USTROJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM
Ivan LOVRENOVIĆ
27. prosinca, 2006.

U velikome ritmu povijesnih mijena civilizacijskih krugova, državnih formacija i političko-ideoloških sustava, pod koje je Bosna i Hercegovina, kao uglavnom pasivan političko-teritorijalni objekt, potpadala i kojima je pripadala, težnja za dominacijom mijenjala je pojavne oblike, ali se ona sama nije mijenjala. Zbog toga je za BiH nužan onakav tip državnoga ustrojstva i demokratskoga poretka koji će sistemski otkloniti potrebu i mogućnost dominacije bilo koje nacionalne grupe nad bilo kojom drugom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kroz cijelu doglednu prošlost Bosne i Hercegovine, sve do danas, prisutna je jedna trajna težnja – težnja za socijalnom, političkom i kulturnom dominacijom jedne od triju vjersko-etničkih grupa (danas: nacija) nad ostalima. U velikome ritmu povijesnih mijena civilizacijskih krugova, državnih formacija i političko-ideoloških sustava, pod koje je Bosna i Hercegovina, kao uglavnom pasivan političko-teritorijalni objekt, potpadala i kojima je pripadala, težnja za dominacijom mijenjala je pojavne oblike, ali se ona sama nije mijenjala. I današnja drama koju ova zemlja proživljava, prvi put nakon propasti srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva prije 543 godine kao međunarodno priznat politički subjekt, može se gledati u tom svjetlu. Sudbonosno pitanje političkog ustrojstva, u zamjenu za provizorni i izvana nametnuti Daytonski ustav, zapravo se svodi na ovo: može li se zajedničkom voljom političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini pronaći i primijeniti takav demokratski model koji će omogućiti istinsku jednakost svih ljudi, svih nacionalnih grupa i njihovih kultura, te napokon historijski skinuti s dnevnoga reda težnju za dominacijom jednih nad drugima.

Dva su razloga zbog kojih Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju biti i posebno zainteresirani za aktivno i pošteno sudjelovanje u traženju takvoga sustava. Prvo, zbog toga što su daleko najmalobrojnija nacionalna skupina, još k tomu po svim dostupnim istraživanjima podložna daljnjem smanjivanju procentualnoga udjela u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. Drugo, zato što u sumornoj povijesti sveopće težnje za dominacijom ni sami nisu nevini.

Turski utjecaj

Kratki pregled odnosa dominirajućih i podvrgnutih u Bosni i Hercegovini opravdano je započeti s uspostavljanjem islamsko-orijentalnoga tipa države i vlasti, nakon turskoga osvojenja Bosne i Hercegovine u 15. stoljeću, jer su prethodna povijesna razdoblja prestala biti formativna u današnjemu političkom smislu.

U otomanskome imperijalnom sustavu, zasnovanome na islamu kao državnoj religiji, status punopravnih građana bio je rezerviran za muslimane, dok se drugima (respective, pripadnicima monoteističkih religija, u Bosni pravoslavcima, katolicima i Židovima), uz plaćanje posebnih poreza, priznavao drugorazredni status toleriranih, štićenih. U dugim stoljećima, kako je padala moć i tamnio sjaj Imperija, ovaj odnos je u Bosni i Hercegovini doživljavao stalno degradiranje, osobito kroz sve veće bogaćenje i silničko osamostaljivanje muslimanske velikoposjedničke klase, praćeno sve težim socijalnim i životnim položajem inovjerne raje. (U devetnaestom stoljeću zabilježena je izreka koja plastično ocrtava taj odnos: "Raju je Bog stvorio da Turcima hizmet čini.") Fra Ivan Frano Jukić 1850. godine u ime katolika i pravoslavaca sastavlja memorandum za građansku ravnopravnost i upućuje ga sultanu Abdul Medžidu. Već u prvoj točki tih zahtjeva sažeta je politička suština: "Da se više ne zovemo raja, već građani i državljani cielokupnog turskog carstva..." Nesnosno socijalno stanje, uz mnogobrojne političke pretenzije i kombinacije izvana, dovelo je do velikoga bosanskohercegovačkog ustanka, koji je po nekim procjenama uzeo 200.000 žrtava i trajao od 1875. do 1878. godine, kada je prekinut okupacijom Austro-Ugarske po odluci Berlinskoga kongresa.

Iako jednako potčinjeni, uzajamni odnos pravoslavaca i katolika u otomanskom razdoblju također nije bio lišen dominacijskih pretenzija. Najprije, postojala je stalna težnja pravoslavnih vladika da pred turskim sudovima isposluju potpuno podlaganje katolika pod svoju crkvenu vlast. Po uobičajenom postupku, Turci su odobravali vođenje takvih parnica, dok ne bi od obojih utjerali dobre novce, a onda bi presuđivali po najvišim carskim ispravama, koje su, ipak, uvažavale zasebnost katoličke zajednice i obreda, naravno, zahvaljujući starini franjevačke provincije Bosne Srebrene i upornosti franjevaca. No, na stvaranje antagonističkoga odnosa utjecala je, s druge strane, svakako i težnja papstva na "sjedinjenju", što je Srpska pravoslavna crkva nužno doživljavala kao životnu opasnost, a i turska vlast gledala prijekim okom, jer je za nju Rim bio neprijateljsko središte.

USTROJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.