Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
2. studenoga, 2006.

PISMO IZ ZAGREBA: KAKVU ĆE RIVU DOBITI SPLIĆANI?

DNEVNI POPRAVAK
Mladen ŠKREBLIN
2. studenoga, 2006.

Zbog činjenice da se napokon želi urediti tako važno gradsko mjesto, mjesto koje većina građana smatra svojim dnevnim boravkom, procedura raspisivanja i žiriranja radova mora se prije svega od starta do finalne odluke voditi otvoreno i javno – uz svakodnevno i naglašeno informiranje građana. No, nemojte se, dragi Splićani, žaliti. Po svemu sudeći dobili ste odličan projekt, imate odličnu konzervatorsku službu. Način na koji je dvoje stručnih konzultanata, u samo jednoj tv-emisiji, demonstriralo razumijevanje grada, uvjeravaju da bi Split napokon, prvi put u svojoj povijesti, mogao urediti svoju Rivu

< > | cijeli članak | verzija za tisak

riva131747aa_200.jpgRiva se Splitu u proteklih nekoliko godina dogodila već drugi put. Ona se, dakako, dogodila prije više od 1700 godina - kao mul pred Carskom palačom - palačom koja predstavlja, smatraju stručnjaci svijeta i UNESCO-a - jedinstveni spomenik svjetske baštine, Grad u Palači rimskog cara. Da samo palači: konzervator Joško Belamarić najavljuje svoja nova istraživanja koja govore da su Dioklecijan i njegovi nasljednici bili izuzetno talentirani poduzetnici i proizvođači tekstila.

Nakon 2000., prvi put dogodila se Riva u pokušaju zamagljivanja zločina: pod motom "Svi smo mi Mirko Norac", u loše režiranom, ali i zastrašujućem igrokazu u kojem je jednu od istaknutijih uloga odigrao aktualni premijer Ivo Sanader. Na Rivi se prizivao državni udar. Drugi put, nekidan, ponovo se na Rivi dogodio narod, u režiji "opozicijskih stranaka" koje su prije dvije godine i bile raspisale natječaj: u vehementnom, nazovi građanskom protestu, u kojem se proslavila Branka Šeparović, pod motom "Svi smo mi kamen", metalne ograde netom otvorenog gradilišta bacane su u more. U medijima, toliko uzbuđenja, suprotstavljanja ili zastupanja nekog arhitektonskog ili urbanističkog rješenja odavno ili nikada nije bilo. Problem se sveo na izbor "pravog" materijala koji bi u parteru trebao zamijeniti već posve dotrajali asfalt. Što se, međutim, uistinu dogodilo, odnosno što bi se trebalo događati?
 
Pozivni i javni natječaj za uređenje poteza Rive pred Palačom bio je raspisan iz puke "nužde", ne bi li se, osim nevjerojatne zapuštenosti i zbrke štekata i improviziranih plastenika/kafića, riješili infrastrukturni problemi (prvenstveno kanalizacija), koji ugrožavaju podrume Palače. Plastično rečeno, gradska govna, zbog dotrajalih instalacija, slijevaju se u Palaču. Arhitektonsko–urbanistički natječaji već su godinama na ovim prostorima nezaobilazne tribine za testiranje važnih gradskih lokacija. Oni se, doduše, rijetko realiziraju, i naprosto dijele sudbinu nezrelog društva koje se još uvijek nije odlučilo javno i odgovorno ponašati. Tako ovaj važni demokratski institut odveć često predstavlja puko manipuliranje obećanjima. Natječaji, dakako, čak i kad su odrađeni "prema svim pravilima struke", znaju često i promašiti. Zašto?
 
Priprema natječaja
 
Čak i oni najgorljiviji zastupnici javnih gradskih natječaja nisu shvatili da se ključ dobrih rješenja nalazi u pripremi natječaja!
 
"U mistu kakvog nima na svitu" propuštena je jedinstvena prilika da se testira procedura koja bi trebala postati standardnom na ovakvim istaknutim gradskim lokacijama. Zbog činjenice da se napokon želi urediti tako važno gradsko mjesto, mjesto koje većina građana smatra svojim dnevnim boravkom, procedura raspisivanja i žiriranja radova mora se prije svega od starta do finalne odluke voditi otvoreno i javno – uz svakodnevno i naglašeno informiranje građana. Prije raspisivanja ovakvih natječaja, na samoj lokaciji potrebno je u nekom prigodnom prostoru – pod nekim šatorom ili nadstrešnicom, naprimjer - organizirati izložbe, predavanja, informacijski pult. Potrebno je u gradskim novinama imati svakodnevnu tribinu, a na lokalnoj televiziji emisiju o predstojećem natječaju. Građani ne projektiraju, ali oni se jedino dobro informirani mogu osjećati dobro.
 
Dobro postavljeno pitanje u formi ankete naprosto odgovara na smisao zahvata i definira moguće preferencije, i posve je sigurno da nakon dobrih predavanja i primjera većina građana više ne bi sa sigurnošću zastupala stav da Rivu u cijelosti valja opločiti kamenom. Iskustvo na ovakvim historijskim mjestima uči nas da se u odnosu prema njima često razvija svojevrsna "slijepa nostalgičnost", stavovi koji želi sačuvati ono postojeće bez obzira na razinu očuvanosti, ruzinu koja je čapala materijale i obrasce mjesta. To potvrđuju i odgovori nekih građana koji su bili uvjereni da je i danas Riva opločena kamenom! Malo građana, naprimjer, zna da su početkom 20. stoljeća na Rivi bile zasađene murve, a da kamena, osim na rubnim dijelovima nikada nije ni bilo.
 
Gradske uprave bi nakon "uvodnog forsiranog informiranja" građana trebale raspisivati barem dvostupanjske, a ponegdje čak i trostupanjske natječaje. Pod ovim trećim dijelom natječaja podrazumijeva se definitivna razrada odabranog/prvonagrađenog projekta, razrada projekta koja se u ovakvim slučajevima, nakon uske suradnje sa konzervatorima, povjesničarima, sociolozima itd. prepušta arhitektima.
 

DNEVNI POPRAVAK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1102_150.jpg