Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
18. siječnja, 2007.

heni 80.jpg
Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
DEVELOPERI
17. siječnja, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Krenuli nekidan mještani Donjih Mamića, općina Grude, kod svoga popa platiti što mu duguju za blagoslov svojih kuća, stigli u crkvu, kad pop im kaže da ne duguju ništa jer da je već to za njih učinio "naš Mile". Malo poslije stigli su i seljani Dubrave i Ružića, i svi su dobili isti odgovor – to sve vas časti naš Mile! Pa je tako Mile platio milodare za blagoslov 450 kuća u svome i okolnim selima rodnoga mu hercegovačkoga kraja, a već je ranije crkvama u Grudama, Ružićima i Raskrižju darovao vrijedne orgulje, jer takav je naš Mile, jest da je u onoj vražjoj Račanovoj stranci, ali opet, nema od njega većega Hrvata, niti boljeg hadezeovca.

I nije to samo pitanje dobrote i katoličkoga odgoja našega Milana, nego čovjek još nađe i vremena da svaku malo obiđe svoj rodni kraj, vidi treba li što crkvi, pomoli se i ispovjedi grijehe, pa je i sada skoknuo poplaćati milodare, nakon što je uspješno završio svoju propuh investiciju na zagrebačkom Sljemenu, prvenstvo u skijanju, za koje nitko ne zna koliko je koštalo i koliki su gubici, niti se to itko usudi pitati, po povratku iz Gruda skočio je do pravoslavaca da i njima čestita Božić i dijeleći istu žlicu sa svojim posilnim pokazao što je to dobar kućni odgoj, potom hitro otišao na sastanak s onim developerom i renesansnim tipom s kojim zajedno namjerava preporoditi ono gadno, zapušteno središte Zagreba i pretvoriti ga u veliki shopping centar, a zna Milan kako se to radi, sve po slovu zakona, tj. uz maksimalno minoriziranje svake javne rasprave ili želja građana Zagreba.

Zatim je skočio na sastanak s premijerom, e kako bi mu objasnio da Hrvatska može u tren oka izgraditi milijun rukometnih dvorana, ako treba, samo valja ignorirati Zakon o javnoj nabavi, tj. bataliti tamo neke natječaje, nego se za gradnju izravno pogoditi s izvođačima. Ma nije to nikakav problem, zna Bandić kako se to radi, ti njemu namjestiš posao, on tebi uvali stan od tristotinjak metara kvadratnih, a skandali ovdje ionako traju dan, dva, dok se ne osuši štamparska boja, uvjerava Bandić Sanadera, koji i sam zna kako se to radi, ali mu je malo frka od Bruxellesa koji bi se mogao buniti da se tako glomazni sportski objekti rade bez javnog natječaja, ali ipak pristaje, dobar je to predizborni trik, pa je brzo pala odluka da će se impozantne dvorane graditi u Splitu i Zagrebu i još mnogim gradovima. U Splitu Sanader ionako ima čvrstu potporu ovdašnjih developera, raznih velomišćana koji poput gladnih vukova obilaze splitsku Loru - ogromni kompleks, jedino intaktno područje uz more na kojemu bi se trebala graditi rukometna dvorana s 12 tisuća mjesta, tko li će u nju doći nakon završetka rukometnog prvenstva, osim Thompsona ili Severine - planirajući, mimo javnog natječaja, tamo uz dvoranu graditi hotele, i dakako, shopping centre.

Uopće je sociološki zanimljiva ta impresioniranost činovnika vlasti, građevinskih i medijskih poduzetnika upravo blještavilom prodajnih centara koje nude Hrvatima kao nadomjestak za izgubljena radna mjesta i opću nesigurnost i valjda kao lijek protiv generalne depresije, pa će megastorovi kojima je do sada obilovala periferija velikih gradova, u Evropi je svugdje tako, sada stići u sama gradska središta. Pa će i Milan Bandić konačno uspjeti periferiju dovući u središte Zagreba i stvoriti grad po svojoj mjeri, bez kina, bez knjižara, bez prostora za kulturna događanja, ali zato krcat skupih svjetlećih dućana, mjesto za okupljanje onoga rudimentarnoga sloja novih bogataša i političara trajno razapetih između skromnosti svojih sela i luksuza svojih kilometarskih penthousa što su im ih izgradili razni developeri, kako se odnedavno nazivaju građevinski poduzetnici s vizijom, poput toga Horvatinčića koji je s Bandićem naumio "razviti" srce Zagreba i, što je najvažnije, osloboditi ga stalnog prisustva pantagana i ostale plemenite gradske divljači.

No da se vratimo rukometu. Elem, čim je puknuo skandal, a javnost i Evropska Unija obaviješteni kako hrvatska vlada opet namjerava nešto muljati s gradnjom bez natječaja, Bandić je premijeru zveknuo šamar i izjavio kako to nije bila njegova ideja, te da on ne bi nikada ništa, ma kakvi, bože ga sačuvaj, gradio bez natječaja, Sanader se pak prestravio, kao i uvijek kada mu se za leđima pojave briselski činovnici, i poručio Bandiću da je kukavica te da ni on ne bi nikada ništa, ma kakvi, gradio bez javnog natječaja, i da će njegova vlada ponovo razmotriti zakon što ga je netom sama donijela po hitnome postupku, a koji predviđa upravo gradnju po pogodbi, dakle, bez javnog natječaja.