TRI SEKUNDE U ZAOKRETU
Vedran MARJANOVIĆ
14. rujna, 2006.

Ne mogu razumjeti da je ranih devedesetih hrvatska košarka napravila zaokret od onoga što se pokazalo kao dobro i kvalitetno. Ne bih znao objasniti zašto su odjednom odbačeni način rada i vrijednosti koji su važili do tada. Tim više što su zadnji veliki rezultati hrvatske reprezentacije posljedica rada u minuloj državi. Išlo se u izmišljanje tople vode, pa smo i došli ovdje gdje smo sada, a tonemo i sve niže. Ove godine maltene sve selekcije su nam poispadale u druge razrede evropske košarke. Nitko za to ne odgovara

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Nikola Plećaš spadao je u red najboljih evropskih košarkaša i bio zamašnjak reprezentacije bivše države koja je tri puta pokorila Stari kontinent, jednom Svijet te osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Meksiku. Igrao je u zagrebačkim klubovima Mladost i Lokomotiva te riječkom Kvarneru, a relativno rano prešao je u trenere. Unatoč obilatom i igračkom i trenerskom iskustvu, za Plećašovim savjetima i uslugama danas nema interesa ni u Hrvatskom košarkaškom savezu ni u jačim klubovima; tamo, štoviše, ovaj Zagrepčanin s ličkim korijenima nikada nije ni dobio priliku. O uzrocima takvog začudnog životnog i profesionalnog puta, Nikola Plećaš, među ostalim, govori za Feral.

Neka druga igra

- Gospodine Plećaš, u 59. godini još uvijek čekate na stalni posao u Gradskom uredu za sport i kulturu grada Zagreba. Je li Vam možda okolnost da ste jedan od najboljih sportaša u povijesti ovog grada otegotna za dobivanje stalnog angažmana u njegovoj upravi za sport?

- Ne znam što da vam odgovorim. Gledam sve to oko sebe i pomalo mi već smeta. Očito je da mnogi u ovome gradu imaju više prava i mogućnosti od mene. Od siječnja ove godine čekam definitivno rješenje svog statusa, tako mi je barem obećano. No, nije to prvi put, to tako traje već godinama.

- Jeste li razmišljali da se obratite svemoćnom Milanu Bandiću?

- U Ured sam i došao na temelju obećanja gradonačelnika Milana Bandića i člana Poglavarstva za prosvjetu i sport Duška Ljuštine. Ispada da ni to ponekad nije dovoljno da se neko obećanje ispuni.

- Još uvijek radite i kao trener?

- Radim u ženskom košarkaškom klubu Medveščak, kako dugo vidjet ćemo. Teško je reći koliki će mi biti vijek tamo, jer je očigledno da stručnjaci mojih godina sve manje razumiju modernu košarku.

- Na osnovu čega to zaključujete?

- Pa ako nas ima sve manje, a takvo je stanje stvari, onda je jasno da mi taj sport više ne razumijemo. Valjda se sad igra neka druga košarka od one koju smo mi igrali, u čemu je ta razlika ne znam i sve manje mi je jasno.

- Zvučite ironično.

- Cijeli moj život je ironija. Uzmimo, recimo, neodlazak na Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine kada mi je onemogućen nastup na Olimpijskim igrama zbog reklame za Franckov čaj. Rečeno je da se reklamiranje kosi sa tadašnjim načelima olimpizma, da bi se pokazalo kako je još 1974. ukinuta olimpijska odredba o zabrani reklamiranja.

- Za taj, nazovimo ga, previd odgovorni su Olimpijski odbor i tadašnji selektor košarkaške reprezentacije Mirko Novosel.

- Tako je, ali nema smisla vraćati se na to. Onda bi trebalo navesti sve što je bitno za osobe i strukture koje spominjete, a ne znam je li više mjesto i vrijeme.

Nema nas nigdje

- Zamjera Vam se da ste ratne 1991. otišli raditi u Banja Luku i ostali tamo do sredine 1992. Je li to samo loše pokriće da Vas se makne iz struktura samog saveza i jačih klubova?

- Čuo sam da mi se ta epizoda imputira, činjenica je da sam morao čekati do 1996. da bih se uopće javio za neki posao u Zagrebu, ali nemam problema s tim što sam radio u Borcu iz Banja Luke. Svjestan sam da je u to vrijeme u Banjoj Luci bio jedan general Uzelac, koji je rukovodio agresijom na Hrvatsku. Ne bih, međutim, išao u Banja Luku i u druge gradove i klubove, da sam imao posao u Zagrebu. Prihvaćao sam pozive ljudi koji su mi davali posao i pritom nisam nikad pravio razliku među ljudima i sredinama, valjda je i to jedan od mojih minusa.

TRI SEKUNDE U ZAOKRETU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.