Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA CEO SVET JE SRBIJA 13. rujna, 2006.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Godinama unazad, naročito poslednjih sedam meseci koliko
traju sudbonosni pregovori o budućoj nezavisnosti Kosova, često i sve češće,
hvatam sebe u bolesnom sindromu grozničave hipnoze: oblije me hladan, gotovo
manastirski znoj, rašire mi se zenice, ukopam se u ognjište, a glavom promiču Panic!
At The Disco, Car Lazar, The Rifles, Albanke u toplesu, She Wants Revenge...
kao da se kosmička istorija paralizom prenela na svekoliki pravoslavni gen koji
u venama otkucava nebeskom pravdom. Pokušaj da kod psihijatra otkrijem koji mi
je qurac – zašto narkomanski zurim u daljinu u kojoj mi se priviđaju aleje božura
u poljima žita, zašto osećam nemir glede bliske budućnosti, zašto me pomisao na
Vladu Srbije tera na ridanje (hrvatski: rikanje), zašto nas ceo svet ne voli,
zašto su oblaci beli – okončao se fijaskom: beli mantil mi je objasnio da
hektolitri piva umeju da se poigraju s metabolizmom mozga, da iz ishrane
izbacim meso, povrće, voće, mleko i alkohol, naročito kruhom za trbuhom, da
konzumiram metohijske sirove alge i da će, koliko već iduće godine,
halucinacije u ograničenom sao-obimu nestati.
Taman kad je izgledalo da za moju boljku nema efikasnijeg
leka, slučajno sam uhitio predsednika Vlade Srbije koji je usred Skupštine
obznanio kolektivnu dijagnozu: "Od kada postoji Srbija,
svaki pripadnik našeg naroda rađa se i umire sa svešću da je Kosovo uvek bilo,
i da će zauvek biti, sastavni deo Srbije". Znači, to je! Sve mi se, kao
rukom odneto, otkrilo: iz prenatalnog sjećanja izvukao sam na površinu svoje
prve reči: "Kosovo je Srbija", što je potvrdila moja majka, sećajući
se da sam rečenicu izgovorio kad mi je bilo tri dana, a specijalno sam – rekla
mi je – bio aktivan kao dečak od sedam dana, jer sam joj izrecitovao čitav referat
glede Kosova od kojeg nikad, never, nećemo odustati.
Sasvim izlečen i stabilan, što se lako može proveriti kod nadležnih
psihijatrijskih organa, s neizmernim oduševljenjem – kao i svaki građanin
Srbije – primio sam još jednu veličanstvenu rečenicu dr Kalašnjikova: "Ako
danas donesemo odluku da u novi Ustav Srbije zapišemo neoborivu istinu da je
Kosmet sastavni deo Srbije, donećemo sudbinski važnu i jedino moguću odluku. Na
taj način mi svima šaljemo nedvosmislenu poruku da državu Srbiju, kada je reč o
Kosovu i Metohiji, obavezuje jedino i isključivo ono što stoji u njenom Ustavu".
Politička lepota ovog poteza – da i pod sumanuto-realnom pretpostavkom Kosovo,
pu-pu, daleko bilo, postane nezavisno, mi to ne priznajemo, jer Ustav Srbije
jasno kaže da je The Kosovo kamen-temeljac Srbije – otvara vrata za novi
jelovnik. Kad već pišemo Ustav i tekstom prisvajamo teritorije koje ne
posedujemo, šta nas košta da u budući Ustav, kao integralni deo Srbije, uvrstimo
Republiku SAO Krajinu, SAO Slavoniju, Republiku Šumsku ili delove Nemačke u
kojoj su Srbi, od gastarbajterskog pamtiveka, bili većina? Što se lišavamo
pravoslavnog Pariza ili srboidnog Splita koji jedva čeka da se pripoji Srbiji?
Zašto se, skromno, zaustavljamo samo na Kosovu, koje smo – sadašnjim
i budućim Ustavom – zacementirali? Ako već u svim onim ratovima koje smo
izgubili, ništa nismo osvojili, pitanje je zbog čega se u budućem Ustavu,
recimo, lako odričemo srpske Crne Gore ili srpske Makedonije ili Beča u kojem,
statističari tvrde, živi blizu 300.000 naših potencijalnih boraca? Kamo sreće
da Srbija posluša šefa poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije Ivicu Dačića koji je predložio da
Srbija treba da "prekine diplomatske odnose sa državama koje se zauzimaju
za nezavisnost Kosova i Metohije": ne bi nam po Beogradu špartali
švircarski, nemački ili holandski diplomati, već bismo se, kao nekad, oslonili
na Rusiju i Kinu, giga-sile kojima stidljivo, opet, nudimo ljubav za njihov
seksualni kišobran. Mudri Dačić je kazao
da su pregovori koji se vode u Beču "farsa", i zatražio da srpski
pregovarači pokažu više odlučnosti u pregovorima: "Moramo biti spremni da
kažemo da ćemo se za Kosovo i Metohiju boriti svim sredstvima. Ako nekome
nećete da kažete da ćete se boriti, već samo duriti neko vreme, zašto neko ne
bi doneo rešenje o nezavisnosti Kosova i Metohije".
PERO S ONOGA SVETA: CEO SVET JE SRBIJA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|