Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator


Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
18. siječnja, 2007.

FERAL ISTRAŽUJE: KAKVU ENERGETSKU POLITIKU NAMJERAVA VODITI EUROPSKA UNIJA KAKO NE BI OVISILA O VANJSKIM UCJENAMA

PLIN SE PLINOM IZBIJA
Tena ERCEG
17. siječnja, 2007.

EU već sada uvozi 50 posto nafte i plina od trećih država, a ukoliko se nešto ne promijeni, za 20 do 30 godina, taj će omjer narasti na 70 posto. No, osim same ovisnosti o uvozu, problem je za Europu i taj što ona većinu energenata uvozi od zemalja u kojima su na vlasti autoritarni režimi koji se naftom i plinom često služe u svrhu političkih manipulacija i ucjena, poput, primjerice, Rusije, Kazahstana i Azerbajdžana, koje svojim resursima praktički ucjenjuju europske države, a one im, zauzvrat, progledavaju kroz prste kada u svojim zemljama guše slobode

< > | cijeli članak | verzija za tisak

gazprom_moskva_120.jpgKada je prije desetak dana, nakon serije međusobnih prepucavanja i inaćenja između Rusije i Bjelorusije, ruska naftna kompanija Gazprom privremeno zatvorila ogranak naftovoda Družba koji zapadnosibirskom sirovom naftom opskrbljuje Njemačku, Poljsku i Litvu, bio je to samo još jedan pokazatelj da Europska Unija hitno treba novu energetsku politiku. EU već sada uvozi 50 posto nafte i plina od trećih država, a ukoliko se nešto ne promijeni, za 20 do 30 godina taj će omjer narasti na 70 posto. Zato je Europska komisija nedavno predstavila dva dokumenta koji sadrže smjernice za postepeno smanjenje europske ovisnosti u uvoznim energentima, ali i smanjenje zagađenja okoliša. "Europska strategija za održivu, konkurentnu i sigurnu energiju" sastoji se od niza prijedloga kojima bi EU ubuduće trebao izbjeći energetsku ranjivost zbog nepouzdanosti vanjskih faktora, kao što su politička nestabilnost u zemljama izvoznicama ili nagli rast cijena energenata, dok se "Akcijski plan za energetsku učinkovitost" u cijelosti bavi načinima racionalnije upotrebe energije, odnosno štednjom.

Osim same ovisnosti o uvozu, problem je za Europu i taj što ona većinu energenata uvozi od zemalja u kojima su na vlasti autoritarni režimi koji se naftom i plinom često služe u svrhu političkih manipulacija i ucjena, poput, primjerice, Rusije, Kazahstana i Azerbajdžana, koje svojim resursima praktički ucjenjuju europske države, a one im, zauzvrat, progledavaju kroz prste kada u svojim zemljama guše slobode. Svjetska potražnja za energentima, čija se cijena u samo posljednje dvije godine udvostručila, kroz 20-ak godina narast će za 60 posto, a isto toliko i količina ugljičnog dioksida u atmosferi.
 
Krajnje vrijeme
 
Zbog svih ovih razloga, Europska Unija shvatila je da je krajnje vrijeme da stvori zajedničku energetsku politiku, ali i da je jedna od najvećih prepreka stvaranju takve politike činjenica da su sve njezine pojedine članice koje su si to mogle priuštiti, raznoraznim bilateralnim sporazumima i dogovorima za sebe ishodile kratkoročne energetske zalihe, podrivajući na taj način jedinstvo Unije. Richard Youngs, istraživač u Fondaciji za međunarodne odnose i dijalog, piše, primjerice, da je dosadašnja europska energetska politika u tolikom "neskladu s posvećenošću zajednice očuvanju demokratskih vrijednosti, da ona ugrožava najprepoznatljivije aspekte njezinog međunarodnog identiteta". Pritom Youngs ne misli samo na činjenicu da su Njemačka, Francuska, Italija, Austrija, Nizozemska i Bugarska već potpisale bilateralne ugovore s ruskim Gazpromom, Uniji iza leđa, već i da se ulaguju represivnim režimima u Uzbekistanu, Kazahstanu, Libiji, Iranu, Alžiru, Saudijskoj Arabiji i drugima, i time ih osnažuju. Tako su pojedine EU članice počinile dvostruki grijeh nedemokratičnosti, prema samoj Uniji, i u smislu zajedničke vanjske politike, ali takvo ponašanje greška je i iz pragmatičke perspektive, jer su njezini vodeći ljudi shvatili da sigurnost energetskih zaliha ovisi o razini demokracije u zemljama izvoznicama.
 
Imajući sve ovo u vidu, stručnjaci Europske komisije u "Strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu energiju" odredili su šest prioritetnih područja za djelovanje, pri čemu je temeljni princip djelovanja balansiranje između poticanja poštene konkurencije među energetskim kompanijama i solidarnosti među državama članicama. Prvo područje je stvaranje istinskog unutrašnjeg europskog tržišta na kojemu će se kompanije natjecati. Zbog toga će od srpnja ove godine, svi EU konzumenti, osim nekoliko iznimaka, plin i naftu moći kupovati od bilo kojeg europskog proizvođača, a ne samo od onih nacionalnih. U tu svrhu treba stvoriti jedinstvenu mrežu za distribuciju plina i nafte, povećati međusobnu fizičku povezanost među državama, koja sada iznosi samo 10 posto i stvara takozvane "energetske otoke", poput Irske, Malte i baltičkih zemalja, a treba uložiti i u nove kapacitete za generiranje energije, koji su zastarjeli. Time bi se, vjeruju europski stručnjaci, s vremenom poboljšala sigurnost opskrbe, smanjile cijene, pridonijelo stvaranju novih radnih mjesta, te pomoglo okolišu, budući da kompanije na konkurenciju reagiraju zatvaranjem neisplativih postrojenja.
 

PLIN SE PLINOM IZBIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.