ŽIVORAD KOVAČEVIĆ, PREDSJEDNIK EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI,
NEKAD LEGENDARNI GRADONAČELNIK BEOGRADA I DIPLOMAT, GOVORI O PREDSTOJEĆIM
IZBORIMA, BEOGRADU, MILOŠEVIĆU I SVOJIM RJEČNICIMA
TERET NESAVLADANE PROŠLOSTI
Mića VUJIČIĆ
17. siječnja, 2007.
Dva ishoda izbora bi, po mom mišljenju, bila važna.
Jedan je da Radikali svoje prvo mesto izgube u korist Tadićevih Demokrata. To
bi političko-psihološki mnogo značilo za Srbiju i za njen imidž demokratske
zemlje u regionu, Evropi i svetu. Drugi, takođe moguć, izborni ishod bi bila
uverljiva prednost Tadićevih Demokrata u odnosu na Koštuničinu koaliciju. Tada
bi oni mogli s pravom da očekuju da pored predsednika imaju i premijera. Tadić
je najzad rešio da obelodani ko je njegov kandidat za premijera – Božidar
Đelić, sa obrazovanjem sa Sorbonne i Harvarda i velikim iskustvom i ugledom u
međunarodnim finansijama, jedan od "vunderkindova" u timu pokojnog
Đinđića
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Kako predstaviti Živorada
Kovačevića u samo jednom pasusu?! Teško i ukratko, onim retkim koji ga ne
poznaju. Rođen 1930. godine, završio novinarsku i diplomatsku visoku školu na Univerzitetu
u Beogradu. Magistrirao političke nauke na Berkeleyu, specijalizirao
međunarodne odnose na Harvardu. Tokom svoje bogate društveno-političke karijere
obavljao desetak važnih javnih funkcija, između ostalog, dva mandata bio gradonačelnik
Beograda i ambasador Jugoslavije u SAD-u. Zanimljivo je pomenuti, recimo,
filološki deo njegove karijere, jer su ovih dana u Beogradu vrlo traženi Kovačevićevi (više nego obimni)
englesko-srpski i srpsko–engleski frazeološki rečnici, kao i udžbenik o Međunarodnom
pregovaranju. Pre pomenutih rečnika, današnji predsednik Evropskog pokreta
u Srbiji napisao je još jedno kapitalno delo: Srpsko-engleski rečnik idioma,
izraza i izreka, a pre toga i knjige o Jugoslovenskom dugu, Urbanizaciji
u svetu i Jugoslaviji. Njegova
knjiga SAD i jugoslovenska kriza objavljena je 2000. godine.
- Gospodine Kovačeviću, uskoro će u Srbiji biti održani
parlamentarni izbori. Iako su svaki izbori u Srbiji "istorijski",
ipak Vas pitam da li bi oni mogli bitno uticati na budućnost Srbije, posebice
imajući u vidu vašu izjavu u Ninu gde
kažete da će i kroz deset godina vladati Koštunica sa svojom manjinskom vladom!?
- Taj ironični odgovor odražava moju skepsu u pogledu očekivanja
da će izbori doneti korenite promene, odnosno biti "istorijski". To
jednostavno nije moguće, ne samo u Srbiji nego ni u regionu, jer će nas
nesavladana prošlost još dugo pritiskati. Međutim, to ne znači da nisu moguće
značajne promene u dobrom pravcu. Ako bismo dobili većinsku vladu i ako se u
kratkom roku sa nogu Srbije skinu preostale dve bukagije (gvozdene kugle na
nogama robijaša), koje jako usporavaju njeno putovanje prema Evropi –
razvezivanje kosovskog čvora i izručenje Mladića
– postoje šanse da počne najzad da se menja dosadašnja zamorna, stresna i
obeshrabrujuća agenda u zemlji Srbiji. Međutim, to je ipak samo šansa, a mi
dosada nismo propuštali priliku da propustimo priliku.
Šešeljev testament
- Ne znam da li volite prognoze, ali računajući na Vaše bogato
političko i diplomatsko iskustvo, upitao bih Vas kako prognozirate buduće
izbore.
- Predizborne prognoze su pouzdane koliko i meteorološke.
Ipak, da probam. Našom političkom scenom verovatno će i dalje dominirati Boris Tadić i Vojislav Koštunica. Verovatno je da će Tadićevi Demokrati biti jači od Koštuničinog DSS-a. Tvrde oni da će to biti ubedljivo, ali račun
mogu da im pokvare "narodnjaci" na čelu sa populističkim ministrom Veljom Ilićem, koji svako malo podeli
po pet kilometara asvalta svojim potencijalnim pristalicama i koji mogu Koštunici doneti prilično glasova,
uglavnom u centralnoj Srbiji (ne u Beogradu).
Dva ishoda bi, po mom mišljenju, bila važna. Jedan je da Radikali
svoje prvo mesto izgube u korist Tadićevih
Demokrata. To bi političko-psihološki mnogo značilo za Srbiju i za njen
imidž demokratske zemlje u regionu, Evropi i svetu. To je sasvim moguće, jer su
se Radikali našli u prilično nebranom grožđu - Šešelj nije umro, a ostavio im je testament od koga ne mogu da
pobegnu i koji je nedvosmisleno, radikalski jasan: Velika Srbija, nećemo u
Evropu, sarađivaćemo sa Rusima i nesvrstanim, Kosovo ne damo ni po koju cenu.
To je čak i za populizam mnogih koji Radikalima naginju teško svarljivo i
obesnažuje neke ocene da se Radikali polako "transformišu". Reklo bi
se da su Radikali već dostigli svoj zenit i mislim da ni u jednoj varijanti
nema realne opasnosti da osvoje vlast. Lično mislim da oni to i ne žele i da im
je mnogo lagodnija sadašnja pozicija najveće stranke koja nudi nacionalističko-populističke
prečice bez ikakve odgovornosti.
TERET NESAVLADANE PROŠLOSTI
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|