Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
JUNAK 2006.
27. prosinca, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Svatko se od nas tko nešto piše teško i bolno rastajao sa svojom Olimpijom, trsio se prezirati tu novu tehnologiju, potom, kada se više na tom planu nije dalo napraviti ništa što ne bi zvučalo potpuno iracionalno, spremio taj svoj stari pisaći stroj na sigurno, u neku ladicu, sumnjičavo vrteći glavom i mrmljajući: nikad se ne zna, neka se nađe! Nije trebalo dugo kako bismo shvatili sve mogućnosti nove tehnologije, interneta posebno, zahvaljujući kojemu više nije bilo moguće sačuvati javnost od prava da sazna i najstrože čuvane tajne. Postalo je nemoguće da, metaforički kazano, muž tuče ženu i maltretira obitelj, a da mu za nasilje ne saznaju susjedi, informacije o tragedijama, ratovima ili velikim znanstvenim, umjetničkim postignućima s jednog kraja svijeta izlaze na naše ekrane netom su se stvari dogodile, više se ne mogu sakriti nikakvi mračni događaji iz života važnih pojedinaca, pa radilo se i o proustaškom govoru nekoga predsjednika, a da taj ne osvane na nekom internetskom portalu.

Internet je, konačno, sredstvo pomoću kojega je i Hrvatska onemogućena u skrivanju svojih grijeha od onoga svijeta čiji ravnopravni dio želi biti i zato je internet moj junak godine na izmaku, onaj koji je za demokratizaciju i slobodnu razmjenu informacija, dakle samu slobodu, učinio više od bilo kojeg političara ili stranke, a i zato jer se na njegov moralni lik obrušila svom snagom moćna institucija, katolička crkva. Njegovu pravu funkciju virtualnog kurira, prenosioca važnih informacija, omogućili su naravno i ove godine stvarni ljudi, novinari, znanstvenici, pisci... Svi oni koji sebi i drugima žele bolji svijet, ili oni koji ne trpe da baš čitav život provedu u državi koja kleca pod stigmom ratnih zločina, poput primjerice urednika Ferala Drage Hedla koji je poput mrava strpljivo potrošio i ovu godinu kako bi svojim tekstovima razotkrio vinovnika možda najtežih ratnih zločina u Hrvatskoj, onih osječkih, i u konačnici za taj svoj trud bio nagrađen međunarodnim strukovnim priznanjem.
 
Ne može se i ne bi bilo pravedno u tom važnom poslu suočenja s istinom o ratnim zločinima koji je svakako ovdje obilježio proteklu 2006., preskočiti premijera Sanadera, kojemu u zasluge ide da je barem dijelom olabavio one fatalne uzde kojima je politika do jučer pritezala pravosuđe i između ostaloga diktirala mu nonšalantan odnos i prema ratnim zločinima i njihovim izvršiocima ili nalogodavcima. Glavaš je tako otišao u pritvor, odnosno bolnicu, i sasvim je svejedno je li on, kao što se spekulira, ozbiljno bolestan ili i dalje histerizira u nastojanju da izbjegne sud i pravdu. Njega će, naime, ovako ili onako, neki sud svakako sustići.
 
A ona Evropa u koju Hrvatska želi i treba ući kako bi postala dijelom razvijenoga svijeta, sa svim njegovim manama i vrlinama, mogla je upravo putem interneta saznavati o svakom koraku u procesuiranju Glavaša, ali i o svakom posrtanju domaćeg pravosuđa još uvijek zagađenog starim kadrovima i dalje neslobodnog unutar sebe sama. A baš je pitanje slobode što ga promoviraju nove tehnologije, naročito internet, bilo na kraju ove godine kost u grlu katoličkoj crkvi, pa se sa svoje vatikanske ponistre njezin šef jako okomio upravo na individualne slobode, medije i nove tehnologije, posebice internet, a iz njegovih se riječi dalo iščitati kako se potreba za bogom i spasiteljem gubi pred "invazijom tehnologije i virtualnog oceana interneta", čime je Papa zapravo izrazio golemi strah Crkve pred činjenicom da prolazi vrijeme velikih manipulacija istinom i da suvremeni čovjek, suočen s lažnim mitovima i tajnama koje to više nisu, živi svoju depresiju, ali i uživa svoju slobodu.
 
Okomio se Papa, ne samo na medije i nove tehnologije, nego i na one slobodne i važne pojedince koji svojim postignućima doista mijenjaju svijet, ali i dovode u pitanje božju svenazočnost, prigovorio je oštro, urbi & orbi, otkrivanju tajne ljudskoga genoma, pa se na njegovoj podužoj listi opasnih pojedinaca može prepoznati i naš Miroslav Radman, vrhunski znanstvenik uronjen u taj proskribirani svijet genoma, sve u nastojanju da se pronađu lijekovi protiv najtežih bolesti i time produži ljudski vijek. Isti taj Papa samo dan ranije jednako je oštro osudio eutanaziju, čemu je povod bilo isključenje respiratora, dakle eutanazija, Piergiorgija Welbyja, Talijana koji je punih deset godina živio nepokretan priključen na cjevčice, a kojemu je potom, zbog vlastite želje za smrću i realiziranog prava na nju, onemogućen crkveni pogreb. Sve po pravilima katoličke crkve koja će tamo, u Italiji, omogućiti na primjer sve crkvene počasti na pogrebu nekog istaknutog mafijaša, a u nas podupirati one najgore, takozvane rodoljubne mafijaše, koji su bogatstvo stekli pljačkajući društveno, ili ratne zločince skrivene pod floskulom očuvanja digniteta domovinskog rata.
 

GLEDE & UNATOČ: JUNAK 2006.
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.