MUZIKA JE MAGIJA
Tatjana GROMAČA
11. siječnja, 2007.

Ne postoji dobra i loša muzika, ne postoji - "punk je dobar, a narodnjaci su loši". To sam naučio u tih pet-šest godina po terasama. A ponavljam – zbilja smo svirali neko crno smeće. Ali nikada neću žaliti godine provedene u komercijalnoj muzici, jer su mi pomogle i u zanatskoj strani, u sviranju. A sviranje je sviranje, mi smo tada svirali svaki dan, od osam navečer do ponoći. I tovar bi se onda naučio svirati, tako da mi je to bila velika škola. A da ne kažem da mi je u glavi napravilo veliki "klik"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Edi Maružin osnivač je, "frontman", tekstopisac i autor muzike u nas, među vrlo širokom i raznolikom publikom omiljenog banda "Gustafi". "Gustafi" iza sebe imaju poprilično "debelu" prošlost, preko 25 godina "radnoga staža" i osam studijskih albuma, te nevjerojatan broj koncerata od kojih se, izgleda, još uvijek ne umaraju. Prošle godine objavljen CD "F.F." (Dancing Bear, Zagreb) mnogi su kritičari proglasili njihovim najboljim albumom do sada, a ujedno i najboljim domaćim albumom u 2006. godini. Edi Maružin, skupa sa svojim bratom i gitaristom Vladom Maružinom i bubnjarom Čedom Mošnjom, čini tvrdu i nepromjenjivu jezgru ovoga banda kojim su prodefilirali mnogi dobri muzičari.

Filozofija banda "Gustafi" išla je, čini se, u smislu prilagođavanja vremenima u kojima živimo, stoga nisu bježali od kompromisa, muzičkih, a ni druge prirode. Poznato je da su u Istri gotovo sinonim za vladajuću stranku IDS, na čijim predizbornim kampanjama "Gustafi" redovito sviraju. S Edijem Maružinom, kojega često resi epitet "karizmatika", razgovarali smo ne bi li čitaocima približili jedan muzički i životni svjetonazor u kojega ima smisla zaviriti...

- Rekli ste da ste se prilično kasno počeli baviti glazbom…

- Kada smo napravili taj naš prvi band, "Gustaph y njegovi dobri duhovi", imao sam 24 godine, tako da sam se u svirku uputio dosta kasno, što se i danas odražava na mom znanju. Ne možeš ti naučit svirat tako kasno, jedino ako si baš neki fanatik, ili si prirodno talentiran za glazbu, a ja nisam prirodno talentiran. Danas ako ne počneš do šeste, sedme godine svirat, ne možeš bit svjetska kvaliteta, svjetski majstor. A ako ne počneš do 15., 16. godine, teško je poslije nešto, jedino ako sticajem okolnosti nisi neki talent, a ja sam takav talent da su me u trećem osnovne izbacili iz pjevačkog zbora. Ma ne daj bože pjevanje, to je za mene bilo sramota, to je meni bilo škifo, na nikakvim rođendanskim feštama, na nikakvim izletima, pjevanje – to ne!

Vid komunikacije

- Iako je očito da su "Gustafi" bazično rock band, nekako se previše naglašava u javnosti etno komponenta vaše muzike…

- Kada se o nama priča kao o nekakvom etnu, meni je to čak pomalo i smiješno. Istina je da mi se najviše dopala rečenica muzikologa Darija Marušića, koji je među prvima prepoznao našu muziku, a rekao mi je: "Ne svirate vi etno, vi ste etno." Ja sam u jednom trenutku bio dosta u điru sa tom etno glazbom i izučavao je i bavio se njome, do nje došao kao netko koga je prvo počeo interesirati bluesa country, pa preko countryja neka engleska muzika od koje je sazdan country, irska, welška, keltska, ne znam ni ja koja, pa indijska muzika, talijanska etno glazba, da bi na kraju skužio – pa čekaj, jebo te, baviš se sa svima osim sa svojima, tako da sam upoznao i našu etno glazbu, i ona je, bez diskusije, ostavila traga na našem stvaralaštvu, ali nikako ne na način da se nas stavlja u nekakav etno. Meni je pomalo već i smiješno, ako ćeš, stavi nas kamo god hoćeš, ali malo mi je smiješno – mi smo ipak r'n'r band, a nakon toga možemo pričati o utjecaju.

- Kada smo kod utjecaja, tu se često spominju neka imena…

- Ljudi govore – vidim utjecaj "Los Lobosa", utjecaj "Beatlesa", "The Poguesa"… Točno – kažem ja! Sve što sam čuo u životu je ostavilo neki utjecaj na mene, i ništa ja ne izmišljam, obzirom da sam ja autor svih kompozicija. Ali uporno pokušavam svima tumačiti – nema više nove muzike, ne može se muzika izmislit, sva muzika je već izmišljena. Nakon što su ljudi koristili dodekafonsku ljestvicu, pa počeli koristiti četvrtine tonova, pa s John Cageom, s "Tišinom", šta se više može izmislit – sve je izmišljeno, sve je komponirano. Sad se može samo nešto promijenit. Sve kombinacije su praktički istrošene i danas to možeš samo primijeniti i tome udahnuti vlastitoga duha, i ako ima tog tvoga duha, onda je to tvoja glazba. Dajem svoje življenje unutra, ne mogu ti dat više neki ton koji još nitko nije iskusio, mogu ti dat sebe kroz taj ton. Muzika je vid komunikacije, jezik određene vrste.

MUZIKA JE MAGIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.