AKCIJA "PRAVO NA GRAD" U KOJOJ
SUDJELUJE PEDESETAK CIVILNIH, KULTURNJAČKIH I OMLADINSKIH ORGANIZACIJA PROTIV
HORVATINČIĆEVA PREUREĐENJA ZAGREBAČKOG CVJETNOG TRGA
KRIZANTEME ZA CVJETNI TRG
Bojan MUNJIN
17. siječnja, 2007.
U podzemlju budućeg arhitektonskog
raja na Cvjetnom trgu, oblijepljenog milijunima eura, nabrekle moći i VIP apartmana, podzemnih garaža,
visećih vrtova i ekskluzivnih dućana, klija jedan za sada beznadni otpor koji
bi po redu stvari trebao biti zbrisan s lica zemlje, ali koji ima veliku šansu
da na kraju izvuče barem - moralnu pobjedu. Akcija "Pravo na grad"
glas je neke davno zaboravljene etike, koje više nema ni u umjetnosti, ni u
politici, ni u urbanizmu, ni u kulturi. Ta kultura, umjetnost, politika i
urbanizam danas "njeguju kult osobe, primitivizam, klanovske veze i
nazadnjaštvo", pa ove važne djelatnosti "postaju reprezentativna proizvodnja
bez prisustva javnosti"
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Što kažete, da li je Hamlet onda kada se
bavio dilemom o biti ili ne biti mislio i na građevinskog poduzetnika Tomu
Horvatinčića, na preuređenje Cvjetnog trga i na upravljanje gradom
Zagrebom? Vjerojatno jest, jer njegova osjetljivost, kada su novac, moć i vlast
u pitanju, postala je već nekako legendarna, no mali problem je što uspješni
biznismen Tomo Horvatinčić nema puno vremena za Shakespearea, a Cvjetnom trgu, barem onakvom
kakvim ga znamo, dani su čini se – odbrojani. Kako je već u javnosti poznato,
cijeli blok kuća od Cvjetnog trga do Gundulićeve ulice Horvatinčić je uglavnom
već otkupio i priprema ga se preurediti u poslovno-stambeni prostor
ultramodernog stila i ekskluzivne namjene - vrijedan sto milijuna eura.
Projekt bečkog arhitekta Borisa Podrecce, koji je pobijedio na privatnom
natječaju Horvatinčića i njegove poslovne Hoto grupe, uključuje
pet podzemnih etaža za garaže (700 parkirnih mjesta) i pet nadzemnih etaža s
različitim sadržajima ili kako sam Horvatinčić kaže, želja mu je
"dobiti nekoliko lijepih dućana, ugostiteljskih objekata, poslovnih
prostora, novu višefunkcionalnu kino-dvoranu, dječji vrtić, zelene površine,
luksuzne stanove te podzemnu garažu". Čini se da gradske vlasti diskretno
podržavaju Horvatinčića jer ne samo da je u privatnom žiriju sjedilo pet
gradskih službenika nego i predsjednik žirija Slavko Dakić, pročelnik Gradskog
ureda za prostorno planiranje, smatra da "privatni interes može biti i
javni interes", te da "Generalni urbanistički plan (GUP) dopušta
kreativne izmjene".
Bogataški
geto
Uz građane koji tradicionalno kukaju kako
je već kasno, i kako je odluka davno donijeta, na noge su se
digli arhitekti, povjesničari umjetnosti i civilne udruge tvrdeći da će Cvjetni
trg, sa svojom neoklasicističkom arhitekturom i šarmom prve jeseni, nekom tsunami logikom biti pretvoren u bogataški
geto stakla i betona. Za razliku od Horvatinčića koji kaže da se bori
"za ljepši Cvjetni trg koji sa haustorima punim štakora propada",
povjesničar umjetnosti Zvonko Maković tvrdi da je "natječaj
raspisan mimo GUP-a koji u strogoj gradskoj jezgri ne predviđa podzemne garaže
i u pješačkoj zoni ne podnosi automobile", te da je nelegalan "jer ne
uzima u obzir vlasnička prava stanara, posebno Srpske pravoslavne crkve u čijem
se formalnom vlasništvu na Cvjetnom trgu još uvijek nalazi i kino Zagreb".
Od 10.000 kvadratnih metara Podreccina projekta
"samo 500 kvadrata bit će u obliku kino-dvorane namijenjeno kulturi",
tvrdi Maković, "pa će uz već pretvorenu knjižaru u T-com
centar i likvidaciju kino Europa, Cvjetni trg izgubiti svoju
tradicionalnu kulturnu funkciju". I dok arhitekti tvrde kako je
"cijeli natječaj isforsiran mimo i protiv javnosti" (Saša Randić),
kojoj "nisu stavljeni na uvid i drugi projekti" (Hrvoje Hrabak)
te da se "služio kaubojskim metodama" (Hrvoje Njirić), otpor
civilnih udruga ovakvim projektima, koji mijenjaju vanjsko lice grada i njegov
unutarnji štimung – dublje je prirode.
Naime, u podzemlju ovog budućeg
arhitektonskog raja na Cvjetnom trgu, oblijepljenog milijunima eura, nabrekle
moći i VIP apartmana, podzemnih garaža, visećih vrtova i ekskluzivnih
dućana, klija jedan za sada beznadežni otpor koji bi po redu stvari trebao biti
zbrisan s lica zemlje, ali koji ima veliku šansu da na kraju izvuče barem -
moralnu pobjedu. Akcija u kojoj sudjeluje pedesetak civilnih, kulturnjačkih i omladinskih
organizacija pod zajedničkim nazivom "Pravo na grad" i koja traje već
dvije godine, glas je neke davno zaboravljene etike, koje – kako misle
aktivisti ove akcije - ni u umjetnosti, ni u politici, ni u urbanizmu, ni u
kulturi – danas više nema. Ta kultura, umjetnost, politika i urbanizam
"njeguju kult osobe, primitivizam, klanovske veze i nazadnjaštvo" -
kako kaže Teo Celakovski koordinator
akcije - pa ove važne djelatnosti za jedno ozbiljno društvo u Hrvatskoj
"postaju reprezentativna proizvodnja bez prisustva javnosti".
"Na primjeru poslovnog kompleksa na
Cvjetnom trgu koji će postati ekskluzivni, segregirani geto u koji neće ulaziti
prosječni građani", smatra Emina Višnjić iz grupe Clubtura, "manipulira se javnošću
nudeći joj se garaže kao javnu potrebu, sa željom da se instaliraju skupi
dućani koji jesu - privatni interes". Shvaćanje alternativaca o
životu u gradu kao "kreativno sudioništvo njegovih građana"
rezultiralo je naporima u akciji Pravo na grad u kojima su se tvrdi politički
zahtjevi u zadnje dvije godine izmjenjivali s rafiniranim umjetničkim
instalacijama.
KRIZANTEME ZA CVJETNI TRG
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|