JADRAN JE ZAGAĐEN KAPITALOM
Tatjana GROMAČA
27. prosinca, 2006.

Komentar mnogih jest da mi jurišamo na vjetrenjače. Ja osobno obožavam i Dostojevskog, i Cervantesa, ne samo kao književnost, nego kao pogled na svijet. Trenutno pišem jednu malu knjižicu, dnevnik koji se zove "Kako jurišati na vjetrenjače", s podnaslovom "Vodič za ekološke samuraje". Jedna od naših prvih procjena bila je da više nema masovnih pokreta. Hrvati su toliko zaokupljeni nogometom i Big Brotherom da od njih više ništa ne možete očekivati. Tako da mi u svim našim kampanjama idemo na malu količinu visoko motiviranih pojedinaca

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Vjeran Piršić poznat je hrvatskoj javnosti kao vrlo glasan eko-aktivist, predsjednik udruge "Eko Kvarner" koju je osnovao skupa sa svojim sumještanima s otoka Krka, kako bi se pokušali obraniti od, po Jadran, ekološki zastrašujućeg projekta "Družba Adria", iza kojega stoji ruska tvrtka "Janaf". U međuvremenu, ova je udruga proširila svoj spektar djelovanja, utjecavši na pokretanje brojnih drugih eko-udruga, osobito kada je o zaštiti obale riječ, povezavši se s udrugama sa sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana u jednu čvrstu mrežu koja danas egzistira pod nazivom "Plavi forum". Glavni koordinator mreže udruga "Plavi forum" također je gospodin Piršić, mreža je upravo ovih dana održala trodnevni skup u Opatiji, na kojem su se sakupili članovi udruga iz Dubrovnika, Splita, Šibenika, s Brača, iz Rovinja, Motovuna i drugih mjesta obale i priobalja.

- Je li upravo projekt "Družba Adria" bio taj koji je vas, kao Omišljanina, pokrenuo u takozvani "zeleni aktivizam"?
 
- Moja malenkost se 1999. godine vratila opet na otok Krk, s kojeg sam 1979. godine otišao na školovanje, i počeo sam prekrasno živjeti, imao sam krasnu prirodnu sredinu, obitelj, i relativno sam dobro zarađivao kroz svoje dvije tvrtke koje se bave informatikom i turizmom. I onda, u proljeće 2002. godine, do nas su došle vijesti da će luka u Omišlju postati izvozna luka za rusku naftu. Tada su nas neki ljudi upozorili da to stvara brojne druge probleme. Na jesen 2002., kada smo se, kao i svake jeseni, okupili pred mojom turističkom zajednicom, a radi se o ljudima s kojima poslovno surađujem, koji iznajmljuju svoje apartmane, shvatili smo da više ne razgovaramo o smiješnim anegdotama s turistima, kao što je bilo prijašnjih godina, nego da svi pričamo o ozbiljnim stvarima, o naftnoj sjeni koja je počela dolaziti na Kvarner.
 
Igrom slučaja, na licu smo mjesta odmah imali malu ekspertizu – s nama su bili ljudi koji su pomorci, koji se inače bave naftovodom, koji rade u Petrokemiji, strojari, grupa prijatelja koja je prepoznala problem u svom okolišu. A kada imate problem, pred vama su tri mogućnosti – zaklopiti oči, uši i usta, odseliti se, ili pokušati se boriti. Mi smo se odlučili pokušati boriti, i to smo napravili tako da smo osnovali ekološku udrugu koja će reagirati na ugrozu. Smatrali smo da kao građani Omišlja imamo moralnu obavezu pokušati spriječiti ugrozu okoliša koja se događa u našem dvorištu. Većina nas imala je korijene aktivizma negdje prije, većina nas je išla u srednje škole u doba riječkog punka, što znači, imamo jedan stav prema društvu koji nije ponizan. Tako da smo se i prije potpisa "Družbe Adrije" počeli pripremati – ja sam otišao na Google, zapravo, tada je još bila Altavista, i ukucao "balastne vode", i pao sam u nesvijest kada sam vidio što to nama može donijeti. Obnovio sam kontakte sa nekim eko-aktivistima, kao što je Toni Vidan. Ubrzo zatim došlo je do potpisivanja ugovora "Družba Adria".
 
Potpisi iz svijeta
 
- Vi ste krenuli s peticijom u lokalnoj zajednici, no ona se nepredviđeno proširila…
 
- Da, naša prva akcija je bila mala seoska peticija, smatrali smo da svoje stavove kao grupa građana koji su organizirani u jednu udrugu moramo prvo verificirati kod naših sugrađana. Nakon tjedan dana ta je peticija bila "probijena" - nije više bila općinska. Počeli su nam stizati potpisi iz cijele Hrvatske i iz cijeloga svijeta. Recimo, iz Toronta je došlo samo nekih tristo potpisa građana, od kojih je pola bilo porijeklom iz Hrvatske, Zagreba, Slavonije, iz Njemačke, puno naših turista je potpisivalo… I već prva naša anketa javnoga mnijenja pokazala je da je 72 posto građana bilo protiv našeg projekta, ali čak 83 posto građana nije vjerovalo da se tu više išta može napraviti. I ako postoji neki jači efekt našega rada, osim same zaštite okoliša, to je onda zasigurno taj pomak prema demokratizaciji hrvatskog društva.
 
- Ističete da ste od početka znali da je za vas vrlo važna uloga medija…
 
- U startu smo rekli da prvi i zadnji dan potpisivanja peticije mora biti u "Dnevniku" u pola osam. Ako to znači da se moramo politi kantom benzina i hodati ispred Sabora sa Zippo upaljačem u ruci, mi ćemo to učiniti, jer nam je bilo jasno kolika je važnost medija.
 

JADRAN JE ZAGAĐEN KAPITALOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.