MUČILIŠTE U GAJEVOM PARKU
Drago HEDL
2. studenoga, 2006.

Zbivanja u Crvenoj vojarni, koliko se zna, bila su i predmet istrage haaških istražitelja, i dio te dokumentacije, neslužbeno se čuje, već je stigao u Hrvatsku. No, Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije u sklopu "slučaja Glavaš", kako se taj predmet ondje u početku i službeno vodio, pod oznakom KRTT 46/05, i u suradnji s Državnim odvjetništvom RH, ispitalo je o tome nekoliko bivših zarobljenika

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Bio sam zapovjednik obrane Osijeka, a ne 'mesar' koji je obilazio zatvore", rekao je 20. listopada Branimir Glavaš, odgovarajući na optužbe Mirka Borote, jednog od zatočenika Crvene vojarne, i dodao kako je ta nekadašnja kasarna JNA u središtu Osijeka bila "prihvatilište s televizorima i bijelim plahtama". No, upravo je Crvena vojarna, čini se, predmet nove istrage koja će obuhvatiti razdoblje od 15. rujna 1991., kada je taj vojni kompleks nadomak glavne osječke tržnice, pao u ruke hrvatskih snaga, pa sve do kolovoza 1992., kada je iz nje, u velikoj razmjeni zarobljenika "svi za sve", otišao najveći broj zatvorenika. Ta bi istraga mogla obuhvatiti i do sada manje poznatu epizodu o uzimanju talaca iz većinskih srpskih sela nadomak Osijeka, koji su u Crvenoj vojarni, kako tvrde, bili podvrgnuti nimalo nježnom režimu, provevši ondje i po nekoliko mjeseci.

Crvenu vojarnu, bez neke velike borbe, jer je u njoj bio samo jedan zastavnik JNA i nekoliko ročnih vojnika, osvojili su pripadnici Branimirove osječke bojne (BOB), pa se – kako je to i viđeno ovih dana na arhivskim televizijskim snimkama – u osvajačkoj pozi, s puškom i u punoj ratnoj spremi, slikao i Branimir Glavaš.

TV i bijele plahte

Dijelovi njegove postrojbe, nakon što je vojarna osvojena, zaposjeli su taj ogromni kompleks koji je bivšoj JNA uglavnom služio kao skladište. Goleme količine ondje pronađene hrane, kasnije su se tjednima krčmile po vojnoj kantini u osječkoj Upravnoj školi, smještenoj tik uz Glavašev ratni ured, u sadašnjoj Županijskoj ulici u Osijeku. Gdje su završile te pare kao i jedna cijela mjesečna plaća BOB-a, koju njeni pripadnici nikada nisu primili jer je novac naprosto nestao, nešto je čime se istraga zacijelo neće baviti. Ali će se baviti drugim događajima vezanim uz Crvenu vojarnu, koji su bili manje idilični od Glavaševog opisa "prihvatilišta s televizorima i bijelim plahtama".

Krunoslav Fehir, sada drugookrivljeni u "slučaju garaže", kako se eufemistički nazivaju torture kojima su prije likvidacije bili izloženi Đorđe Petković i Čedomir Vučković, u svom je iskazu pred Državnim odvjetništvom, ali i kasnije pred istražnim sucem, ponešto rekao i o Crvenoj vojarni. Iako istražni sudac nije imao previše strpljenja slušati taj dio priče, ona je ne samo zanimljiva već i prilično jezovita. Fehir, u to vrijeme još gotovo dijete, s tek navršenih 16 godina, bio je pripadnik BOB-a čije je borbeno mjesto uglavnom bilo u dvorištu Sekretarijata za narodnu obranu gdje je osiguravao Glavaša, povremeno bi odlazio u Crvenu vojarnu. Ondje su se, među ostalim, nalazile i radionice za popravak naoružanja, pa je Fehir, koji je u to vrijeme bio snajperist, onamo svraćao kad je trebalo štogod podesiti na tom preciznom oružju.

Prema njegovom iskazu, u Crvenoj se vojarni nalazio kamion za prijevoz namještaja osječke tvrtke Mobilia u kojem su bili zatvoreni zarobljenici. O kakvim se zarobljenicima radilo – jer vidjet ćemo kasnije, onamo su uz zarobljene pripadnike JNA i srpskih paravojnih postrojbi dovođeni i mještani iz okolice Osijeka, selâ s većinskim srpskim stanovništvom – Fehiru nije bilo poznato, jer se za sve njih u to vrijeme upotrebljavala samo jedna riječ: četnici. No, onaj dio zatočenika smještenih u kamionu Mobilije, tvrdi Krunoslav Fehir, živio je u krajnje nehumanim uvjetima: ne samo što nisu imali televizor i bijele plahte, već su u sanduku kamiona spavali, jeli i obavljali nuždu.

U iskazu istražnim organima, Fehir je opisao i događaj koji se zbio u Crvenoj vojarni, a kojeg je, kaže, osobno vidio. Jedan od zatočenika u kamionu Mobilije, pokušao je pobjeći, a kad je iskočio iz kamiona i vidio da će stražari pucati, pokušao je naći zaklon ispod kamiona. Straža je pucala i ubila ga.

Beogradska istraga

Zbivanja u Crvenoj vojarni, koliko se zna, bila su i predmet istrage haaških istražitelja i dio te dokumentacije, kako se neslužbeno čuje, već je stigao u Hrvatsku. No, ono što je pouzdano i što je Feral prvi objavio još u ljeto ove godine, istragu o događanjima u Crvenoj vojarni provelo je Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije u sklopu "slučaja Glavaš", kako se taj predmet ondje u početku i službeno vodio, da bi kasnije, kako se ne bi prejudicirala ničija krivica, bio preimenovan u "slučaj Osijek".

MUČILIŠTE U GAJEVOM PARKU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.