BOLI LI VAS SILOVANJE?
Drago HEDL
17. siječnja, 2007.

U noći 10. siječnja 1992. na vrata obiteljske kuće u Borovi u kojoj je živjela Dubravka Jagodić s nevjenčanim suprugom, dvoje maloljetne djece i majkom, pokucala su dvojica hrvatskih vojnika. Muža su joj odveli i likvidirali, a nakon sat vremena jedan od dvojice se vratio i brutalno je silovao

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dubravka Jagodić i danas živi u Borovoj, pored Virovitice, u selu gdje su prije 15 godina dvojica pripadnika Hrvatske vojske, 10. siječnja 1992., na krajnje brutalan način ubili njenog nevjenčanog supruga Duška Šaponju. Iako je pravna država reagirala brzo i odlučno, pa su ubojice uhićeni i osuđeni, Dubravka Jagodić i danas, 15 godina nakon tog događaja, čeka isplatu odštete, kako od osuđenih za taj zločin, tako i od Republike Hrvatske. Dok se zbog novinskih napisa i njima izazvanih duševnih boli sudske tužbe ekspresno rješavaju, Dubravka Jagodić koja je zaista pretrpjela strahote i danas čeka odštetu, kao i rentu za svoje malodobno dijete, koje je, kad mu je ubijen otac, imalo samo 10 mjeseci.

Ono što se u noći 10. siječnja 1992. dogodilo u njenoj obiteljskoj kući u Borovi zaista ima sve elemente horora. Njena priča, čiju istinitost potvrđuje i presuda Vojnog suda u Bjelovaru iz travnja 1992., više je nego stravična. No, ta priča pokazuje da je - za razliku od nekih drugih područja Hrvatske - pravosuđe u tom dijelu države imalo snage suočiti se s ratnim zločinima koje su počinili Hrvati, iako je tada bio još rat i u optjecaju teza kako oni koji vode obrambeni rat ne mogu počiniti ratni zločin. Možda je okrutnost kojom je ubojstvo počinjeno bila tolika da pravosuđe naprosto nije moglo zažmiriti, no da se tako postupalo i u drugim slučajevima, Hrvatska bi danas bila posve čista obraza i priča o njenim ratnim zločinima bila bi odavno završena.
 
Silovatelj s kapuljačom
 
U Borovoj, nadomak Suhopolja i Virovitice, nije bilo rata, ali se njegov miris, s obzirom na ratna djelovanja u zapadnoj Slavoniji, itekako osjećao. Lokalni Srbi, koji su ostali lojalni hrvatskoj državi, bili su predmet odmazde zbog onoga što su, u drugim dijelovima Hrvatske, činili njihovi pobunjeni sunarodnjaci. U noći 10. siječnja 1992. na vrata obiteljske kuće u kojoj je živjela Dubravka Jagodić s nevjenčanim suprugom, dvoje maloljetne djece i majkom, netko je snažno počeo lupati, a kad su prestrašeno upitali tko je, odgovoreno im je da je na vratima vojna policija. Duško Šaponja, Dubravkin 31-godišnji nevjenčani suprug, koji je bio pomorac Jugolinije, otvorio je vrata, a čovjek s automatskom puškom i navučenom kapuljačom – dok je drugi ostao vani - grubo ga je gurnuo i rekao da preda oružje. Kad je ovaj odgovorio kako nikakvo oružje ne posjeduje, čovjek s kapuljačom koja mu je skrivala lice, počeo je pretresati kuću, a kad ništa nije pronašao, rekao je Dušku da se obuče i pođe s njim do kola koja su čekala u dvorištu.
 
"Pobunila sam se i plačući pitala kamo ga vodi u gluho doba noći. Odgovorio je da će Duško u policijsku stanicu kako bi potpisao zapisnik", kaže Dubravka Jagodić, s kojom smo razgovarali u Borovi, točno na 15. godišnjicu tog događaja. No, to je bio tek blaži šok u odnosu na ono što će se, iste noći, dogoditi nešto kasnije. Kad je vojnik s kapuljačom na glavi odveo njenog supruga, ostala je sama s majkom, desetomjesečnim sinom Milanom i 11-godišnjim Sašom, sinom iz prvog braka. No, nakon sat vremena onaj s kapuljačom na glavi se vratio. Držao je pušku u ruci, grubo je iz sobe istjerao Dubravkinu majku i sina Sašu, zaključao vrata i rekao joj da se skine.
 
"Držala sam Milana u naručju i bojala sam se da će i njega ubiti. Ponovio mi je da se skinem, ali ja sam samo plakala. Onda je on zgrabio dijete i bacio ga na ležaj i silom me počeo skidati. Plakala sam i nekako ponovno zgrabila dijete, no on mi ga je istrgao iz naručja i ponovno ga bacio na ležaj, a potom mu cijev puške naslonio na usta. Silovao me je na istom ležaju na kojem je bio i moj desetomjesečni sin, a potom otišao. Kasnije se majka vratila pa smo do jutra sjedile i plakale, a onda sam pozvala rodbinu i sve smo prijavili policiji", priča Dubravka Jagodić.
 
Policija je ubrzo došla; rekli su joj da im nitko te večeri nije bio priveden, pa su njene sumnje da suprug više nije među živima postale još čvršće. Dok su obavljali uviđaj javljeno im je da su na sporednom putu, idući tog jutra na posao, u pravcu Orešca, radnici PIK-a Suhopolje, u jarku pronašli mrtvo tijelo, koje je po opisu odgovaralo njenom suprugu. Ono što je Dubravka pretpostavljala od prvog trenutka kad su Duška odvodili, na njenu se nesreću i dogodilo.
 

BOLI LI VAS SILOVANJE?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.