GORINŠEK POD PRSTIMA
Drago HEDL
27. prosinca, 2006.

General Karl Gorinšek, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, priznao je da je za zločin u Paulin Dvoru saznao odmah, te da je naredio istragu i obavijestio pretpostavljene u Zagrebu. Sada to potvrđuje i dokument Vojne policije. No, Gorinšek je smatrao da je obavještavanje nadležnih u Zagrebu bilo dovoljno, te da je sa svoje strane učinio sve što je bilo potrebno

< > | cijeli članak | verzija za tisak

General Karl Gorinšek, nije se 14. prosinca ove godine, zbog bolesti, pojavio na glavnoj raspravi u ponovljenom suđenju za ratni zločin počinjen 1991. u Paulin Dvoru, nadomak Osijeka. Nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek na tom se suđenju trebao pojaviti kao svjedok, no dokument do kojeg je došlo Državno odvjetništvo, lako bi Gorinšeka – da sudovi u Hrvatskoj postupaju poput onog u Haagu – moglo dovesti i na optuženičku klupu. On je naime, vidljivo je iz dokumenta koji se nalazi u sudskom spisu, nedvojbeno znao za stravičan zločin u kojem su pripadnici Hrvatske vojske, pod njegovim zapovjedništvom, u noći između 11. i 12. prosinca 1991. pobili 19 civila (18 srpske i jednog mađarske nacionalnosti), učinivši, zbog pogibije jednog svog suborca, odmazdu nad nedužnim ljudima, s čim oni, civili iz Paulin Dvora, doista nisu imali ništa. Dokument koji je u međuvremenu pronađen, a koji nije bio dostupan tužiteljstvu na prvom suđenju, sada jasno pokazuje ono što se i do sada znalo – ali o tome nije bilo pisanog traga – da je Gorinšek, kao zapovjednik Operativne zone Osijek, bio upoznat s masakrom, ali da nije bio dovoljno odlučan da se počinitelji izvedu pred lice pravde.

Što je znao Gorinšek
 
Dokument koji je ušao u spis ponovljenog suđenja Enesu Viteškiću (budući da je Vrhovni sud u lipnju prošle godine ukinuo raniju oslobađajuću presudu Županijskog suda u Osijeku, te za Viteškića naložio ponovljeni postupak) nosi naziv "Izvješće", a sastavila ga je Vojna policija 130. brigade, 11. prosinca 1991. godine. U tom su dokumentu navedena imena 14 osoba za koje se sumnjalo da su sudjelovale u likvidaciji civila u Paulin Dvoru. Uz ime Nikole Ivankovića, kojem je Vrhovni sud povisio prvotno izrečenu kaznu od 12 godina zatvora, koliko mu je izrekao Županijski sud u Osijeku, na 15 godina, na tom se popisu nalazi i Viteškićevo ime. Iako je Ivan Delija, tadašnji zapovjednik Vojne policije 130. brigade, osporio da se na spomenutom dokumentu nalazio njegov potpis, u Državnom su odvjetništvu uvjereni u autentičnost papira kojim raspolažu.
 
Da je Gorinšek znao za masakr u Paulin Dvoru, bilo je vidljivo i na suđenju Nikoli Ivankoviću i Enesu Viteškiću, koje je započelo u Osijeku 9. lipnja 2003. General Karl Gorinšek, nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek, tada se pojavio također kao svjedok. Priznao je da je za zločin saznao odmah, te da je naredio istragu, obavijestio pretpostavljene u Zagrebu  i zapovjedio da se ubijeni civili sahrane na najbližem groblju. Gorinšek dakle nije nijekao spoznaju o onome što se dogodilo u Paulin Dvoru, ali je smatrao da je obavještavanje nadležnih u Zagrebu bilo dovoljno, te da je sa svoje strane učinio sve što je bilo potrebno. On, prema vlastitim tvrdnjama, o zločinu i počiniteljima više nije vodio računa: imao je važnijih briga, Vukovar se nalazio pred padom i valjalo je konsolidirati obranu istočne Slavonije.
 
No, kako iz Zagreba nije bilo nikakvih naznaka da bi počinitelje zločina u Paulin Dvoru valjalo kazniti, Gorinšek je, na svoju ruku, skupinu vojnika za koje se sumnjalo da su pobili one nesretne civile – a među kojima su bili i Ivanković i Viteškić – poslao na najzahtjevniji dio bojišnice, uz njihovo obećanje da će se ondje boriti bez povlačenja. Dao im je dakle šansu da se iskupe za ono što su učinili. Ali, prije toga ispunio im je želju: dopustio im je da odu u Našice, u disko tamošnjeg Hotela Park i provesele se pred zadatak koji im je mogao biti i posljednji u životu.
 
I Ivanković i Viteškić, kao i ostala skupina vojnika koju se sumnjičilo za ubojstva u Paulin Dvoru, ostali su međutim živi i vjerojatno nikada ne bi odgovarali za zločin da u Rizvanuši, u Lici, 500 kilometara daleko od Paulin Dvora, prilikom jedne ekshumacije početkom ljeta 2002., nisu u plastičnim bačvama pronađeni saponificirani ostaci žrtava. To stravično otkriće o kojem je prvi pisao Feral, potvrdilo je dotadašnja nagađanja o onome što se doista dogodilo u Paulin Dvoru u noći između 11. i 12. prosinca 1991. – ali o čemu, budući da tijela do tada nisu bila pronađena – nije bilo nikakvih dokaza. No, to šokantno otkriće posvjedočilo je nažalost da se i Hrvatska služila istim metodama kao i režim Slobodana Miloševića, kada je, da bi se prikrilo tragove zločina, organiziran morbidni transport leševa.
 

GORINŠEK POD PRSTIMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.