PARTIJA NA UMJETNOM DISANJU
Ivica ĐIKIĆ / Surađivao: Igor LASIĆ
17. siječnja, 2007.

SDP-u kronično nedostaje pobjedničkog mentaliteta i snage koja bi bila prepoznata u javnosti, a taj manjak izvire iz Račanova političkog karaktera, kao i iz karaktera onih kojima se okružio u stranačkome vrhu. Račan se okružio nejakim ili neprepoznatljivim personama koje su mu beskrajno odane, poput Igora Dragovana, Milanke Opačić, Tonina Picule, Slavka Linića... I dok recentna istraživanja kazuju da je HNS preskočio desetpostotnu podršku birača i da je treća politička snaga u zemlji, SDP stoji ukopan na svojih 25 posto i, unatoč svim HDZ-ovim aferama, za vladajućom partijom i dalje zaostaje velikih sedam i pol posto

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Socijaldemokratska partija, trenutačno najjača opozicijska stranka, već tjednima kljuca u svom ćošku domaćeg političkog ringa i zasad se ne nazire trenutak eventualnog podizanja rukavica u napadački gard: razlog ošamućenosti pritom nije Sanaderova agresivna sveprisutnost i HDZ-ova potpuna posvećenost medijskom prikrivanju vlastitih i otvaranju tuđih afera, nego je razlog – uz poslovičnu lijenost i defanzivnost – ponajprije sadržan u tome što je na Iblerovu trgu raširen osjećaj da su ih izdala dvojica ljudi na čije su bespogovorno savezništvo itekako računali. Njihova imena su Stipe Mesić i Radimir Čačić.

Predsjednik Republike u posljednje je vrijeme u stvarnost pretočio svoje najave koje nisu bile ozbiljno shvaćene ni u javnosti, a pogotovo ne u vrhu SDP-a, naime, najave o vlastitoj predizbornoj neutralnosti: dapače, neutralnost je izvedena tako da se doima kao neskrivena naklonost aktualnoj Vladi i aktualnoj vladajućoj stranci, s djelomičnim izuzetkom govora na svečanoj sjednici Vlade u kojemu je Mesić, doduše, više kritizirao čitavu političku kastu nego sadašnju izvršnu vlast. Mesićevo ponašanje šalje poruku na dvije adrese. Šefu SDP-a Ivici Račanu poručuje da može zaboraviti ikakav pantovčački vjetar u leđa ne trgne li se iz inertnog očekivanja da mu vlast sama od sebe padne u ruke, dok javnosti šalje poruku o manjku predsjednikova oduševljenja četverogodišnjom suradnjom s bivšim premijerom Račanom: Stipe Mesić više skoro i ne taji da skladnije i efikasnije surađuje sa Sanaderom nego što je bio slučaj s Račanom. Tu, pak, dolazimo do HNS-ova premijerskog kandidata Čačića koji, također, ne skriva podsmjeh spram liderskih i operativnih sposobnosti čelnog socijaldemokrata, a čija kampanja, kako god je tumačili, nesumnjivo luči rezultate: recentna istraživanja – u čiju pouzdanost, naravno, ne treba slijepo vjerovati – kazuju da je HNS preskočio desetpostotnu podršku birača i da je treća politička snaga u zemlji; SDP je dotle ukopan na svojih 25 posto i, unatoč svim HDZ-ovim aferama, za vladajućom partijom i dalje zaostaje velikih sedam i pol posto. HNS-ovac, valja naglasiti, popularnost povećava prije svega zato što donekle mobilizira one koji su simpatizeri SDP-a, ali ne žele ponovno Račana za premijera.

Bandićev neposluh

Ispada, dakle, da su i Mesić i Čačić deklarirali suzdržanost prema SDP-u upravo zbog Ivice Račana i njegove žarke želje da na premijerskom položaju dočeka ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju, pa tako dolazimo do, po mnogima, centralnog SDP-ova problema: to je nedodirljivi prvi čovjek koji se uporno odbija suočiti sa svojom slikom u javnosti i čija je letargičnost dohvatila skoro cijelu stranku.

"Račan ne može parirati Sanaderu, niti glasnogovornik SDP-a Zoran Milanović može parirati Ratku Mačeku. Umjesto da Račan iskoristi neke svoje prednosti, da se postavi kao voditelj tima i tolerantan političar koji ostavlja dosta prostora svojim suradnicima, on i dalje funkcionira s onim podizanjem prsta i nekakvom autoritativnošću, kao big boss stranke. A jasno je da nema kontrolu nad Milanom Bandićem, za kojega smatra da mu osigurava Zagreb, dok zbog takvog pristupa definitivno gubi u drugim sredinama", kaže sociolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dražen Lalić.

S Lalićem se slaže i splitski sociolog Boris Vušković: "Ivica Račan je nedovoljno atraktivna javna osoba, jer nisu dovoljne druge njegove kvalitete koje osobno veoma cijenim. On bi morao imati i jasnu poruku i jak imidž. A tuče ga ono njegovo 'odlučno možda'. Sanader nije bolji u drugim pitanjima, nema neke važne Račanove kvalitete, ali u tome mu je superioran."

Profesor Lalić misli da je Sanader svjestan svojih komunikacijskih prednosti u odnosu na Račana, da mu odgovara duel "jedan na jedan" i da će težiti situacijama u kojima će Račana samog izvoditi na megdan: naš sugovornik veli da premijer i njegov vjerni glasnogovornik – koji su cinični, kreću se s onu stranu istine i morala, te ne skrivaju da imaju problema s kvarnošću i korupcijom – u svakoj aferi odmah uspiju raširiti predodžbu da su zapravo svi isti, a da su aktualni vlastodršci bolji, jer su snažniji i odlučniji.

PARTIJA NA UMJETNOM DISANJU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.