Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
LOVCI NA ŠTAKORE
17. siječnja, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ima neka posebna slast s kojom su štakori uvedeni u javnu raspravu oko izgradnje elitnoga stambeno-poslovnog centra na zagrebačkom Cvjetnom trgu. U kakvom god pravcu debata skretala, kakvi se god argumenti istresali na stol, štakori ostaju centralna skupna figura žučljivih polemika. Front se podijelio na energične deratizatore i na one koji se deratizaciji, eto, neshvatljivo opiru, što će reći da ne zaziru od života u najgoroj mogućoj prljavštini.

Gradonačelnik Milan Bandić, investitor Tomislav Horvatinčić, prateća garnitura "profesionalaca" i plaćenih adoranata, te ozbiljna skupina kolumnista u odijelima od kvalitetnih štofova, optužuju protivnike reprezentativnog projekta – među njima povjesničare umjetnosti, arhitekte nesklone megalomaniji i predstavnike nevladinih skupina – da podupiru svojevrsnu vladavinu štakora iz civilizacijski neprihvatljivih razloga. Štakori su se, naime, namnožili u zagrebačkoj gradskoj jezgri do neslućenih razmjera, ta ekspandirajuća siva masa širi bolesti i zaraze najgore vrste, i jedini način da se pošast zaustavi i katastrofa spriječi jest reizgradnja (prenamjena, "preuređenje") starih gradskih lokacija. Luksuzni stanovi s bazenima, podzemne garaže i ekskluzivni trgovački centri.

Mali je problem s njihovom argumentacijom što projekt izgradnje stambeno-poslovnog centra na Cvjetnome trgu izvorno nije nastao zbog uklanjanja štakora, naprotiv, sasvim su drugi razlozi motivirali taj veličajni pothvat, a nestanak štakora iz vlažnih podruma i derutnih veža javio bi se kao jedna od sretnih posljedica. Da je iz gradske jezgre trebalo ukloniti štakore i ništa više, Tomislav Horvatinčić, jasna stvar, nikada ne bi usuo svoj teško stečeni kapital u takvo što, niti bi to učinio itko sličan njemu, a niti bi Bandićeva gradska uprava takvu inicijativu pretpostavila zatrpavanju Sljemena basnoslovnim umjetnim snijegom za potrebe jednog elitnog međunarodnog derneka. Tek kada je zamisao izložena objektivnom riziku, kada su – zbog kričanja nepotkupljenih – stvarni ciljevi dovedeni u pitanje, posljedica će se predstaviti kao motiv. Štakori su previše jaka metafora da bi ostalo prostora za priču o bazenima.

Budući da ovaj potpisnik o urbanističkim strategijama jako malo zna, o interpoliranim lokacijama i "prenamjenama" gradskih jezgri još i manje, to ga prije svega zanima centralna skupna figura u aktualnom okršaju, dakle štakori, opaki i otporni okot iz mraka, siva masa koja izaziva zebnju, zaraza koja prijeteći migolji, vrebajuća ugroza, simboličko otkriće Neželjenog, prema čijem će se trajnom uništenju obaviti podjela na one koji zagovaraju progres i one koji se napretku opiru, još jednostavnije – na čiste i prljave. Zato je jedino logično pitanje ono koje se, iz razloga građanske korektnosti, u ovoj priči ne spominje: Tko su, naime, štakori?

Sva je prilika da kolonije u krzno obraslih glodavaca s Cvjetnoga trga treba zatrti ne kao izvor moguće zaraze, već kao simbol bijede koja remeti predodžbu obećanog raja: sve te kultne atribute blagostanja koji nisu namijenjeni svakome. Siromaštvo, uključujući takozvanu prosječnost, osuđeno je na izgon iz reprezentativnih ukazanja kapitalizma. U trendu su elitni bunkeri: strogo hermetizirani prostori sa staklenim površinama i genetski modificiranim ukrasnim zelenilom u kojima će se demonstrirati materijalna i društvena nadmoć, te provoditi posebne higijenske mjere. Bolest neimaštine, čija se percepcija usađuje u javnu svijest kroz zastrašujući susret sa špicastom njuškom glodavca, odatle će biti izgnana prisilnom prevencijom, "u ime napretka". Samo, tko su zaista štakori? To jest: vjerujete li da Horvatinčić, Bandić i slični doista govore o štakorima u značenju koje nije preneseno?

Gradska središta omiljeni su bunkeri svježe uzgojene i dobro potkožene elite, miljenika raspjevanog kapitala, a štakori nisu jedini koji su osuđeni na to da im oslobode prostor, makar se samo o njima javno govori. Štoviše: samo se o njima govori zato jer, u imaginariju progresa kakvoga je sebi namijenila privilegirana manjina, značenjski pokrivaju cjelokupnu strukturu nepoželjnih.

KLIP SLOBODE: LOVCI NA ŠTAKORE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.