MAFIJI SMO GLEDALI KROZ PRSTE
Luko BRAILO
11. siječnja, 2007.

Dubrovački mač mora biti još dugo nad glavom Crne Gore, a dokle se može ići u pokušaju relativiziranja tih zbivanja, svjedoči i primjer vrhovne tužiteljice Crne Gore Vesne Medenice. Ona se u jesen 1991. sa svojim ocem i bratom u rodnom Kolašinu dobrovoljno prijavila i mjesec je dana provela na tzv. dubrovačko-hercegovačkom ratištu, u sastavu kolašinske brigade "Veljko Vlahović". Danas ta ista osoba u ulozi vrhovne tužiteljice Crne Gore treba s Državnim odvjetništvom Hrvatske određivati protiv koga i hoće li se podizati optužnice iz tog doba, ima li kaznenih elemenata za strahote koje su se događale na dubrovačkom ratištu

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Oporavio sam se, ali sam i dalje tužan i nespokojan", kaže za Feral Jevrem Brković, crnogorski književnik i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, kojega su prije skoro tri mjeseca ispred kuće u Podgorici pod okriljem noći pokušali ubiti pripadnici tamošnjeg podzemlja.

"Tužan sam jer je u toj noći poginuo moj dugogodišnji vozač i prijatelj Srđan Vojičić, a nespokojan sam zato što od tada do danas istraga ne daje nikakve konkretne rezultate. Strašno je i to što su na mjestu pokušaja mog ubojstva pronađene dvije metalne šipke kojima su me tukli, pronađena je i rukavica jednog od napadača, ispitani su susjedi i ljudi koji su se zatekli te večeri u Ulici obala Ribnice.

Međutim, unatoč svemu tome i nadi da će se otkriti tko je naručio moje ubojstvo policija ne obavještava ni mene ni javnost dokle se stiglo u istrazi, osim što se stalno ponavlja fraza radi se, steže se obruč. Nakon ovoliko vremena koliko je prošlo imam pravo se pitati što se to toliko radi, tim više što moja obitelj i ja znamo da grad te noći nije bio blokiran, kako se govorilo javnosti", ističe Brković. I dalje je uvjeren da je pokušaj njegova uklanjanja iz javnog života Crne Gore djelo mafijaških nikogovića i tzv. biznismena koji su se prepoznali u njegovu romanu "Ljubavnik Duklje", pa su mu stoga ti krugovi preko svojih plaćenika poslali više nego krvavu poruku.

Novi bogataši

- Vaš slučaj još nije doživio razrješenje, kao i mnogi drugi u Crnoj Gori koji su se dogodili proteklih godina. Dok državni organi o tome šute, vode istrage i stežu obruče, ispada da se opet vratilo vrijeme mraka kada se prijetilo, batinalo ili ginulo zbog drugačijih riječi i pogleda na crnogorsku stvarnost.

- Sila mraka bilo je u svim postkomunističkim zemljama, pa ni Crna Gora nije iznimka. No, ovdje postoji specifičnost koja se ogleda u tome što je mnogo toga bilo po strani, bilo je zapreteno borbom za povratak crnogorske državnosti, u čemu sam sudjelovao od početka 90-ih godina. O tim silama mraka dosta se znalo u crnogorskim suverenističkim krugovima. Znali smo da neki ljudi preko noći postaju bogataši, znali smo da oni poput hobotnice prianjaju za vrhove vlasti i da su ti pipci prisutni i u dijelovima državnih organa. Ali smo mislili da će se činom vraćanja državnosti Crne Gore mnogo što promijeniti, i da se mračnjaštvo više neće događati u našoj sredini.

Imali smo utisak da su ti moderni crnogorski poduzetnici takvi jer se na neki svoj način bore za državu. I to smo, počev od mene, tolerirali, misleći da će se oni drugačije ponašati u suverenoj i samostalnoj zemlji, da će odbaciti loše običaje i ružnu praksu svojih kolega tranzicijskih mafijaša, da se jednostavno neće toliko baviti crnim poslovima i štititi ih kao što su to činili posljednjih petnaestak godina. Očito, prevarili smo se. Doživjeli smo da se ti krugovi na razne načine ušeme i postanu bliski s vrhovima vlasti, što je, zapravo, Crnu Goru odvajkad i pratilo, još od dana bogatih serdara i vojvoda, poput Marka Miljanova, Lazara Sočice Pivljanina itd.

- Dio analitičara crnogorske zbilje smatra da je tome pripomogao i krug ljudi koji je na razne načine bio blizak donedavnom premijeru Milu Đukanoviću i vrhovima vlasti DPS-a, koji Crnom Gorom vlada još od 90-ih godina.

- Gospodin Đukanović je izuzetno vispren političar i on je to proteklih godina dokazao, i na unutarnjoj i na vanjskopolitičkoj sceni, pa bi bilo nepravedno i netočno samo i isključivo njega stavljati u kontekst loših tranzicijskih zbivanja u Crnoj Gori. No, isto tako je nemoguće da Đukanović nije znao za te pipke, ali ih je on na neki način kontrolirao i njihov kapital usmjeravao za veoma važne akcije u procesu povratka državnosti koje nisu mogle naći mjesta u budžetu. U svemu tome veoma je problematično da je u slobodnoj Crnoj Gori ubijen moj vozač, i da su mene htjeli lišiti života. U proteklih petnaestak godina bilo je nekoliko pokušaja moje likvidacije, ali su oni u odnosu na onaj od prije tri mjeseca bili gotovo bezazleni, i to je ono što me najviše žalosti.

MAFIJI SMO GLEDALI KROZ PRSTE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.