AKTUALNA HRVATSKA
SPOMENIČKA PRAKSA IZMEĐU POLITIČKOG VANDALIZMA I NEUKUSA
KIČ SLOBODE
Marina BARIČEVIĆ
17. siječnja, 2007.
Demokracija, liberalizacija, estetika ne
stanuju u našoj kulturi. Gdje god umjetnost mora biti u službi politike (ili
politikantstva), prerasta neizbježno u kič. Tamo gdje režim naređuje pojedina
kulturna ostvarenja, to je čista demagogija. Dobar spomenik mora voditi računa
o prostoru: svom unutrašnjem, vanjskom, ali i ambijentalnom. Ovaj potonji ne postoji
za spomenik Tuđmanu ni u središtu grada Splita, ni u središtu grada Zagreba. Svaka interpolacija bila bi
politički vandalizam
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Petnaestak godina nije odveć dugo
razdoblje, ali ipak dovoljno da bi se mogle analizirati neke pojavnosti iz autohtonih
domaćih radionica. Mislim na vrijeme koje zemljopisno i povijesno pripada
hrvatskoj državi i apostrofiram napor zajednice da se miješa u kulturu
zasađujući po zemlji spomenike i tako se pridružujući pradavnoj euforiji 19.
stoljeća. Jer, u 21. stoljeću spomenik je anakroničan oblik komunikacije sa
svijetom. U suvremenoj umjetnosti je instalacija nekako dominantnija izražajna
vrsta. Preneseno u slikovni jezik spomenici iz pameti samostalne Hrvatske ravni
su nekim slabijim graditeljskim rješenjima iz povijesti arhitekture. Kulturna
deformacija upravo se i ispoljila u te dvije važne umjetnosti – spomeničkoj
plastici i arhitekturi – u našem novom državotvornom okviru.
Politika
u umjetnosti
Od samih početaka hrvatske nezavisnosti
politika se uplela u umjetnost. Odabirom teme i forme iz Biblije predsjednik države realizirao
je ideju o Oltaru (ili žrtveniku )
domovine na Medvednici u izvedbi kipara Kuzme Kovačića. Pogreška političke
naredbe, izbora, umiješanosti, nekompetencije... odmah je otvorila put stihiji!
Prijenos emocija i zasluga, izražajnih iskaza ideologije u ekspresivna sredstva
spomenika, osim što su neizvediva, ako se i ostvare preduvjet su za kič. Druga
pak karakteristika ovostoljetnog umjetničkog promišljanja je da suvremena
umjetnost opet pripada skupini upućenih ili ona nije za široku javnost!
Suvremena umjetnost je nesklona i političkim projektima.
Okrenuvši leđa vremenu, bahatošću
priskrbljene političke moći, vladari na ovim našim prostorima u kontinuitetu
ideologiziraju vrijednosti i senzibilitet vremena. Da se ostvario kojim
slučajem pradavni san profesora Grge
Gamulina o nužnosti formiranja morala struke ili profesije povijesti umjetnosti,
likovne kritike, kiparstva, možda bi politička destrukcija spomeničke kulture
bila barem otežana, ako ne stopirana.
Poslije Tuđmanovog "Oltara" povrh metropole uslijedio je
"franjevački" ili
narodni niz spomenika koji rese obilježja neukusa, rugla, bezidejnosti i loše
zanatske izvedbe, a ne simbolika spomen-obilježja ili memento na ličnost ili
događaj. Riječju to je, da parafraziram naslov jednog teksta kipara Koste
Angeli Radovanija, "Jeftinije
kiparstvo za jeftinije ljude". To su spomenici mašklinu u Splitu, ručnoj granati u Zagrebu, seljanki na zagrebačkoj
tržnici Dolac (kipar S. Gračan),
spomenik turistu na makarskoj rivi
(kipar N. Šanjek ) ili onaj turistu u izležavanju na
plaži u Makarskoj ("Bonaca")... kao i cijelo čudo
križeva iz svih materijala na svim mjestima urbane i ruralne Hrvatske.
Tuđman
i Kinezi
U treću skupinu spomenika spadaju oni
spomenici, ali i biste, predsjednika Franje Tuđmana. Ima ih kao vojske
kineskih ratnika iz grobnice Qin
Shihuanga uz naše ceste, u dvorištima naočitih Hrvata povratnika, na
travnjacima, trgovima... Pod konspirativnim motom "nakon Tita i Tuđman" i "izbjeći zaborav ili osigurati zasluzi trag u
povijesti" to su nakazna čuda čiji je klišej "lijepog kipa" ostao
u ropotarnici 19. stoljeća.
Nesklona ružnom spomeniku, koji se još i multiplicira
jer su se toga posla latila tek dva akademska kipara i pokoji samouk, oduvijek
sam razmišljala o razlozima zašto obitelj pokojnika to dopušta. Posebno u
vremenu koje ne oskudijeva suvremenijim rješenjima, koja imaju i veću i širu
recepciju imena.
KIČ SLOBODE
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|