ARENE ZA MUTNE IGRE
Vedran MARJANOVIĆ
17. siječnja, 2007.

Hrvatskom rukometnom savezu ne bi bila dodijeljena sporna organizacija svjetskog prvenstva da iza kandidature, čija se realizacija procjenjuje na najmanje 1,7 milijardi kuna, nije stala Sanaderova Vlada. No, kako je Vladin "rukometni" zakon, po kojemu se u gradnju dvorana, uz gradove uključuje i privatni kapital kroz javno-privatno partnerstvo, naišao na kritike iz EU-a i mlak odaziv gradonačelnika, domaćinstvo SP-u još uvijek nije sasvim izvjesno. Ako se izuzme Poreč, čija je gradska uprava odaslala poruku kako nema ni zemljište - ni novac, ni privatnog partnera za gradnju rukometne dvorane - najteža je situacija s izgradnjom dviju velikih dvorana u Zagrebu, za čiju realizaciju nema dovoljno novca u gradskoj blagajni

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Za konac ovog tjedna očekuje se još jedan salto mortale Ive Sanadera i Vlade koja mu bespogovorno asistira. Očekuje se povlačenje Vladinog prijedloga tzv. rukometnog zakona, kojim se stavljaju izvan snage neki drugi zakoni kako bi se u Hrvatskoj stvorili preduvjeti za održavanje Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., samo tjedan dana nakon što je utvrđen na sjednici Sanaderovog kabineta, jer je tako odlučio premijer, revoltiran nekim reakcijama na taj zakonski prijedlog u javnosti. Time bi se hrvatska organizacija SP-a za rukometaše još malo približila trenutku kada bi ista mogla biti oduzeta od strane Svjetske rukometne organizacije, odnosno "općoj blamaži i katastrofi", kako je takav razvoj događaja u izjavi za Feral, u utorak, 16. siječnja, nazvao predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Željko Kavran.

Kavran je, doduše, poručio kako će se pripreme za SP nastaviti i u slučaju da Vlada odustane od rukometnog zakona, ali nije ostavio dvojbe da ne bi išlo bez pomoći države. "Postoje gradovi organizatori Svjetskog prvenstva i u njima pripadajuće dvorane koje Vladin zakon ne tangira; to su Osijek, Varaždin i Zadar. Za organizaciju prvenstva, međutim, ključna je velika dvorana u Zagrebu sa 18 tisuća sjedećih mjesta, i ako tu država ne pomogne, kao što je naznačila predloženim zakonom, može se dogoditi najgore", tumači predsjednik rukometnog saveza, ustrajan u apsurdnoj ideji da Hrvatska organizira manifestaciju za koju ovog trenutka nema nijednu predviđenu dvoranu.

Doduše, od Kavrana se, s obzirom na funkciju, takva nepokolebljiva vjera i očekuje, ali što u nastavku ove priče smjeraju ostali njezini akteri? Prije svih Vlada, pa zatim uprave gradova organizatora prvenstva (Zagreb, Split, Zadar, Varaždin, Poreč i Osijek) i s njima povezane interesne skupine predvođene zagonetnim investitorom Slavkom Šimunovićem, koji je i Feralovu novinaru potvrdio kako je u stanju osigurati održavanje rukometnog mondijala u Hrvatskoj.

Sanaderova ljutnja

Hrvatskom rukometnom savezu ne bi bila dodijeljena sporna organizacija, da iza kandidature, čija se realizacija procjenjuje na najmanje 1,7 milijardi kuna, nije stala Sanaderova Vlada. Iako je ionako bilo malo vremena, šest mjeseci uglavnom se nije ništa radilo, da bi Vlada pomalo neočekivano izašla sa spomenutim zakonom. On polazi od toga da gradovi i država nemaju novaca za gradnju dvorana i da je potrebno uključiti privatni kapital kroz javno-privatno partnerstvo, ali da se pritom nositeljima i ugovarateljima partnerstva skrati sva moguća procedura. Tako bi se partner u izgradnji dvorana mogao izabrati bez javnog natječaja, kao i izvođači radova, a zemljište na kojem bi se gradilo pretočilo u javno vlasništvo, ako treba i izvlaštenjem dotadašnjeg vlasnika. Sve to iziskuje zaobilaženje, među ostalim, Zakona o javnoj nabavi i drugih pravila o zaštiti tržišnog natjecanja, a o iskušenjima za ionako razigranu korupciju u zemlji da se i ne govori.

Kad je zakon usaglašavan, govorilo se da je on u interesu najmanje pet od šest gradova koji bi bili domaćini prvenstva – Zagreb, Split, Poreč, Varaždin, Zadar i Osijek. Ivo Sanader sada tvrdi da je donesen na izričit zahtjev Milana Bandića i esdepeovske zagrebačke gradske uprave, pa nevoljkost Bandića da brani "rukometni" zakon vidi kao izdaju, izražavajući spremnost da zakon pošalje u ropotarnicu državne administracije.

I prema varaždinskom gradonačelniku Ivanu Čehoku, zakon je donesen na traženje Bandića. "U Varaždinu je ionako predviđena gradnja velike sportske dvorane sa kapacitetom od četiri do pet tisuća mjesta, tako da nama nije trebao ni 'rukometni zakon', ni Svjetsko prvenstvo, iako nam je dobro došlo da ubrzamo pripreme. Možda je u tome dio uzroka zašto se u nekim drugim gradovima organizatorima kasni sa svime, dok smo mi već napravili idejni projekt, raspisali poziv zainteresiranima u javno-privatnom partnerstvu i zacrtali što i kako kad se dvorana nađe u punom vlasništvu grada", govori Čehok. Varaždinci, prema riječima njihova gradonačelnika, grade novu dvoranu za četiri tisuće sjedećih mjesta kad su u pitanju rukometne, a za košarkaške utakmice kapacitet će biti pet tisuća mjesta. "Ukupna investicija, a to uključuje i neke popratne sadržaje oko dvorane poput velikog parkinga i šetnice, iznosi 15 milijuna eura", navodi Čehok.

ARENE ZA MUTNE IGRE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.