FONTANA FRANJAMONTUŠA

Jedno misto sve Splićane zove
Da posade brončanoga Franju,
Tamo di je pušta golubove
Kad je prvu vodija kampanju.

Golubi se razletili, svi su
Išli nako kako vitar puše,
Puk hrvatski gušta u mirisu
Golubova iz dubine duše.

Nesta Franje, nesta golubova,
Novi vitri priko Rive klize,
Izvitrija oni vonj iz snova
Šta za oči i nosnice grize.

Red bi bija da se sve to vrati:
Franjo, vonji, golubova jato,
Da se opet okupe Hrvati
Oko bronce koja sja ka zlato.

Neka Franjo osvane na Rivi,
Iz goluba sreća nek poteče
Kada onaj Franjin osmijeh krivi
Bude brončan i ovjekovječen.

Neka kip mu bude dugovječan,
Maca, špica da nam ga ne skrši.
Na vrh Franje neka golub svečan
Umjetničku skulpturu dovrši.