BLAŽENA MEĐU POSLUŠNIMA
Anna Maria GRÜNFELDER
1. studenoga, 2006.

Nigdje nema ni traga kako se Marica Stanković stvarno odnosila prema ustaštvu. Je li potiho uznastojala pomagati progonjenima? Da se to dogodilo, to bi svi biografi vjerojatno isticali krupnim slovima. Je li vjerovala u principijelnu "popravljivost" ustaškog režima, kao što je vjerovao nadbiskup Stepinac, a kao što su, zacijelo, bili uvjereni križari i križarice koji su preuzeli odgovorne dužnosti u ustaškome pokretu? Marica Stanković utjelovljuje potpunu apolitičnost crkvene udruge, koja se u vihoru događaja sklanjala pod kute i zaštitu Crkve, gdje je očito ugodno živjela

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ovdje nije riječ o zavođenim žrtvama Don Giovannija, nego o nedokučivom broju svetaca i blaženica proglašenih za vrijeme dvaju pontifikata pape Ivana Pavla II. i aktualnog pape Benedikta XVI. Više nije moguće pratiti tempo njihova razmnožavanja niti kriterije (kao i u Leporellovu popisu slomljenih ženskih srdaca). Što je nekada bila (ili trebala biti) elita u Crkvi, to je postalo masom, čime se pojam elite doveo do prosječnosti. Ta će se teza moći provjeriti na primjeru najnovije "causae", čije je otvorenje nadbiskup zagrebački kardinal Bozanić najavio prošli tjedan, 24. listopada 2006. Hrvatska je uspješno izlobirala kanonizaciju Marice Stanković, katoličke aktivistkinje iz razdoblja između dva svjetska rata: na čast oltara podignut će se predsjednica ženskog ogranka Križara, katolička aktivistkinja, suradnica već blaženog Ivana Merza i osnivateljica prve svjetovne zajednice žena u Hrvatskoj, "Suradnica Krista Kralja", te, naposljetku "komunistička mučenica".

Opravdavaju li te osobine čast oltara? Kanonizacija, naime, znači da Crkva priznaje izuzetno svetački život koji može poslužiti kao primjer, tj. kao ideal prosječnim vjernicima i vjernicama (drugi do sada nezaobilazni preduvjet za kanonizaciju je potvrđeno čudesno djelovanje budućeg sveca ili svetice, prvenstveno kad je riječ o spontanom i medicinski neobjašnjivom ozdravljenju).

Za što i radi čega se Marica Stanković zaista uzdiže na čast oltara? Takvo pitanje izneseno zagrebačkom Isusovcu, koji se s nizom članaka o budućoj blaženici preporučivao kao stručnjak za ovaj slučaj, ovaj je primio kao bezobraznu provokaciju: "Kao da ne želite da se to dogodi", ukorio je pater ovu autoricu, davši joj do znanja da običan vjernik i obična vjernica nemaju što pitati, nego isključivo i samo - vjerovati.

Novi zamah

Marica Stanković je otvaranjem kanonskog procesa dignuta na prijestolje nedodirljivosti i neupitnosti. Njezinim proglašenjem blaženicom još jednom, kao i u slučaju Ivana Merza, proglašava se blaženom osoba koja se proslavila bezuvjetnim posluhom papi, biskupima i kleru, i koja je sasvim u duhu Katoličke crkve prije Drugog Vatikanskog sabora, točnije u skladu s rezultatima Prvog Vatikanskog sabora, uzorno prakticirala potpuno podređivanje laika pod crkveno naučavanje, pristavši na to da Crkva prakticira moć nad dušama, a nerijetko i nad (zdravim) umovima.

Nije slučajno da takva vjernica treba služiti kao ideal i uzor danas, kad papa Benedikt XVI. razmišlja o duhu svojega vremena, o modernizmu i postmodernizmu, pred pozadinom depresivnog ozračja relativnosti svih vrijednosti. Čini mu se da je potreban novi zamah za unutarnju kulturnu i duhovnu obnovu: dok se katolicizam mora boriti na tržištu raznolikih alternativnih spasiteljskih ponuda, neka katolici potiskivanje katolicizma iz javnosti u privatnu sferu koriste za unutarnje solidariziranje i jačanje otpora protiv racionalizma i relativizma. Neka katolici izazivaju neku vrstu druge ili treće romantike i vjerskog proljeća! Ivan Merz je tek zaobilaznim putem pronašao Crkvu i vjeru, no zato se s većim žarom, zelotski i beskompromisno suprotstavljao "osuvremenjavanju" katoličkih stavova i moralnih principa i dogmatskog naučavanja. Marica Stanković slijedila ga je u tome, ali na svojstven, nešto "mekši", "ženstveniji" način, ali ne manje strogo u sadržaju ("suaviter in modo, fortiter in re").

Papa Ivan Pavao II. kao i njegov vjerni nasljednik Benedikt XVI. "susretali" su se sa Svijetom u kojem realno dominira Zlo. U to, više im je (bilo) stalo da hrabre one, koji sebe smatraju pozvanim težiti svetošću bez obzira na ponore toga Svijeta, ne mareći za zle snage, ne obazirući se na vanjske uvjete. Marica Stanković ispunjava taj kriterij: Ona, učiteljica po zanimanju, voditeljica po vokaciji i po uvjerenju svoje okolice, utjecala je na svoje članstvo, djevojke u katoličkim udrugama "Orlica" i "Križarica", ali i na širu javnost svojim publikacijama u katoličkome tisku. Nota bene, radi se o kasnijim dvadesetim i tridesetim godinama, pa sve do velike prekretnice, svibnja 1945. Usred gospodarskih, političkih i nacionalnih vrenja u Hrvatskoj, odnosno u Jugoslaviji, a poglavito usred uspona radikalnih pokreta, početka Drugog svjetskog rata u Europi, moguće je težiti duhovnoj obnovi temama poput "vječnog poziva žena".

BLAŽENA MEĐU POSLUŠNIMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.