GORKI OKUS MEDENICE
Luko BRAILO
24. siječnja, 2007.

Uz osebujno tumačenje pojma časti i dana iz 91./92., koje umnogome podsjeća na slične nesuvislosti o "nevoljnom suučestvovanju Crne Gore u tim nemilim događanjima", gđa Medenica je, unatoč 27-godišnjem radnom iskustvu u pravosuđu, iznimno slabo obaviještena osoba i dužnosnica. Tako je, primjerice, tek nedavno prvi put čula za tzv. sabirni centar, točnije logor za ratne zarobljenike koje je u Morinju, u Boki kotorskoj, ustanovila JNA, nakon što je iz Dubrovnika dobila zahtjev da se procesuiraju mučitelji iz tog logora

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Moj brat i otac časno su se borili kod Dubrovnika. Oni su se odazvali pozivu tadašnje države. Tada je 99 posto Crnogoraca mobilizirano i pozvano od JNA. Bili su mjesec dana na dubrovačko-hercegovačkom ratištu. Časno su pošli i časno se vratili. Uvjerena sam da nisu krali, palili niti ubijali. Ako jesu, bit će optuženi i osuđeni." Uskliknula je to u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji crnogorska državna tužiteljica Vesna Medenica postižući tako novi autogol u medijskom raščlanjivanju njezine i uloge bliske joj obitelji u ratnom pohodu na jug Hrvatske, o čemu je Feral pisao u prošla dva broja.

Nije, naravno, Vesna Medenica prva visokorangirana crnogorska dužnosnica koja se bori za bolju prošlost iz ne tako davnih dana krvava raspada SFRJ. No, svoditi to vrijeme na "odazivanje na pozive JNA", ili pak drviti kako je to bila "zabluda potaknuta medijskom propagandom i neobaviještenošću", jer se, eto, "kasnije uvidjelo kako nam je plasirano ono što nije imalo temelja u stvarnosti", predstavlja Medeničin ružni pokušaj relativiziranja prljavog "rata za mir". Pritom lakonski naglašava i da je "o događanjima iz tog doba mišljenje dala i crnogorska službena politika", a kojemu ona "ne bi imala ništa dodati".
 
Može, dakako, gđa Vesna o danima tzv. operacije Dubrovnik osobno misliti što hoće i takve stavove zastupati u svom privatnom okruženju, ali kad onakve priče u javnom istupu slaže osoba na funkciji čelnice Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore koja je s glavnim državnim odvjetnikom RH Mladenom Bajićem ljetos potpisala Sporazum o suradnji i gonjenju počinitelja ratnih zločina, te zločina protiv čovječnosti i genocida, tada te njezine verbalne eskapade dobivaju potpuno drugu dimenziju. Među ostalim i zato jer su u oštrom sukobu s elementarnim činjenicama iz tog navodno časnog razdoblja.
 
Zatečena i zbunjena
 
Službena crnogorska suverenistička politika je uspjela smoći snage i kazati da njezina ondašnja uloga "nije bila časna u dubrovačkoj operaciji", i upravo je stoga donedavni podgorički premijer Milo Đukanović hrvatskom predsjedniku Stipi Mesiću "izrazio žaljenje zbog sudjelovanja građana Crne Gore u okviru JNA" u krvavom pohodu na dubrovački kraj s početka 90-ih godina. Službena ocjena tog ratnog pohoda je nečasna, dok se to razdoblje u obitelji Vesne Medenice rođ. Vlahović vodi kao vrijeme "časne borbe kod Dubrovnika". Kako takvo sudjelovanje u jednoj od najnečasnijih epizoda crnogorske povijesti može biti časno, vjerojatno zna samo gđa Medenica. Koja, pritom, također ne bi smjela zaobilaziti ni činjenicu da joj je otac Gojko Vlahović, iako '91. umirovljenik, no s činom rezervnog oficira, na dubrovačko-hercegovačko ratište pošao dobrovoljno, kako je to objavio podgorički nezavisni tjednik Monitor.
 
Uz osebujno tumačenje pojma časti i dana iz 91./92., koje umnogome podsjeća na slične nesuvislosti o "nevoljnom suučestvovanju Crne Gore  u tim nemilim događanjima", kako je često znao reći nekadašnji predsjednik Predsjedništva CG Momir Bulatović, gđa Medenica je unatoč 27-godišnjem radnom iskustvu u pravosuđu, a od toga četiri na funkciji državne tužiteljice, iznimno slabo obaviještena osoba i dužnosnica. Tako je, primjerice, tek nedavno prvi put čula za tzv. sabirni centar, točnije logor za ratne zarobljenike koje je u Morinju, u Boki kotorskoj, ustanovila JNA, nakon što je iz Dubrovnika dobila zahtjev da se procesuiraju mučitelji iz tog logora.
 
Bila je, kaže, zatečena, zbunjena i zgrožena. Jer je "radila u Kolašinu, a mnogo toga se skrivalo iz tog doba. To je bila JNA. Začuđeni su bili i mnogi drugi s kojima sam razgovarala, jer nismo raspolagali mnogim informacijama. Možda su Primorci znali, ali na sjeveru Crne Gore o tom se logoru ništa nije znalo", objašnjava gđa Medenica Slobodnoj. I opet zaobilazi činjenicu da ju je godine 2004. istraživač kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori Aleksandar Saša Zeković poticao da samoinicijativno uđe u "proces Dubrovnik". I sugerirao da krene tragom navoda ozbiljnih nevladinih organizacija, osobito imajući u vidu javno objavljene dokumente o nehumanom postupanju prema hrvatskim civilima i zarobljenicima, pri čemu joj je preporučio knjigu "Sjećanja dubrovačkih logoraša 1991–1992".
 

GORKI OKUS MEDENICE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.