PISMO IZ ZAGREBA: KAKVU ĆE RIVU DOBITI SPLIĆANI?
DNEVNI POPRAVAK
Mladen ŠKREBLIN
2. studenoga, 2006.
Zbog činjenice da se napokon želi urediti tako važno gradsko
mjesto, mjesto koje većina građana smatra svojim dnevnim boravkom, procedura
raspisivanja i žiriranja radova mora se prije svega od starta do finalne odluke
voditi otvoreno i javno – uz svakodnevno i naglašeno informiranje građana. No,
nemojte se, dragi Splićani, žaliti. Po svemu sudeći dobili ste odličan projekt,
imate odličnu konzervatorsku službu. Način na koji je dvoje stručnih
konzultanata, u samo jednoj tv-emisiji, demonstriralo razumijevanje grada,
uvjeravaju da bi Split napokon, prvi put u svojoj povijesti, mogao urediti svoju
Rivu
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Riva se Splitu u proteklih nekoliko godina dogodila već drugi
put. Ona se, dakako, dogodila prije više od 1700 godina - kao mul pred Carskom
palačom - palačom koja predstavlja, smatraju stručnjaci svijeta i UNESCO-a -
jedinstveni spomenik svjetske baštine, Grad u Palači rimskog cara. Da samo
palači: konzervator Joško Belamarić najavljuje
svoja nova istraživanja koja govore da su Dioklecijan
i njegovi nasljednici bili izuzetno talentirani poduzetnici i proizvođači
tekstila.
Nakon 2000., prvi put dogodila se Riva u pokušaju zamagljivanja
zločina: pod motom "Svi smo mi Mirko Norac", u loše režiranom, ali i
zastrašujućem igrokazu u kojem je jednu od istaknutijih uloga odigrao aktualni
premijer Ivo Sanader. Na Rivi se
prizivao državni udar. Drugi put, nekidan, ponovo se na Rivi dogodio narod, u
režiji "opozicijskih stranaka" koje su prije dvije godine i bile
raspisale natječaj: u vehementnom, nazovi građanskom protestu, u kojem se proslavila
Branka Šeparović, pod motom
"Svi smo mi kamen", metalne ograde netom otvorenog gradilišta bacane
su u more. U medijima, toliko uzbuđenja, suprotstavljanja ili zastupanja nekog
arhitektonskog ili urbanističkog rješenja odavno ili nikada nije bilo. Problem
se sveo na izbor "pravog" materijala koji bi u parteru trebao
zamijeniti već posve dotrajali asfalt. Što se, međutim, uistinu dogodilo,
odnosno što bi se trebalo događati?
Pozivni i javni natječaj za uređenje poteza Rive pred Palačom
bio je raspisan iz puke "nužde", ne bi li se, osim nevjerojatne
zapuštenosti i zbrke štekata i improviziranih plastenika/kafića, riješili
infrastrukturni problemi (prvenstveno kanalizacija), koji ugrožavaju podrume Palače.
Plastično rečeno, gradska govna, zbog dotrajalih instalacija, slijevaju se u Palaču.
Arhitektonsko–urbanistički natječaji već su godinama na ovim prostorima
nezaobilazne tribine za testiranje važnih gradskih lokacija. Oni se, doduše, rijetko
realiziraju, i naprosto dijele sudbinu nezrelog društva koje se još uvijek nije
odlučilo javno i odgovorno ponašati. Tako ovaj važni demokratski institut odveć
često predstavlja puko manipuliranje obećanjima. Natječaji, dakako, čak i kad
su odrađeni "prema svim pravilima struke", znaju često i promašiti.
Zašto?
Priprema natječaja
Čak i oni najgorljiviji zastupnici javnih gradskih natječaja
nisu shvatili da se ključ dobrih rješenja nalazi u pripremi natječaja!
"U mistu kakvog nima na svitu" propuštena je jedinstvena
prilika da se testira procedura koja bi trebala postati standardnom na ovakvim
istaknutim gradskim lokacijama. Zbog činjenice da se napokon želi urediti tako
važno gradsko mjesto, mjesto koje većina građana smatra svojim dnevnim boravkom,
procedura raspisivanja i žiriranja radova mora se prije svega od starta do
finalne odluke voditi otvoreno i javno – uz svakodnevno i naglašeno
informiranje građana. Prije raspisivanja ovakvih natječaja, na samoj lokaciji
potrebno je u nekom prigodnom prostoru – pod nekim šatorom ili nadstrešnicom,
naprimjer - organizirati izložbe, predavanja, informacijski pult. Potrebno je u
gradskim novinama imati svakodnevnu tribinu, a na lokalnoj televiziji emisiju o
predstojećem natječaju. Građani ne projektiraju, ali oni se jedino dobro
informirani mogu osjećati dobro.
Dobro postavljeno pitanje u formi ankete naprosto odgovara
na smisao zahvata i definira moguće preferencije, i posve je sigurno da nakon
dobrih predavanja i primjera većina građana više ne bi sa sigurnošću zastupala
stav da Rivu u cijelosti valja opločiti kamenom. Iskustvo na ovakvim
historijskim mjestima uči nas da se u odnosu prema njima često razvija
svojevrsna "slijepa nostalgičnost", stavovi koji želi sačuvati ono postojeće
bez obzira na razinu očuvanosti, ruzinu koja je čapala materijale i obrasce
mjesta. To potvrđuju i odgovori nekih građana koji su bili uvjereni da je i
danas Riva opločena kamenom! Malo građana, naprimjer, zna da su početkom 20.
stoljeća na Rivi bile zasađene murve, a da kamena, osim na rubnim dijelovima
nikada nije ni bilo.
Gradske uprave bi nakon "uvodnog forsiranog informiranja"
građana trebale raspisivati barem dvostupanjske, a ponegdje čak i trostupanjske
natječaje. Pod ovim trećim dijelom natječaja podrazumijeva se definitivna
razrada odabranog/prvonagrađenog projekta, razrada projekta koja se u ovakvim
slučajevima, nakon uske suradnje sa konzervatorima, povjesničarima, sociolozima
itd. prepušta arhitektima.
DNEVNI POPRAVAK
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|