CRKVA JE VJEČNA KAO I GLUPOST
Igor LASIĆ
27. prosinca, 2006.

Katolička crkva u Sloveniji, a mislim da je isto i u Hrvatskoj, ima danas sličan status kao što ga je imala nekad u Jugoslaviji JNA, znači država u državi. Ona je nedodirljiva, iznad svih zakona, a pogotovo iznad Ustava. Štiti zločince i pedofile u svojoj vrsti, što u stvari nije ništa novo, ako se sjetite vlastite historije: na kraju Drugog svjetskog rata Katolička je crkva pomogla svim ustaškim ratnim zločincima da napuste zemlju i preko Vatikana odu u Južnu Ameriku

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Slikom i riječju, Iztok Sitar već godinama predstavlja jednog od najžešćih kroničara slovenske društvene zbilje, sa širokim zahvatom pripadajućih tema. Otkako je u Sloveniji na vlasti desnica koja svakako teže zagorčava život vlastitim građanima negoli susjednim zemljama, a kao što se nama s ovu stranu Sutle često netočno sugerira, naime, barem tome poznatom autoru stripa više nitko ne može reći da je ranije išta pretjerivao u svom prepoznatljivo iščašenom prikazu politike, kulture, privrede, prosvjete, religije, sela i grada... Uostalom, ako se stripu može poželjeti novi prosperitet u 21. stoljeću, manje od onoga što radi Sitar ne bi ni trebalo uzimati u obzir.

Četverodijelna trilogija
 
- Prije dva mjeseca promoviran je vaš novi strip album "Glave" u kojem obrađujete veći broj likova - svaki ima svoju tablu priče, a kroz album se međusobno vezuju... Negdje sam pročitao da "Glave" tematiziraju čak i više pojedinačnih tzv. društvenih devijacija negoli je likova, da ste u tom albumu satiri podvrgli gotovo sve mane (slovenskog) društva?
 
- Strip album "Glave" je četvrti dio trilogije "Slobodna Slovenija" - to je, naime, trilogija u četiri toma - koja se bavi društvenopolitičkom tematikom. Slovenski pisac i kritičar iz prošlog stoljeća Fran Levstik je mlađim kolegama savjetovao da pišu "tako da se Slovenac vidi u knjizi kao u ogledalu". Ja se striktno držim njegovog savjeta pa sam stoga u prvom albumu "Crni ljudi, bele kosti" pisao o putovima i stranputicama slovenske katoličke crkve, u drugom, "4000", secirao sam slovensku desničarsko-nacionalističku politiku, u trećem sam albumu nacrtao biografiju Boga – "Priča o Bogu" - a u "Glavama" sam držao ogledalo slovenskom društvu uopće. Naime, "Glave" su sastavljene od pedeset jednostraničnih priča s anonimnim ali realnim protagonistima iz vlastite mi sredine, koji pak ne nastupaju u realnim nego u fiktivnim situacijama. Kroz njih se oslikava slovenska svakodnevnica nabijena nacionalizmom, fašizmom, rasizmom, klerikalizmom, šovinizmom, ksenofobijom, homofobijom, pedofilijom, netrpeljivošću spram drugačije mislećih, manjina, žena itd... Žanrovski su te priče različite, poput satire, drame, melodrame, tragedije, krimića pa čak i ljubavne priče. Zanimljiv je i pristup u kome se protagonisti jedne priče ponovo nađu i u sljedećoj i tako tvore cjelinu.
 
Kroz naziv pak serije "Slobodna Slovenija" htio sam pokazati kakva je moja vizija države u kojoj živim ili, još bolje, htio bih da živim... Bez već spomenutih "izama" i fobija.
 
- Marko Brecelj sugerirao mi je nakon nedavnog intervjua, u kojem smo spominjali i Crkvu: "O tome moraš pitati Sitara, on je najoštriji slovenski kritičar klerikalizma." Je li to samo zato što ste doista oštri u kritici, ili također zato što je kritičara Crkve u Sloveniji – i ponešto šire – malo?
 
- Pa, u stvari uopće nisam oštar, ja joj samo držim ogledalo! Nakon 1990. godine, do tada tiha, gotovo nezapažena Katolička crkva u Sloveniji razbahatila se preko svake mjere. Postala je agresivna i pohlepna te zahtijeva za sebe - bez ikakvog prava, naravno - razne objekte i šume, štoviše i cijeli Triglavski nacionalni park, a da i ne govorimo o novoj evangelizaciji Slovenaca, s kojom je počeo prethodni nadbiskup Franc Rode riječima: "Tko nije katolik, nije pravi Slovenac." Rode je sada, hvalabogu, kardinal u Vatikanu, pa stoga ne može više (toliko) štetiti Sloveniji. Ali, kakva je ulizica, sigurno će jednom dogurati do pape! Naime, Katolička crkva u Sloveniji, a mislim da je isto i u Hrvatskoj, ima danas sličan status kao što ga je imala nekad u Jugoslaviji JNA, znači država u državi. Ona je nedodirljiva, iznad svih zakona, a pogotovo iznad Ustava. Štiti zločince i pedofile u svojoj vrsti, što u stvari nije ništa novo, ako se sjetite vlastite historije: na kraju Drugog svjetskog rata Katolička je crkva pomogla svim ustaškim ratnim zločincima da napuste zemlju i preko Vatikana odu u Južnu Ameriku.
 
Ja znam da time što kritički pišem o Katoličkoj crkvi neću postići nikakve promjene, ali barem da se čuje glas djeteta-stripa, kojeg nitko ne shvaća ozbiljno: "Car je gol!" Također mi je potpuno jasno da u borbi s Katoličkom crkvom nemam nikakvih šansi, pošto je Katolička crkva vječna. Isto tako, kao što je vječna i ljudska glupost. Kad jednom više neće biti ljudske gluposti, tad neće biti ni Katoličke crkve. I svih ostalih.
 

CRKVA JE VJEČNA KAO I GLUPOST
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.