OTOK SUDNJEGA DANA
Tena ERCEG
24. siječnja, 2007.

Postoji konsenzus da se nikakav nagli zaokret prema liberalnoj tržišnoj ekonomiji, koji bi ugrozio revolucionarno naslijeđe, neće dogoditi, a neki analitičari boje se da će prijelomni trenutak ipak biti Castrova smrt, kada bi mogao nastupiti kaos – pljačkanje, nemiri, ubojstva iz osvete. S druge strane, američki su činovnici već imenovali Caleba McCarryja za budućeg "privremenog koordinatora" za Kubu, a već se zna i tko su kubanski ljudi koji su pripremljeni za preuzimanje državnih funkcija nakon Castrove smrti - među njima je i Fidelova nećakinja, odnosno kći brata Raúla, Mariela Castro

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Nakon što je Hugo Chávez svijetu obznanio da se njegov kubanski uzor i prijatelj "bori za život" intenzivirala su se nagađanja o tome što će se i kako dogoditi na Kubi nakon Castrove smrti. Nemogućnost predviđanja dodatno je, posebice SAD-u i kubanskim disidentima, osigurala činjenica da kubanski predsjednik već mjesecima ne upravlja zemljom, ali se, zlogukim najavama unatoč, ništa dramatično na Kubi dogodilo nije. Postoji, međutim, konsenzus da se nikakvi nagli zaokret prema liberalnoj tržišnoj ekonomiji, koji bi ugrozio revolucionarno naslijeđe, neće dogoditi, a neki analitičari boje se da će prijelomni trenutak ipak biti Castrova smrt, kada bi mogao nastupiti kaos – pljačkanje, nemiri, ubojstva iz osvete. Tome u prilog ide činjenica da je na Kubi izrazito velika korupcija, čega su svjesni i sami kubanski vođe, pa su već i pokrenuli akciju razotkrivanja korupcije; poslali su "odrede" socijalnih radnika u različita poduzeća i institucije, s ciljem iskorjenjivanja korupcije, a time i smanjivanja mogućnosti za eventualne buduće probleme koji iz nje mogu proizaći.

No, s druge strane, sve više analitičara, pa čak i u Washingtonu, mišljenja je da se tranzicija na Kubi zapravo već događa. Julia Sweig iz washingtonskog Odbora za međunarodne odnose, tvrdi, primjerice, da glavnu ulogu u toj tranziciji ima nova generacija političara, i to upravo iz redova sinova i kćeri bivših revolucionarnih vođa, s tom razlikom da su oni skloniji ekonomskim reformama i liberalnijoj društvenoj politici. Sweig smatra i da "pokušaji američke vlade da nametne svoj plan za Kubu postaju sve manje relevantni u odnosu na realnost koja se tamo događa".

Otete nekretnine

Još ranih 90-ih cijeli Castrov obiteljski klan bio je zaogrnut velom tajne, a malo tko je znao tko su uopće njegova djeca. Nakon toga, međutim, započelo je njihovo sistematsko pojavljivanje u javnosti, svojevrsno debitiranje za, očigledno promišljene, buduće uloge, a sada se već i zna tko su tih nekoliko ljudi koji su pripremljeni za preuzimanje državnih funkcija nakon Castrove smrti. Među njima naročito su značajni neki sadašnji kubanski dužnosnici; predsjednik Narodne skupštine Ricardo Alarcón, izvršni sekretar Vijeća ministara s ovlastima u svim ključnim privrednim sektorima Carlos Lage Dávila, ministar vanjskih poslova Felipe Pérez Roque, ministar kulture Abel Prieto, i Fidelova nećakinja, odnosno kći brata Raúla, Mariela Castro.

S druge strane, potpuno ignoriranje američkih planova za Kubu bilo bi naivno, kada se zna da američka administracija prema njoj ima vrlo agresivne i jasne namjere; američki su činovnici već imenovali Caleba McCarryja za budućeg "privremenog koordinatora" za Kubu, po uzoru na Paula Bremera u Iraku, i obznanili da Raúl Castro za njih "nije prihvatljiva opcija", čak i ako bi se na Kubi provele temeljite ekonomske reforme. Kubanski režim ove je prijetnje itekako svjestan, pa američke planove zdušno propagira kao namjeru kolonizacije otoka od strane američkih kapitalista i kubanskih disidenata. Kubansko stanovništvo na tu je propagandu vrlo prijemčivo, jer mnogi od njih žive upravo u kućama i stanovima koje je režim ranije konfiscirao, i znaju da će oni po povratku tražiti nazad svoje otete nekretnine.

Kubanci su isto tako upoznati sa svime što se nakon pada komunizma u Europi dogodilo zemljama bivšeg istočnog bloka koje su objeručke i bez ikakvog plana prihvatile potpuni princip slobodnog tržišta; svjesni su pogubnosti privatizacije državnog vlasništva i erozije javnih usluga, naročito zdravstva i obrazovanja, koji su na Kubi kvalitetniji i jeftiniji nego u većini kapitalističkih zemalja.

Carlos Lage Dávila, kubanski premijer, i šef središnje banke Julio Soberón, mozgovi su buduće kubanske vlade, i njih dvojica osmislit će novu ekonomsku politiku Kube. Pritom je naročito važan 55-godišnji Lage, pedijatar po struci, koji je ranih 90-ih postao glavni Castrov ekonomski savjetnik i koji već ima iskustva s ekonomskim reformama. On je, nakon što je Kuba s raspadom Sovjetskog Saveza ostala bez glavnog inozemnog sponzora i zapala u tešku krizu, uveo niz reformi koje su uključivale ograničeno privatno vlasništvo nad zemljom i slobodno poduzetništvo, kao i zajedničke poslove sa stranim kompanijama.

OTOK SUDNJEGA DANA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.