OVA VLADA RUŠI HRVATSKU
Igor LASIĆ
14. rujna, 2006.

Hrvatska Vlada ne bi smjela voditi politiku dodvoravanja međunarodnoj zajednici koja de facto ne postoji, nego pod međunarodnim nadzorom postoje interesne grupe različitih sektora zainteresiranih za neki dio Hrvatske. Država pod krinkom zadovoljavanja nekih standarda podilazi tim interesnim skupinama te briše hrvatski suverenitet. Nijedan državni dužnosnik ni sama Vlada se ne smiju dati uvući u proces preuzimanja mimo institucija i procedura dogovorenih u Saboru. Zbog toga je velika greška prihvaćanje posjeta Barra Vladi. Drugo, politički je veoma ružno to što premijer Ivo Sanader u ožujku izjavljuje da neće prodavati Plivu, a nakon posjeta Veroni u koju je išao tajno, kaže da hoće

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Odjeknuo je slučaj preuzimanja Plive, odnosno vladino posredovanje u odmjeravanju inozemnih konkurenata Barra i Actavisa, koje naoko ne bi trebalo biti jako komplicirano?

- Da, pogotovo sad kad se proces u svakom slučaju odvija prema hrvatskim zakonima, regulaciji i hrvatskim institucijama. Ali, taj proces se odvija zakonski tek od 10. kolovoza, kad je Barr dao službeno pismo namjere da želi preuzeti Plivu... Od svog starta početkom ove godine, nije se odvijao u skladu s hrvatskim propisima i institucijama. To možemo jednostavno zaključiti po tome što je i Actavis svojim dolaskom u Hrvatsku iskazao namjeru za preuzimanje hrvatske firme, razgovarajući neformalno s upravom Plive, te kupujući njezine dionice na londonskoj i zagrebačkoj burzi. U skladu sa zakonom, ako je vidljiva namjera nekoga za preuzimanjem, on to preuzimanje mora i prijaviti. Actavis to nije učinio, sve se događalo u paralelnom sustavu. Uprava Plive i Barra, ovisno o tome tko je koga prvi našao, išli su drugim putem, uvlačeći Vladu RH u neprincipijelan odnos, želeći pokazati javnosti i - što je zakonski puno gore - dioničarima da ova država prihvaća Barr, čak i eksplicite...

Vlada protiv sustava

- HDZ je optužio SDP i vas osobno zbog kritike povodom ovog slučaja, iako je sama vlada proširila svoju ulogu za potrebe Barra i, vjerojatno, interesa određenih naših političara.

- Možda i Actavis i Barr na to imaju pravo, ali nijedan državni dužnosnik i sama Vlada nemaju, oni se ne smiju dati uvući u proces preuzimanja mimo institucija i procedura dogovorenih u Saboru. Zbog toga je velika greška prihvaćanje posjete Barra Vladi. Drugo, politički je veoma ružno to što premijer Ivo Sanader u ožujku izjavljuje da neće prodavati Plivu, a nakon posjeta Veroni u koju je išao tajno, kaže da hoće. U tom trenutku možda mu nije bilo poznato da postoji bolja ponuda od Barrove, no čudno je što mu to nije presudno niti nakon što je saznao za Actavisovu ponudu, nego je optužio nas, da sad ne ponavljamo... A Vlada pritom nije samo dioničar Plive, nego vlast koja je od ovog društva i Sabora prva zadužena da kreira hrvatski sustav i da ga štiti. Postoji sustav i Zakon o preuzimanju poduzeća, dakle, no Vlada se ovom prilikom nedopustivo uključila u proces mimo sustava koji bi morala izgrađivati i braniti.

- Ovo je također bio još jedan školski primjer superiornosti globalnog kapitala, pod kojim lako posrću labilne vlade socijalno zapuštenih zemalja. Sve priče o nacionalnom interesu uvijek iznova padaju u vodu, ispostavlja se prvenstvo privatnog interesa, a ovdje to svaki put ispada kao novost...

- Možda i ne baš svaki put kao novost; na postdiplomskom predajem međunarodnu političku ekonomiju, a koja proučava utjecaje između društva, politike i gospodarstva ili ekonomije. Prva je bitna činjenica, danas nedvojbeno jasna, da su "prirodne" žrtve globalizacije upravo male zemlje. Bez obzira koliko mi Hrvatsku vidjeli velikom i važnom, ona je po definiciji mala zemlja, i tu se ne može ništa. U Europi vjerojatno ima, i to bez banaka, preko tisuću kompanija koje su ekonomski jače od Hrvatske. Međutim, država nije samo ekonomski subjekt, nego i političko-društveni. Ona ne može bankrotirati i nestati, u koliko god tešku poziciju došla, jer nije poduzeće nego prvenstveno društveno-politička zajednica. Ono što je bitno u odnosu s krupnim kapitalom koji iskazuje moć i utjecaj i veze, jest da mu se kao nacionalna ekonomija ne možemo suprotstaviti ekonomskom snagom države ili nekih poduzeća, no možemo suverenitetom. A suverenitet je najsnažnija i najvrednija stvar koju neka država po definiciji ima.

- U kojem je okviru moguće njega realizirati i održavati, kako bi to i u kojoj mjeri mogla postići država poput Hrvatske?

- Moguće je sačuvati suverenitet u velikoj mjeri, samo što hrvatska Vlada ili vlade ne bi smjele voditi politiku dodvoravanja međunarodnoj zajednici koja de facto ne postoji, nego pod međunarodnim nadzorom postoje interesne grupe različitih sektora zainteresiranih za neki dio Hrvatske... Država pod krinkom zadovoljavanja nekih standarda podilazi tim interesnim skupinama te briše hrvatski suverenitet. Nijedna službena institucija, od UN-a do MMF-a i EU-a, ne traži od Hrvatske da se odrekne suvereniteta u većoj mjeri negoli se to traži od Njemačke ili Francuske. Međutim, u svim tim procesima mi dajemo veće koncesije iz razloga političkog dodvoravanja i podlijeganja interesu ovog ili onog lobija, u kombinaciji nesnalaženja i osobne koristi ovog ili onog političara. Mnogi političar, posebno ako vidi da ne može nešto posebno napraviti za Hrvatsku, napravit će za sebe. To je pitanje političke kulture i demokracije, ali ponajviše pitanje transparentnosti poslovanja Vlade i državnih dužnosnika. Javnost našeg rada najviše doprinosi očuvanju hrvatskog suvereniteta, pa ni sve ove afere koje nastaju u Hrvatskoj nisu rezultat institucionalnog sustava na kojem radi država, nego pritiska i svijesti javnosti, dakle, od tzv. društvenog pritiska. Nijedna značajnija privatizacija u Hrvatskoj više ne može proći neopaženo, premda ta javnost ne može stručno objasniti što se točno događa, ali prema pojavnim oblicima prepoznaje da se ne radi o društvenom nego o privatnom interesu. Vlada bi te interese morala usklađivati na zakonski način, ali i pravilno politički prosuditi treba li nam kratkoročni efekt u korist privatnog interesa, vraćanje duga umirovljenicima rasprodajom zajedničke imovine, i perspektiva u kojoj za 10 godina s ovakvim sustavom nećemo više imati nikakvu imovinu. Svi smo za vraćanje duga umirovljenicima, ali način na koji se vraća ne služi na čast Vladi, jer čak niti umirovljenici ne žele da im se dug vrati po cijenu toga što će im djeca uskoro postati stranci u vlastitoj zemlji.

Narod i naslovnice

- Spominjete javnost kao danas bitan faktor, premda je tzv. društvo dopustilo da mu se jučer oduzme sve što je radom desetljećima stvaralo. Ipak nije jasno koliko javnost i sada reagira po svom iskustvu, a koliko prema npr. slici medija?

- Koliko-toliko objektivna istraživanja stanja svijesti i duha naroda to ipak pokazuju. Primijetit ćete da preko 60 posto ispitanika, u istraživanjima s tisuću i pol do dvije tisuće anketiranih, misli da Vlada u krivom smjeru vodi hrvatsku državu... To bi političari morali imati u vidu. S druge strane, mediji su sastavni dio društva, no utjecaj na njih imaju i vladajuće korporacije i vladajuća stranka, pa ja čak po medijskoj slici stječem dojam da Vlada radi bolje nego što o njoj misle građani. Naslovnice mogu kreirati urednici, što je njihovo pravo, ali prema neovisnim istraživanjima narod i sam po svom doživljaju stvarnosti prepoznaje da ova Vlada ne upravlja Hrvatskom na dobar način. HDZ je dobio prošle izbore, ali rezultati izbora nisu bili ocjena te stranke, nego kredit koji im je narod dao da se iskupe. I tada sam rekao dužnosnicima da neće moći otplatiti taj kredit jer su izazvali očekivanja puno veća nego što subjektivno i objektivno mogu odraditi... Nakon dvije i pol godine njihove vlasti nije moguće naći nijednu istinski bitnu i kvalitetnu mjeru ili instrument ekonomske politike hrvatske Vlade. Vraćanje duga umirovljenicima jest politička predizborna transakcija prema jednoj stabilnoj grupi birača, ali stanje u ekonomiji se po svim pokazateljima smanjuje. Čak i prema Svjetskoj banci, prešle su nas zemlje poput Srbije ili Crne Gore, za koje inače volimo misliti da su lošije od nas.

- Vlada često ističe parcijalne podatke, a što je uglavnom obmanjivanje javnosti. Primjerice, navodeći "najmanju stopu nezaposlenosti", iako su usporili pad broja nezaposlenih...

- Na to je dovoljno reći da stopa nezaposlenosti pada od 2002. godine, pa je za vrijeme prethodne vlasti došlo do prosjeka za 20 tisuća osoba godišnje. S dolaskom ove vlasti, ta je stopa prepolovljena, jer godišnje popis nezaposlenih pada za svega 10 tisuća osoba. Koristi se i činjenica da je probijena jedna psihološka granica, padom ispod 300 tisuća nezaposlenih, premda se tu manipulira s podacima u sezoni i van nje. Kreator ekonomske politike trebao bi imati u vidu da ekonomski trendovi koji nam se pokazuju nisu onakvi kakvima bi trebali biti. Broj blokiranih pravnih osoba 2002. godine je iznosio 36 tisuća, da bi se do 2004. smanjio na 19 tisuća, a tokom posljednje dvije godine opet se povećao na 21 tisuću. Broj ljudi koji ne primaju plaću povećao se za desetak tisuća. U mandatu prethodne vlade plaće i mirovine godišnje su rasle prosječno, nominalno, za 7,2 posto. Uz inflaciju uz dva posto, što je realan rast od oko pet posto. Pod ovom Vladom plaće nominalno rastu 5,5 posto, a mirovine 3,7 posto, uz inflaciju koja dospijeva na četiri posto... Ispada da mirovine realno padaju, a plaće da jedva još imalo rastu. To se odrazilo na potrošnju stanovništva: potrošnja hrane se povećala za tri posto - poznata je zakonitost u ekonomiji da s padom standarda raste potrošnja na hranu - dok je potrošnja osnovnih higijenskih proizvoda prošle godine pala za pet posto, a to je druga veća grupa proizvoda u košarici, baš kao što je u košarici pala i količina tzv. neesencijalnih kućanskih proizvoda i također robe široke potrošnje. Samo tokom prošle godine, prema Državnom zavodu za statistiku, za jedan posto porasla je stopa rizika od siromaštva, a to je postotak stanovništva koji dolazi u situaciju da ne može podmiriti svoje osnovne potrebe.

OVA VLADA RUŠI HRVATSKU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.