Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA DRŽAVA U LETU 11. siječnja, 2007.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Dva meseca nakon
epohalne inicijative Vlade Srbije da se za sitne pare, svega šesto tisuća
dolara, na omraženom američkom CNN kanalu vrte dva turistička spota glede
promocije Koštuničine države Srbije,
slatko erotsko iščekivanje spram vizuelnog sadržaja – hoće li se u spotu dr.
Kalašnjikov lično pojaviti i svojim poznatim horse-with-no-name-osmehom pozvati
inozemne DSS-pristalice da dođu u Guču gde će im on objasniti sve trubačke Miles Davis tajne, hoće li možda Velimir Ilić biti taj alkoholni
trademark koji će obeležiti Srpskog Domaćina ili će nas đeneral Mladić pozvati da upoznamo srpske
vrleti kao deo najčistije ekološke svesti – okončalo se bledolikim utiskom da
spot za CNN neodoljivo liči na viziju Srbije iz nedojebanog DSS kuta.
Četrdesetak opakih
sekundi sadrže amaterske snimke Beograda (bez ljudi), snimke šuma koje mogu
biti albanske ili bugarske, ali su, izgleda, srpske šume u pitanju; u jednom se
kadru vide neka deca koja sede u voziću (integralni deo kampanje "Briga o
dss-pokolenjima"); nekoliko pravoslavnih sekundi fokusirano je na Hram
Svetog Save; krajičkom kamere ulovljen je Kalemegdan, bez ljudskih primeraka;
krišom je snimljena neka žičara (bez skijaša); videla se i nepoznata reka (kao
dokaz da Srbi nemaju iskonski strah od vode), manastir koji bi trebalo da bude
politički adut da je Kosovo večni deo Srbije... i na kraju smo videli pticu
koja leti u pizdu lepu materinu, valjda je poruka da svi jedva čekamo da odemo
iz ovog turističkog spota koji legitimno predstavlja Državu. Posebno egzotičan
okus jeste pojava grba Srbije s onim razrokim orlovima u donjem delu ekrana s
porukom da se kampanja kliče "Trenuci za pamćenje", u hrvatskom
prevodu "Moments To Remember"!
Ovo monumentalno
njesra – rađeno kao da je u pitanju spot za vojničku emisiju "Dozvolite da
povratimo", integralni je deo ovdašnje provladine DSS + NS ikonografije u
tekućoj izbornoj kampanji: Srbijica je u svesti neizlečivih bolesnika kakvi su
urokljivi Voja, poremećeni Velja ili unezvereni Dragan Marković called Palma (u ovom slučaju: čovek a ne drvo)
savršeni asylum za priču o
veličanstvenim uspesima ove Vlade; u jednom selu, posle 95 godina, uvedena
struja; u drugom selu, posle šest vekova, imaju vodu što će im omogućiti da se
dss-glasači konačno okupaju; u trećem selu govna su stavili u funkciju tako što
su izgradili kanalizaciju, dvadesetak vekova nakon što su Rimljani istu
konstruisali; u četvrtom selu izgradili dvesta metara puta, što je najveći
trijumf Vlade u poslednje tri godine...
Ako baš ne moraju,
Koštunica & Ilić ne pominju svet: a što bi ga – jebiga – pominjali, kad je The
World, šta god to značilo, nešto što sa Srbijom nikakve veze nema! Opojni duh
samodovoljnosti pod parolom da su Srbi "pupak sveta" i "centar
planete" sasvim je dovoljan da omami nepismene, izgubljene, neškolovane,
zadrte i poremećene skupine birača uplašene pominjanjem reči kakve su "telekomunikacije",
"tehnologija", "konkurencija", "otvorenost granica"
ili, daleko bilo, "tolerancija".
Zadatak Vojislava Koštunice i Velimira Ilića jeste da u tupsoidnom
Srbinu ojačaju osećanje samodovoljnosti, koji će nam qurac inostranstvo, što
bismo uopšte išli u svet koji nas mrzi, jebeš Evropu koja nas neće..., a kad
seljaku u selo uvedeš struju, vodu i možda ga naučiš da ne sere u šumi gde je
listopadnim lišćem decenijama brisao dupe, onda je "rad s ljudskim materijalom"
negde na nivou onog zadovoljstva kojeg je Staljin
osetio kad je razbio kulake!
S druge strane,
kao metafizički kontrapunkt "narodnjačkoj koaliciji" pretužnog Koštunice – imamo hiperaktivnog Mlađana Dinkića koji je u proteklih pedeset
dana promenio hiljade zanimanja: njegova G17+ mafija čiji pipci još uvek vode
do kase Ministarstva finansija koje je Dinkić
teškom mukom, navodno, napustio – danas je u bespoštednoj borbi za cenzus.
Građanima koji dobijaju po deset evra i topli obrok da ovog bolesnika (za kojeg
ima leka, samo mora da sarađuje) slušaju otvorenih usta kako bi kamere zabeležile
njihovu oduševljenu erektivnu grimasu – zapalo je da čuju kako je Dinkić rešio kosovski problem, kako je
rešio problem nezaposlenosti, kako je rešio problem kreditiranja preduzeća,
bračnih parova ili već nečega, problem autizma dunavskih delfina, recimo, jer
ono što Dinkić kenja zbir je ličnog
ludila i lične obaveze da se oduži svojim finansijerima iz Nacionalne štedionice
kojima je omogućio da pre dve godine, preko noći, ničim izazvani, zarade
pedesetak miliona evra.
PERO S ONOGA SVETA: DRŽAVA U LETU
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|