AKCIJA ZATVORBA
Vedran MARJANOVIĆ
25. siječnja, 2007.

U jednom od najzanimljivijih izvješća Državne revizije o pretvorbi i privatizaciji, onome o "Plivi", navodi se da je 1999. – dakle, još u vrijeme kada ta kompanija bila u većinskom vlasništvu države - bez bilo kakvih dodatnih objašnjenja likvidirana njezina podružnica u Hamburgu. Upućeni vele kako je hamburška poslovnica bila jedna od najvažnijih od tridesetak koliko ih je "Pliva" imala po svijetu, jer je njome upravljao vrlo utjecajni menadžer u kompaniji, bivši gradonačelnik Zagreba i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Branko Mikša

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada izvozna orijentacija nije bila samo parolaška navada u hrvatskom gospodarstvu kao danas, domaća su poduzeća masovno osnivala predstavništva i tvrtke u zemljama čija su tržišta napadala. Inozemne ispostave služile su za različite svrhe, uglavnom za plaćanje u stranim valutama, pa kada je početkom devedesetih nastupila pretvorba, na računima raznih poslovnica, predstavništava i poduzeća kćeri hrvatskih kompanija nalazila su se hvalevrijedna devizna sredstva. Što se dogodilo s tim novcima, kao i s drugom imovinom međunarodnih ispostava hrvatskih poduzeća, poput ugovora s dobro uhodanim i profitnim poslovima, nije nakon ionako kilavo izvedene revizije pretvorbe i privatizacije nimalo razvidno.

Kao što je prema zakonima o pretvorbi i privatizaciji u kapital 1556 poduzeća, koja su prošla oba procesa trebala biti uvrštena i njihova imovina u inozemstvu, tako je sudbina te imovine trebala biti i predmet interesa revizije pretvorbe i privatizacije, koja se prema pripadajućem zakonu odvija od 2002. u izvedbi Državnog ureda za reviziju. Međutim, prema objedinjenom izvještaju Državne revizije o pretvorbi, u poslovnoj dokumentaciji poduzeća nađeno je malo podataka o financijama i poslovima njihovih inozemnih predstavništava i poduzeća. Revizija nije previše inzistirala na dotičnoj dokumentaciji, vrlo često zadovoljivši se pojašnjenjima samih poduzeća kako su poslovnice u inozemstvu uglavnom bivale likvidirane zbog pada poslovanja devedesetih godina i kasnije.

Personalni sukob?

Čak i u slučajevima onih čija je djelatnost bila sazdana na poslovanju u inozemstvu, poput Astre, koja je najveći dio od svojih dvadesetak inozemnih poduzeća prodala ili likvidirala - nakon što ih je sanirala desetinama milijuna kuna iz vlastitih sredstava, prodajući imovinu u Hrvatskoj – revizija nije uspjela sačiniti cjelovitiju informaciju o poslovima Astre u inozemstvu koji se tiču pretvorbe.

U jednom od najzanimljivijih izvješća Državne revizije o pretvorbi i privatizaciji, onome što se tiče Plive, navodi se da je 1999., dakle još u vrijeme kada ta kompanija bila u većinskom vlasništvu države, likvidirana njezina podružnica u Hamburgu, bez bilo kakvih dodatnih objašnjenja. Dobri poznavatelji Plivina poslovanja iz tog razdoblja kažu kako je hamburška poslovnica bila jedna od najvažnijih od tridesetak koliko ih je Pliva imala po svijetu, jer je njome upravljao vrlo utjecajni menadžer u kompaniji, bivši gradonačelnik Zagreba i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Branko Mikša. Odmah po zaposlenju u Plivi, Mikša se uputio u Hamburg, odakle je upravljao najvećim dijelom međunarodnih financijskih transakcija nekoć najveće hrvatske farmaceutske kompanije, što je odnedavno u američkim rukama.

"Kada je unutarkompanijska opcija Željka Čovića pobijedila opciju kojoj je pripadao Mikša, i Plivinom poduzeću u Hamburgu odbrojani su dani. Bilo bi zanimljivo vidjeti je li to poduzeće ukinuto samo zbog personalnog sukoba, ili su postojali i neki drugi razlozi za to", prisjeća se jedan od naših sugovornika, kvalitetno upoznat sa zbivanjima u našoj najvećoj farmaceutskoj kompaniji krajem devedesetih.

Poput Plive, neka svoja inozemna poduzeća likvidirali su iz nepoznatih razloga, prema izvještajima revizije, i Varteks, Tankerska plovidba, PIK Vrbovec i Ferimport. Končar i DIOKI izvijestili su revizore kako su svoja poduzeća u inozemstvu prodali, također bez pobližih opisa kome, po kojoj cijeni i zašto. U pojedinim poduzećima, međutim, revizori jednostavno nisu mogli olako zaključiti istragu o sudbini pripadajućih inozemnih ispostava, zbog količine novca koji je prebacivan preko računa potonjih.

Sumnjive rabote

Nakon što su ustanovili da je zagrebačka građevinska kompanija INGRA preko svoje njemačke podružnice u Düsseldorfu napravila tokom devedesetih promet od 230 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, revizija je zatražila detaljnije informacije o tim transakcijama. Reviziju je ponajviše zanimalo je li dobit koju je INGRA ostvarila 1991. u Njemačkoj, ušla u vrijednost tvrtke pri pretvorbi.

AKCIJA ZATVORBA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.