Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
JESEN PATRIJARHA
1. studenoga, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zanimljive stvari isplivale su tokom ovih mjeseci i mjeseci koliko je trajala trakavica oko privođenja Branimira Glavaša. Recimo, čak i neki koji nimalo ne vole Glavaša misle da je ovdje u osnovi riječ o političkom, montiranom procesu. Kao, previše je očito da je do njegovog sudskog progona došlo tek nakon sukoba i razlaza sa Sanaderom i vrhom HDZ-a.

Ma, hajte, molim vas! Istina, to na prvi pogled izgleda kao logičan zaključak, ali zapravo se radi o školskom primjeru lijene pameti i može se učas oboriti isto tako logičnim zaključivanjem. Zašto se, naprimjer, ne bi pretpostavilo da se dogodilo – sasvim obratno?! Da je, naime, do raskola Glavaš-Sanader došlo nakon što je postalo jasno da se krvavi veš iz Osijeka više ne može skrivati u policijsko-sudskim budžacima. Nije, dakle, Glavaš okrivljen zato što je otpao od HDZ-a, nego je otpao od HDZ-a zato što je kriv.
 
Ako je tako, a nema nijedne činjenice koja bi to dovela u pitanje, o nikakvoj osveti nad Glavašem ne može biti govora. Prije se može reći da je Sanader nastavio, dok se dalo, raditi ono što se petnaest godina već radilo, a to je ne otvarati dosje Glavaš dok god bude moguće to izbjegavati. A moglo se dosta dugo, više od polovice premijerovog mandata, poslije toga jednostavno se više nije dalo. Sve ovo, uostalom, urarski se precizno uklapa u opću sliku HDZ-ove vlasti kada je riječ o isljeđivanju i kažnjavanju ratnih zločina.
 
Sanader je, nema zbora, napravio dosta na tome, u suprotnom ne bi bilo ni moguće da se odnosi s Haagom srede u mjeri da prestanu biti smetnja približavanju Evropskoj Uniji. Ali, ne budimo djeca, napravio je točno i samo onoliko koliko se od njega tražilo, ni dlaku više. Zato u svim tim postupcima, uključujući i Glavašev, nema ni najmanjeg traga nekom žaljenju zbog žrtava, niti ikome pada na pamet da su za tim ljudima ostale obitelji, djeca, i da bi bio red barem im se ispričati. Samo gola poslovna užurbanost da se s tim svrši. I točka.
 
Čak i u slučaju obitelji Zec, koji je naprosto vapio da se nešto kaže, jer je bio bogomdana prilika da se otplati barem dio hipoteke nad najčudovišnijim zločinima, sve je zbrzano hladnom uplatom nekoliko stotina tisuća kuna. Kao da se radi o neprijatnom dugu koji je odnekud iskrsao prema nekom kooperantu u izgradnji državnih cesta. Iz ovog je jasno da je Sanader potrošio repertoar spektakularnih i kuražnih gesta s početka mandata, pa se i sumnje da je montirao proces Glavašu očito vežu uz neku prijašnju rezolutnost i drskost, koje on više nema.
 
Uostalom, i taj proces protiv Glavaša zamišljen je, prema nekim uvjerljivim novinskim rekonstrukcijama, puno mekše i benignije nego što sada izgleda, a zaoštren je tek nakon što je on nasrnuo na doslovce sve koji su imali neke veze s tim procesom. Pa su mu se onda ta "ljudska smeća",  "pederčine", "bolesnici" i što sve ne, osvetili tako što su iz osječkih spremišta smrti dovukli nove leševe i stavili mu ih na vrat. Učinjeno je to više iz obrambenog refleksa i taštine, nego iz bogtepitaj kakve pravdoljubivosti.
 
Tako nekako je i sa Sanaderom. Prema Glavašu je on poduzeo samo onoliko koliko se nije dalo izbjeći, nakon što su iz ormara počeli nezaustavljivo ispadati kosturi, što, uostalom, nije samo ovdje slučaj. Da mu je bilo do nekakvih "montiranja" učinio bi to valjda još i prije s Ivićem Pašalićem, koji mu je bio puno veća kost u grlu, ali se ovaj, sasvim suprotno, baš u njegovom mandatu javno tajkunizirao, tj. iznijeo na vidjelo bogatstvo koje je nazubljao dok je bio u zaštićenoj Tuđmanovoj sjeni.
 
Kada se spoje Glavašev i Pašalićev slučaj dolazi se i do toga zašto Sanader kirurškim nožem samo grebe po površini, umjesto da ga dublje zasiječe. Pa, očito je da se njegov koncept tihe detuđmanizacije zaustavlja samo na tome da se Tuđmana koliko je moguće više prešuti, ali ne i da se otkuca njega i njegove hardlajnere, posebno ne sada pred izbore kada oko pokojnog karizmatika počinje udvornički ples i na desnici i na ljevici. To će reći da je reformator Sanader omeđio prostor dokle će ići, i ništa izvan toga od njega ne treba očekivati.
 

ARITMETIKA POLITIKE: JESEN PATRIJARHA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.