"A" KAO AGRESIVNOST
Nataša GOVEDIĆ
11. siječnja, 2007.

Školski primjeri mačizma u "Životinjskoj abecedi" Danijela Obrovca nalaze se pod "P" kao pauk: curice su tu da "vrište", a dječaci se tobože "ničega ne boje". Pa da, tko bi shvatio "te žene". Sigurno ne hrvatski školski sustav. Puno ih je lakše prikazati kao "plašljivice", pa onda i ukinuti mogućnost da se strah kod djece općenito tretira kao povod otvorenom razgovoru, a ne poruzi. Rak? "Štipa djecu do boli", i to ne one "pametne đake", nego "luđake" koji se idu kupati na plažu. Nezamislivo bi bilo susresti se s nekom životinjom koja nam nije prijetnja – čak i račić dobiva status podmuklog mediteranskog terorista

< > | cijeli članak | verzija za tisak

No nije nimalo čudno što Feralov Robi K. godinama ostaje u trećem razredu osnovne škole: teško je napredovati unutar školskog sustava u kojem već i abecedne početnice sadrže toliku količinu nasilja da se čini kao da su pisane za buduće ratnike, a ne djecu zaštićenu od fizičkog i verbalnog nasilja međunarodnim Poveljama UN-a. Već i sam jezik svladavanja abecede, koji bi za mališane trebao biti izvorom socijalne samosvijesti i kontekstualnog razumijevanja, uzbudljivo predvorje ljubavi prema čitanju kao narativno vođenom razmišljanju, zamijenjen je "paljbom" okrutnosti, dok samim stihovima abecedne početnice nedostaje ne samo književne kompetencije (na ritmičkom, konceptualnom i gramatičkom planu), nego i po pitanju osnovnih standarda empatijskog odgoja.

Pišanje djece

Budimo konkretni. U djelu Životinjska abeceda autora Danijela Obrovca (2006.), gdje je autor ujedno i vlastiti izdavač (naklada: 2500 knjiga), možete pročitati kako je slovo "C" povod stihovima o opravdanosti gaženja crva kao štetočina: "Sad ih viđam i po kući/ svakim danom sve sam ljući/ Klopku pravim, bacam mrve/ Zgazit ću ih kao crve/". Ili recimo F, za fazana, uključuje ruganje ptici koja bi letjeti htjela, ali joj ne ide, pa su je od prvog pada nadalje "svi zvali raketa". Na ovaj način čitateljice i čitatelji uče kako precizno nastaje verbalno stigmatiziranje kad nam nešto ne ide od ruke (ili krila). Umjesto nježnosti porođaja, impalin dolazak na svijet postaje primjer roditeljske brutalnosti: "Vidio sam mamu impalu/ Kako koti ženkicu malu/ Kad se okotila, na guzu je pala/ Jer hodati nije ni mogla, ni znala/ A mama ju je rogom ubola k'o igla/ I ona se na noge ubrzano digla/ Počela je trčati, a zatim i da skače/ sve brže, više i jače/".

Jelen je drugo ime za lovački finale njegova ubijanja: "U gori zelenoj jedan jelen stoji/ u mene gleda i malo se boji/ Jelen je mršav i nekako jadan/ Mislim u sebi, taj je jelen gladan/ Ja mu tad priđem mameći ga kruškom, kad naiđe lovac s velikom puškom/ Ugleda jelena i opali metak/ A pjesma ima tužan svršetak/". Lav je htio ići na dijetu, no onda je previše smršavio i postao predmet sprdnje. Rezultat: "Svi su se smijali, a on je bio tužan/ Postao je slabić i nekako ružan/ Glavna faca on je bio prije/ a cijela šuma sad mu se smije/". Pouka je jasna: podsmijeh djeci prijeti sa svih strana, posebno ako se ne udovolji određenim fizičkim "standardima". Osa? "Samo zuji/ Leti, bruji/ zatim ubode/ a onda ode/". Primjećujete li kako ovaj abecedni svijet upravo vrvi od nasumičnog nasilja?

Slijede školski primjeri mačizma: curice su tu da vrište, a dječaci se tobože ničega ne boje. Pogledati pod "P" kao pauk: "Kad je došao pauk/ Začuo se jauk/ curice su skakale/ Vrištale i plakale/ A pauk je čekao/ da prestane vika, onda je rekao/ Lijep sam kao slika/ izgledam krasno/ i nije mi jasno/ što se tako bojite/ i od straha znojite?/ Godina će proći sto/ A on neće shvatiti to/ Jer Pero, Ante, a ni Jure/ ne shvaćaju dobro cure./ Kako onda pauk mali/ može shvatit što mu fali?"/. Pa da, tko bi shvatio te žene. Sigurno ne hrvatski školski sustav. Puno ih je lakše prikazati kao "plašljivice", pa onda i ukinuti mogućnost da se strah kod djece općenito tretira kao povod otvorenom razgovoru, a ne poruzi. Rak? "Štipa djecu do boli", i to ne one "pametne đake", nego "luđake" koji se idu kupati na plažu. Nezamislivo bi bilo susresti se s nekom životinjom koja nam nije prijetnja – čak i račić dobiva status podmuklog mediteranskog terorista.

Tigar? Doslovce: "Sa svoga mostića do rešetki je sišao/ rep digao i djecu popišao/". Da ne bude zabune: prethodno je opisan i proces kojim su ga djeca maltretirala, tako da krug međusobne grubosti bude potpun. Žaba se ovoj abecednoj priči neće pretvoriti u princa, nego u "ružnu, staru i debelu babu", jer, pazite ovo: "Previše je dugo princeza bila žaba/ te je zato ostarila i postala baba/". Tek toliko da djeca uvježbaju i jezik dobne diskriminacije ili stigmatiziranja starijih ljudi (posebno žena).

"A" KAO AGRESIVNOST
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.