KRONIKA UŽASA
Bojan MUNJIN
11. siječnja, 2007.

"Cirkus Istorija", predstava koju publika gleda prikovana uz sjedala bez daha, zastrašujuće je fascinantna bajka o toku povijesti, prikazana kao pomahnitali cirkus koji meljući u nekoj histeričnoj radosti sistematično i beznadežno, pretvara žrtve u krvnike i obratno, i zaliva ih slapovima nesreće i krvi. Ovo nije klasična predstava, nije mjuzikl, a nije ni balet, već sve to zajedno, nešto kao "performans svih znanja", kako kaže redateljica Vukićević, temeljen na Shakespeareovim "teškim" mislima i na – Janu Kottu

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ukoliko u svibnju ove godine budete posjetili Festival malih scena u Rijeci ili festival Wiener Festwochen u Beču, moći ćete vidjeti i predstavu "Cirkus Istorija" u režiji Sonje Vukićević, koja je, uz JDP-ov "Brod za lutke", trenutno u Beogradu najbolja predstava sezone. Što se tiče Beča, selektorici Marie Zimmermann, koja već dvadeset godina jako dobro zna svoj posao, trebalo je nakon premijere ove predstave točno deset minuta (bio sam prisutan) da uruči službeni poziv "Cirkusu Istoriji" za ovaj vrlo prestižni međunarodni festival. Predstava "Cirkus Istorija", koju publika gleda prikovana uz sjedala bez daha, zastrašujuće je fascinantna bajka o toku povijesti, prikazana kao pomahnitali cirkus koji meljući u nekoj histeričnoj radosti sistematično i beznadežno, pretvara žrtve u krvnike i obratno i zaliva ih slapovima nesreće i krvi. Ovo nije klasična predstava, nije mjuzikl, a nije ni balet, već sve to zajedno, nešto kao "performans svih znanja" kako kaže redateljica Vukićević, temeljen na Shakespeareovim "teškim" mislima i na – Janu Kottu.

Ista zlodjela

Naime, u analizi Shakespeareovih drama Jan Kott je pronašao "Veliki Mehanizam Povijesti" koji historijsko kretanje svodi na "pakleni, začarani krug u kome svaki uspon na vlast počinje kao pravedna borba protiv diktature, a neminovno se završava u novoj diktaturi. Unutarnja je nužnost tog procesa da pretendent gotovo nesvjesno počinje da čini ista ona zlodjela protiv kojih se do jučer bunio, tako da ga odmah kada dođe do vrha ljestvice vlasti sustiže novi osvetnik i gura u provaliju". U predstavi "Cirkus Istorija" plesači izgovaraju rečenice iz Kralja Leara, Macbetha, Othella i Richarda III dok klasični glumci uz tugaljivu glazbu iz filma "Amarcord" plešu tango i valcer, ali ono što je zastrašujuće je doživljaj prizora: ledena lica kao u Bustera Keatona, groteskni tango, frakovi, krinoline i najstrašnije Shakespeareove rečenice u koreografskoj imaginaciji Sonje Vukićević stapaju se u nepodnošljivi doživljaj mučnine jer nas podsjećaju na užas svijeta u kojem svakodnevno sudjelujemo.

Kako sama kaže, Sonju Vukićević je primarno u ovoj predstavi interesirala "povijest zločina", te dodaje: "Prvo pitanje koje sam sebi postavila radeći 'Cirkus Istoriju' jest kako je moguće da se istorija odvija tako ubrzano i kako je moguće da sam u poslednjih deset godina živila u pet država, a da se uopšte nisam pomakla sa mesta. Mene nije interesovala samo ex-jugoslovenska tragedija već i neko moderno demokratsko robovlasništvo u kojem tri-četiri korporacije vladaju globalizovanim svetom. Pitala sam se kako je moguće u ime demokratije ubijati neke druge narode, kako je moguće da se od nas zahteva da budemo veliki, a ne daju nam da rastemo i kako svi pristaju na to bez pobune. Drugi svetski rat za mene uopšte nije prestao, kada gledam savremeni svet i Srbiju u kojoj bi ljudi i dalje da ratuju. Neka velika tuga nagnala me da radim ovu predstavu."

Suvremena pomama

Krajnja aktualnost "Cirkusa Istorije" vidi se i po nekom voajerističkom odnosu prema povijesti i suvremenim zbivanjima koji struji ovom predstavom: dok se u cirkuskoj areni – kao da se radi o artističkim točkama – okrutno unakazuju duše i tijela – veseli narod sve to gleda, ili kako kaže kritičar Ivan Medenica, "predstava ukazuje na suvremenu pomamu za medijskom (zlo)upotrebom političkih i istorijskih događaja, na naslađivanje, uz kokice i sladoled, nad društvenim kataklizmama koje se, zahvaljujući televiziji, odigravaju pred našim spokojnim očima". Taj krkljanac povijesti u kojem se ne zna tko su gledaoci, a tko krvnici, tko su žrtve, a tko suučesnici, inspirirao je Sonju Vukićević da napravi "asinkronu" predstavu u kojoj su izmiješani glumci i cirkuska pomagala, Shakespeare i klasične balerine, samba i Federico Fellini.

KRONIKA UŽASA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.