ISPOD PATINE ZABORAVA
Marina BARIČEVIĆ
27. prosinca, 2006.

Aktualna izložba pruža sliku neizmjerno važnog nacionalnog kulturno-umjetničkog opusa, duh autentičnog stvaratelja, književnika, polemičara, kipara, slikara, grafičara, crtača, medaljara, fotografa... riječju, rijetkog istinskog intelektualca

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Deset dana prije isteka 2006. godine, u kojoj se zaokružilo jedno stoljeće od rođenja kipara Vanje Radauša (1906.–1975.) baštinici su velikom izložbom pokušali zamaskirati nemaran odnos prema Radauševom jedinstvenom djelu i ličnosti. Izložba u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu na dva kata prikazuje 113 skulptura iz svih kiparevih ciklusa, više od 70 crteža, pa grafike, medalje, fotografije i ostala djela koja se literarno, srcem i stručno hvale umjetnikovim ishodištem u slavonskoj baštini... Uprizoren je i rekonstrukcijom umjetnikov atelje, poput brižno rađene scene za veliku predstavu. Jer, dojam, atmosferu i duh koji su tamo vladali dok je živio i djelovao Radauš, koji su odavali jednu iznimno kulturnu osobu u svakom dijelu i predmetu prostora nitko i nikad ne može oživjeti.

Za režiju velike društvene priredbe odabrano je troje uglednih povjesničara umjetnosti kalibra akademika Tonka Maroevića, sveučilišnog profesora Ive Šimat Banova i doktorice Željke Čorak bivše savjetnice za kulturu prvog hrvatskog predsjednika. Kustosica izložbe je Jasminka Poklečki Stošić. Tko zna što bi vrsnoj ekipi rekao nepredvidivi kipar da je živ, svakako imao bi uvjete i zahtjeve znajući do zadnjeg dana života, dok ga nije "progutao mrak", što želi. Stoga nije točno da se Radauš ikada povukao s likovne scene; uoči misteriozne smrti dao je intervju za radio emisiju o kulturi u oštrom tonu.

Kiparevo veliko umjetničko djelo recentno je, u zadnjim danima godine, pod motom rođendanske slave, očišćeno od paučine. Neki su pokušali spasiti svoj aktualni status! Ipak, sklona sam i ja izreći – bolje i sada nego nikada. Jer, aktualna izložba ispod patine zaborava ipak pruža sliku neizmjerno važnog nacionalnog kulturno-umjetničkog opusa, duh autentičnog stvaratelja, književnika, polemičara, kipara, slikara, grafičara, crtača, medaljara, fotografa... riječju, rijetkog istinskog intelektualca.

Nasuprot Radauševom gotovo enciklopedijskom znanju bio je njegov nepokoreni temperament čija je saveznica bila strast za ljubav prema ženi i kulturi. I ne samo likovnoj već i glazbenoj, književnoj... I umjetnikove sklonosti u životu bile su ambivalentne pa je istom strašću ekspresijom kipa trpio, isticao mračne strane života, nije zazirao od naglašavanja smrtnosti čovjeka... i zatim strasno veličao ljubav, život...

Aktualna izložba markira u izboru sačuvanih djela sve kiparske i crtačke cikluse Vanje Radauša: "Tifusari" (1959.), "Panopticum croaticum" (1961.), "Čovjek i kras" (1963.), "Krvavi fašnik" (1966.), "Zatvori i logori" (1969.), "Stupovi hrvatske kulture" (1969.-1975.)...

Čvrsta je to nit stvaralačkog kontinuiteta, koja ilustrira uzbudljivost i izražajnost ekspresionizma i klasicizma; u "Panopticumu croaticumu" prepoznata je anticipacija kasnijeg pop-arta, a "Krvavi fašnik" naglašava nadrealnu poetiku...

Veliki zaslužnik modernosti hrvatske skulpture 20. stoljeća. Naposljetku, pri kraju kreativnih mogućnosti ispitivao je i apstrakciju kao izraz. Njegova skulptura obilježena je čvrstom formom nemirne epiderme u rasponu od realističkog pogleda do slobodne transpozicije.

Svakako izložba u zagrebačkim Klovićevim dvorima je prilika mlađoj publici da upoznaju umjetnika Vanju Radauša, ali poslije završetka vernisaža treba neizostavno i hitno otvoriti Atelje Radauš kao stalni izložbeno muzejski prostor za javnost. Kao memorijalni prostor jedne osebujne umjetnosti, kao memento na stvaralački život osjetljiv za socijalnu tematiku i ličnost blisku lijevo angažiranom intelektualizmu. I još važnije to bi bila početna točka za spas te umjetnosti, koja se osipa u krhkoj sadri ili pod teretom prašine u tami i vlazi nebrige.

Nije nikakva tajna da kontejneri s Radauševom umjetnošću prkose usudu pod vedrim nebom ili da su neka djela već izmrvljena. A velika je razlika u doživljaju i ekspresiji djela ako je u gipsu ili odliveno, u izvorniku ili tuđom rukom obrađenoj bronci.

Vanji Radaušu još dugujemo mnogo.

ISPOD PATINE ZABORAVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.