Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator


Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
18. siječnja, 2007.

AKTUALNA HRVATSKA SPOMENIČKA PRAKSA IZMEĐU POLITIČKOG VANDALIZMA I NEUKUSA

KIČ SLOBODE
Marina BARIČEVIĆ
17. siječnja, 2007.

Demokracija, liberalizacija, estetika ne stanuju u našoj kulturi. Gdje god umjetnost mora biti u službi politike (ili politikantstva), prerasta neizbježno u kič. Tamo gdje režim naređuje pojedina kulturna ostvarenja, to je čista demagogija. Dobar spomenik mora voditi računa o prostoru: svom unutrašnjem, vanjskom, ali i ambijentalnom. Ovaj potonji ne postoji za spomenik Tuđmanu ni u središtu grada Splita, ni u središtu grada Zagreba. Svaka interpolacija bila bi politički vandalizam

< > | cijeli članak | verzija za tisak

spomenik_turistu_120.jpgPetnaestak godina nije odveć dugo razdoblje, ali ipak dovoljno da bi se mogle analizirati neke pojavnosti iz autohtonih domaćih radionica. Mislim na vrijeme koje zemljopisno i povijesno pripada hrvatskoj državi i apostrofiram napor zajednice da se miješa u kulturu zasađujući po zemlji spomenike i tako se pridružujući pradavnoj euforiji 19. stoljeća. Jer, u 21. stoljeću spomenik je anakroničan oblik komunikacije sa svijetom. U suvremenoj umjetnosti je instalacija nekako dominantnija izražajna vrsta. Preneseno u slikovni jezik spomenici iz pameti samostalne Hrvatske ravni su nekim slabijim graditeljskim rješenjima iz povijesti arhitekture. Kulturna deformacija upravo se i ispoljila u te dvije važne umjetnosti – spomeničkoj plastici i arhitekturi – u našem novom državotvornom okviru.

Politika u umjetnosti

Od samih početaka hrvatske nezavisnosti politika se uplela u umjetnost. Odabirom teme i forme iz Biblije predsjednik države realizirao je ideju o Oltaru (ili žrtveniku ) domovine na Medvednici u izvedbi kipara Kuzme Kovačića. Pogreška političke naredbe, izbora, umiješanosti, nekompetencije... odmah je otvorila put stihiji! Prijenos emocija i zasluga, izražajnih iskaza ideologije u ekspresivna sredstva spomenika, osim što su neizvediva, ako se i ostvare preduvjet su za kič. Druga pak karakteristika ovostoljetnog umjetničkog promišljanja je da suvremena umjetnost opet pripada skupini upućenih ili ona nije za široku javnost! Suvremena umjetnost je nesklona i političkim projektima.

medvedgrad_120.jpg Okrenuvši leđa vremenu, bahatošću priskrbljene političke moći, vladari na ovim našim prostorima u kontinuitetu ideologiziraju vrijednosti i senzibilitet vremena. Da se ostvario kojim slučajem pradavni san profesora Grge Gamulina o nužnosti formiranja morala struke ili profesije povijesti umjetnosti, likovne kritike, kiparstva, možda bi politička destrukcija spomeničke kulture bila barem otežana, ako ne stopirana.

Poslije Tuđmanovog "Oltara" povrh metropole uslijedio je "franjevački" ili narodni niz spomenika koji rese obilježja neukusa, rugla, bezidejnosti i loše zanatske izvedbe, a ne simbolika spomen-obilježja ili memento na ličnost ili događaj. Riječju to je, da parafraziram naslov jednog teksta kipara Koste Angeli Radovanija, "Jeftinije kiparstvo za jeftinije ljude". To su spomenici mašklinu u Splitu, ručnoj granati u Zagrebu, seljanki na zagrebačkoj tržnici Dolac (kipar S. Gračan), spomenik turistu na makarskoj rivi (kipar N. Šanjek ) ili onaj turistu u izležavanju na plaži u Makarskoj ("Bonaca")... kao i cijelo čudo križeva iz svih materijala na svim mjestima urbane i ruralne Hrvatske.

Tuđman i Kinezi

U treću skupinu spomenika spadaju oni spomenici, ali i biste, predsjednika Franje Tuđmana. Ima ih kao vojske kineskih ratnika iz grobnice Qin Shihuanga uz naše ceste, u dvorištima naočitih Hrvata povratnika, na travnjacima, trgovima... Pod konspirativnim motom "nakon Tita i Tuđman" i "izbjeći zaborav ili osigurati zasluzi trag u povijesti" to su nakazna čuda čiji je klišej "lijepog kipa" ostao u ropotarnici 19. stoljeća.


Nesklona ružnom spomeniku, koji se još i multiplicira jer su se toga posla latila tek dva akademska kipara i pokoji samouk, oduvijek sam razmišljala o razlozima zašto obitelj pokojnika to dopušta. Posebno u vremenu koje ne oskudijeva suvremenijim rješenjima, koja imaju i veću i širu recepciju imena.

KIČ SLOBODE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.