porušen u ratu gotovo u potpunosti obnovila, u BiH na obnovu čeka još 180 tisuća kuća i stanova, a broj zahtjeva za obnovu kreće se oko 120 tisuća. Ritam obnove ilustrira podatak da se godišnje u BiH obnavlja oko tisuću kuća. Najveći broj stambenih jedinica najtežih kategorija oštećenosti koje čekaju na obnovu nalazi se u Podrinju, Pounju, Mostaru i Šipovu.

Tempo povratka u BiH smanjen je zadnjih godinu, nakon što se u prvim poslijeratnim godinama vraćalo i po 100 tisuća ljudi godišnje. Veliko je pitanje koliko će se u BiH rješenje za prognanike i dalje tražiti kroz povratak u prijeratno mjesto življenja, a koliko će se primjenjivati već spominjana „integracija“ u mjestu boravku. U svakom slučaju, dotični je proces, osim u Hrvatskoj, dobro „uspio“ i u Srbiji.

Srbija

Prema višekratnim izjavama šefa Komesarijata za izbjeglice Srbije, Dragiše Dabetića, oko 200 tisuća hrvatskih i bosanskih Srba uzelo je u posljednjih nekoliko godina državljanstvo Srbije. Na posljednjem popisu izbjeglica u Srbiji i Crnoj Gori, u proljeće ove godine, našlo se 106.931 osoba, a zanimljivo da je odbijeno još šezdesetak tisuća zahtjeva za priznavanje izbjegličkog statusa. Tako je broj izbjeglica smanjen administrativnim potezom, ali nema sumnje da će dobro poslužiti u bateriji pokazatelja da se Sarajevska deklaracija i u Srbiji provodi.

Dvije trećine "priznatih" izbjeglica je iz Hrvatske, dok je ostatak iz BiH. Prvi podatak nikako se ne slaže sa procjenom hrvatskog Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka od 7. srpnja ove godine, po kojoj na povratak u Hrvatsku čeka još najviše 11 tisuća hrvatskih Srba, smještenih u Srbiji.

PUT BEZ POVRATNIKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.