Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
25. siječnja, 2007.

KULTURNI SKANDAL: JESU LI BEOGRADSKI PRIJEVODI KNJIGA "ZOVEM SE CRVENA" I "ISTANBUL" NAGRAĐIVANOG TURSKOG PISCA ORHANA PAMUKA USTVARI NAJOBIČNIJI PLAGIJATI?

POKRADENI U PRIJEVODU
Igor LASIĆ
24. siječnja, 2007.

"Kad sam dobio prijevode Pamuka na srpski, uvjerio sam se da se radi o bezobzirnoj i lako dokazivoj krađi. Takva je koincidencija naprosto nemoguća", tvrdi prof. dr. Ekrem Čaušević, predstojnik Katedre za turkologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prevoditelj romana "Istanbul" i "Zovem se Crvena" (s Martom Andrić). Budući da do beogradskog prevoditelja Ivana Panovića nismo uspjeli doći, optužbe dr. Čauševića prokomentirao je Vladislav Bajac, direktor beogradske "Geopoetike": "Ne verujem da je to istina. Procjenu bi u svakom slučaju trebalo prepustiti nezavisnim ekspertima"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

pamuk_01_istambul_120.jpgOrhan Pamuk jedan je od vrhunskih suvremenih pisaca za kakve se voli reći da ih podjednako ljube publika i kritika. Turski taze-nobelovac još je popularniji u svijetu otkako je prošle jeseni, dakle, primio nagradu Švedske akademije, i otkako je prije toga u domovini pretrpio napade zbog svoje knjige "Snijeg", zahvaljujući propitivanju odnosa Turske prema Armencima. U nas je također izuzetno čitan, s turskog su na hrvatski prevedeni njegovi romani "Zovem se Crvena", "Snijeg", "Istanbul" (i "Bijeli zamak" s engleskog).

"Na srpski Pamukovi romani nisu prevedeni, nego su naši prijevodi pokradeni i ekavizirani te prilagođeni leksici srpskog jezika", izjavio je za Feral prof. dr. Ekrem Čaušević, utemeljitelj i predstojnik Katedre za turkologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prevoditelj romana "Zovem se Crvena" – s Martom Andrić – i zatim "Istanbula".
 
Radi se upravo o tim dvama romanima, objavljenim u zagrebačkoj izdavačkoj kući Vuković & Runjić, 2004. i 2006. godine, a u beogradskoj Geopoetici lani. "Zovem se Crveno" – tako glasi beogradski prijevod naslova – potpisao je Ivan Panović, a "Istanbul" Mirjana Marinković. Čaušević smatra da je "Zovem se Crvena" tekst očiglednije pokraden od "Istanbula", no da za oba stoji isti nalaz.
 
Nemoguća koincidencija
 
pamuk_02_zovem_se_crvena_120.jpg "Najprije nisam htio povjerovati u vijest iz 'druge ruke'. Ali, kad sam dobio prijevode na srpski, uvjerio sam se da se radi o bezobzirnoj, očitoj i lako dokazivoj krađi. Takva je koincidencija naprosto nemoguća i kad se radi o prijevodima s europskih jezika, a kamoli s turskog, čiji se ustroj jako razlikuje od ustroja indoeuropskih jezika, pa time i hrvatskog i srpskog. Turski, naime, ima sintaksu koja je u nizanju rečeničnih članova posve obrnuta sintaksi spomenutih jezika, i toliko neobična da prevoditelju otvara mogućnost većeg izbora izražajnih ekvivalenata. Mogu to slikovito reći i ovako: prevođenje s turskog nije slaganje puzzli, koje ima zadani cilj i uvijek isti rezultat, nego slaganje lego-kockica koje, iako su identične, nitko ne može, ako ne kopira, složiti na isti način. Kad se tomu pridoda činjenica da je Pamukov izraz iznimno stiliziran, a rečenice jako duge i isprekidane umetnutim komentarima i objašnjenjima, onda ne postoji baš nikakva mogućnost da takav tekst, složen u takvom jeziku, složite na isti način kao netko drugi, i da vam to još pođe za rukom na pet stotina prevedenih stranica", kaže Čaušević.
 
"Da se radi o plagijatu, otkrivaju i naše brojne prevodilačke invencije, kojih srpski 'prevoditelji' nisu ni danas svjesni. Ima ih jako mnogo, no spomenut ću samo jednu: U poglavlju 'Ja, žena', meddah pripovijeda kako se, kad bi ostao sam u kući, pred ogledalom oblačio u majčinu odjeću. Kad je u njegovoj priči ta preobrazba dosegla kulminaciju, ja sam njegovu priču nastavio pripovijedati u ženskome rodu. To je, dakako, nadinterpretacija jer turski uopće ne poznaje gramatički rod, čak ni u sustavu zamjenica, pa stoga to ne postoji ni u Pamukovu izvorniku. Kasnije sam, kako su mi dolazila pod ruku strana izdanja, pratio je li itko od prevoditelja čiji jezik dopušta takvu invenciju, postupio na taj način. Ne, nije ni jedan jer je to naprosto bio trenutak prevoditeljskog nadahnuća. Ali, gle čuda! Jedino je srpski prevoditelj 'došao' na istu ideju, i ne samo to! On je u nadahnuću cijeli roman uspio prenijeti na isti način kao hrvatski prevoditelji", primjećuje Ekrem Čaušević.
 

POKRADENI U PRIJEVODU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1114_150.jpg