TRIJUMF GRAĐANSKOG NACIONALIZMA
Igor LASIĆ
2. studenoga, 2006.

Kada saberete sve pomake napravljene u BH-politici posljednjih godina, vidjet ćete da je malo po malo nacionalizma dalo na kraju pravi pravcati "građanski nacionalizam" kojeg nema bez etnički čistih enklava. Nije istina da su posljednji izbori pokazali da su najradikalnije nacionalne stranke postale umjerene, nego da su najradikalnije upravo umjerene stranke

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Profesore Vlaisavljeviću, kako gledate na rezultate nedavnih izbora u Bosni i Hercegovini, te na one pomake – bili dobri ili loši - koji promjenom vlasti ipak jesu postignuti?

- Upotrijebili ste važnu riječ: pomak. Pomak je kod nas uvijek dobar, nema lošeg pomaka. Dozvolite da se malo osvrnem na ovu riječ-simptom. Naša - pardon: i vaša i naša - politika može da pravi samo loše i dobre poteze, ili da nazaduje i propada ili da pravi pomake, ali nikako ne može da napreduje. Ima tome dugo, najmanje od sedamdesetih godina, kako je politika napretka postala politika pomaka. Od tada su političari postali skromniji i, odustavši od uvjeravanja naroda u napredak, počeli slaviti svoje pomake. A pomak je stvar infinitezimalnog računa: ne možete ništa napraviti, ni prstom maknuti, a da ne napravite pomak. Praktično od komunističke elektrifikacije i industrijalizacije sve je bilo pomak.
 
Osamdesetih mi je bilo zanimljivo analizirati kako je javni govor izlazio nakraj sa mic-po-mic značenjem pomaka. Politika je oduvijek morala veličati svoja postignuća. A za to je trebalo, priznat ćete, nešto više od pomaka, tako da je ovaj uparivan u različite sintagme osnaživanjem, od kojih su najčešće: "značajan pomak" i "veliki pomak". Tu počinje ludi jezik, jer je pomak po definiciji mali ili neznatan napredak. Tako odavno živimo u (znakovnom) režimu velikih pomaka bez ikakvog napretka.
 
Dakle, i ovi protekli izbori, čujemo sa svih strana, predstavljaju veliki pomak. A to znači da se možda nešto jako loše desilo. Ali je toliko malo da ga ne vidimo! Ko se uistinu zanima za društvene promjene ovdje, treba naučiti sabirati navodne pomake. Kada se sabiru naveliko, onda su svi "pozitivni pomaci" najčešće loši. Loše pomake povezati, o tome se radi, sagledati to odloženo strovaljivanje. Ali čega? Eh, kad bih imao vremena da vam to objasnim, makar toliko koliko treba za jedan najmanji pomak.
 
Novo lice
 
- Dobro, hoće li zvučati više neutralno i prikladnije ako vas umjesto za pomak pitam za promjenu?
 
- Uvjeren sam da je s ovim izborima doista došlo do izvjesne važne promjene, mnogo važnije nego što se misli, iako je ona proizvod postupnog sabiranja manje uočljivih postignuća. Analitičarima uglavnom nije izmaklo da sada treba nešto povezati, i to kao dvije strane istog procesa, što se prije nije moglo povezati. S jedne strane, pobjedničke stranke nisu došle do svog uspjeha s manje nacionalizma nego što je to trebalo pobjednicima u prethodnim izborima, a s druge strane su to nacionalne stranke sa novim, "građanskim licem". Kako god da okrenete, ni jedno ni drugo, ni doza nacionalističkog ni doza građanskog, obje iznenađujuće velike, nisu puki privid. Ima više razloga tvrditi da je došlo do radikalizacije nacionalizma nego do njegovog smanjivanja. Zato su neki skloni da očajavaju nad rezultatima izbora.
 
S druge strane pak, veoma je važno ne podcijeniti ovaj reformski proces pretvaranja prvobitnih stranaka tronacionalnog predstavljanja, kakve su bile SDS, SDA i HDZ, u nove oblike, koji izgledaju "mekši", "politički zreliji", riječju "građanskiji". Ali ti novi oblici su uistinu vlastiti oblici ovih stranaka-matrica nacionalnog predstavljanja. U dvostrukom smislu: SNSD, SBiH i HDZ 1990 jednako hoće da budu izvorni kao njihovi glavni takmaci, stranke s istim nacionalnim predznakom, i jednako su izvedeni kao i oni. Riječ je očito o jednom procesu u kojem naknadni stranački politički oblici nastoje da budu izvorniji od svojih prauzora. Zato se ne može reći da su pobijedile reformirane nacionalne stranke nad nereformiranim. Reformacija nacionalnih stranaka je samo odvela njihovom umnožavanju, uglavnom udvostručavanju. Mogli bi se upitati, imajući u vidu priličnu ravnomjernost procesa reforme na svim stranama, kako su glasači, pobornici etnopolitike svog naroda, uopće znali za koga će glasati. Koliko se danas po svojim političkim pozicijama razlikuju Čavić i Dodik? Nisu li Bošnjaci mogli s dobrim razlozima glasati za SDA i za Silajdžića? Koji je HDZ imao uvjerljiviju političku platformu za svoje birače?
 

TRIJUMF GRAĐANSKOG NACIONALIZMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.