Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
18. siječnja, 2007.

stojic 80.jpg
Mile STOJIĆ
CAFÈ NOSTALGIJA
KURVA EUROPA
17. siječnja, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Početkom godine gledali smo vatromet na istoku. Ulazak Rumunjske i Bugarske u Europsku Uniju izazvao je rijeke pjenušca, ali i lavine susjedske zavisti, najčešće začinjene rudimentarnim antieuropejstvom. U Zagrebu se uvođenje eura na "sončnu stranu Alp" gleda sa komšijskom ljubomorom, dok se Europa potiho prekorijeva što ne prepoznaje svoje istinsko "predziđe", u Beogradu se sve naše današnje muke stavljaju na raboš prošlostoljetnog njemačkog fašizma (gledah prije dan-dva predstavu "Pred penzijom" T. Bernharda, u izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta i režiji D. Mustafića, u kojoj se raskrinkava fašizam zemlje koja je početkom devedesetih primila tri stotine tisuća naših, izbjeglih pred autentičnim domaćim fašizmom, ali o tome još uvijek nema drame!), a Sarajevo preklinje "kurvu Europu" zbog nekakva njenog latentnog mračnjaštva.

Grdi se ta "kurva Europa" zbog kršćanskog fundamentalizma, mada je upravo ona primjer sekularne države, ruži se zbog lošeg položaja žena, premda je jači spol upravo u njoj izborio najveći stupanj svojih prava. U tu se raspravu uključuje i crkva, gledajući na europski liberalizam kao na zakladu samog Sotone, dok domaću političku desnicu hvata strah i pri pomisli na transparentnost, jer zna da je Europska Unija najveći protivnik domaćeg političkog opskurantizma. Javio se u beogradskome NiN-u i notorni Emir Kusturica, podsjećajući općinstvo kako je Europa "svoj prosvetiteljski put izvela kroz masovna ubistva i ogromne pokolje", a zatočnici bošnjačkog nacionalističkog duha ne prestaju rogoboriti o EU-u kao bastionu križarstva i antimuslimanstva.

Sve su ovo, pak, manifestacije gubitničke svijesti, jer Europa još dugo neće stanovati u našim predjelima, barem ne onoliko dugo koliko je potrebno da shvatimo da nas nikakav islamski ni pravoslavni istok neće spasiti. Europa je za sve nas jedina mogućnost ostvarenja kakve takve demokracije. Na pitanje zbog čega je dobro da je njegova zemlja ušla u EU, mađarski nobelovac Imre Kertész odgovara: "Prvi put Mađarska organski pripada zapadnim demokracijama i sama ima šansu da izgradi demokraciju. Pored ove činjenice sva su zašto tek sporedna pitanja." Zatim dodaje: "Tko nije iskusio četiridecenijsku izolaciju od Zapadne Europe, taj ne može znati kako je sladak život!"

U vremenu o kome govori Imre Kertész mi nismo bili potpuno izolirani od Zapadne Europe kao Mađari, ali nam nisu bile u potpunosti dostupne čari demokratskog društva. Proklinjali smo samoupravni socijalizam, ali smo imali putovnicu koja je prelazila sve granice i barijere. Oh, kako su nas sa zavišću tad gledali Rumunji, Bugari, Istočni Nijemci, Mađari, Poljaci, Česi, koji danas prelaze sve granice bez viza, dok mi ponižavajuće beznadno čekamo u redovima pred ambasadama, baš kao one šimićevske žene pred uredima.

Prvi ovogodišnji broj hamburškog tjednika Die Zeit posvećen je temi "Europska Unija, usprkos svemu" i navodi deset razloga zbog kojih treba cijeniti postignuća zajednice združenih država starog kontinenta. Europa je, dakle, dobra: 1) jer ima zajedničku monetu; 2) jer je socijalna; 3) jer se uvijek iznova definira; 4) jer se usuđuje proširivati; 5) jer više odgovara razumu nego emocijama; 6) jer se bori za međunarodno pravo; 7) jer nema granica; 8) jer čini život ugodnijim; 9) jer je birokratska i 10) jer je moderna.

Ne treba posebno komentirati sve ove stavke - sve one zajedno i svaka od njih posebno od nas su udaljene svjetlosnim godinama. Pa ipak, nije na odmet napisati riječ-dvije o, recimo, točkama 5 i 10 iz spomenute Zieitove promemorije: Europa je bez emocija, ima dosadnu zastavu, nema zakletve, nema patriotizma, njoj nitko ne izjavljuje ljubav, što se može sažalijevati. Europa je hladna, tehnokratski razumni odgovor na jedno stoljeće ratova puno emocija. EU se ne mora voljeti, ne mora čak biti niti draga, kako bismo je smatrali najsmislenijim institucionalnim odgovorom na međudržavno pitanje koegzistencije (5).

"Danas se može kupiti vikendica u Španjolskoj, automobil u Belgiji i vino u Francuskoj. Za sve se to Europska komisija morala žestoko izboriti - isto kao što se trenutačno bori za jeftine razgovore s inozemstvom preko mobitela. Bez Europske Unije bi telekomi svoje mušterije vjerojatno još dugo cijedili." (10).