BILO JEDNOM NA BLISKOM ISTOKU

PRVA SCENA, PRVI PUT

Anto Đapić, predsjednik HSP-a i dokazani prijatelj Izraela i židovskog naroda, sjedi u TV-studiju u Haifi.

JAKOV SEDLAR (iz offa): Anto, ne bulji u te kabele! Podigni pogled!

ANTO ĐAPIĆ: Jakove moj dobri, gdje si to?

SEDLAR: Evo me, tu sam.

ĐAPIĆ: Ne vidim te... Smeta mi ovaj reflektor.

SEDLAR: Koji reflektor?

ĐAPIĆ: Ovaj tu.

SEDLAR: Kamera, stop! Prekini! Pa dobro, Anto, jesmo li se lijepo dogovorili da ne dižeš tu ruku?! Rekli smo da više nema mjerenja kukuruza...

ĐAPIĆ: I ti bi ovaj reflektorčić mjerio s mojim kukuruzom?! Moj je kukuruz evo ovoliki!

SEDLAR: Kamera! Jesam li rekao da ne snimaš?! Ti, Anto, nisi normalan... Upropastit ćeš mi mjesece i mjesece lobiranja... Idemo ispočetka! Sjedni tu i ne mrdaj tim rukama!

PRVA SCENA, DRUGI PUT

Anto Đapić sjedi s rukama u džepovima.

SEDLAR (iz offa): Idemo!

Đapić sjedi i šuti.

SEDLAR: Bekni nešto!

ĐAPIĆ: A šta?

SEDLAR: Kako šta? Pogledaj u idiota i tamo ti sve piše.

ĐAPIĆ: Ja tebi lijepo kažem da ja tebe ništa ne vidim od ovog reflektora...

Đapiću doleti cipela u glavu.

SEDLAR: Ti ćeš mene s tim kretenskim štosevima... Kako bi bilo da i ja počnem lupetat svinjarije, pa da ti kažem da pogledaš idiota u zrcalu i pročitaš šta mu piše na čelu!

ĐAPIĆ: Jakove moj dobri, mogu se ja pogledat u zrcalo, ako ti tako želiš, ali tamo ti ja ne mogu ništa pročitat.

SEDLAR: A zašto?

ĐAPIĆ: Zato što smo se dogovorili da nema više slova na čelu.

SEDLAR: Tonac, tko ti je dopustio da ovo snimaš?! Ajde, briši to!

PRVA SCENA, TREĆI PUT

Đapić sjedi.

SEDLAR (iz offa): Kamera, ton, idemo!

Đapić sjedi i šuti.

SEDLAR: Pa ja ću poludit! Je li stvarno toliko teško izgovorit tu jednu jebenu rečenicu: «Šalom, Izrael! Ja sam taj i taj, osvjedočeni prijatelj toga i toga!»

ĐAPIĆ: Nije to jedna, to su dvije rečenice...

SEDLAR: Umukni!

Đapić sjedi i šuti.

SEDLAR: Oćeš li više?

ĐAPIĆ: Šta?

SEDLAR: Progovorit, eto šta!

ĐAPIĆ: Pa rekao si mi da šutim...

Đapiću doleti i druga cipela u glavu.

ĐAPIĆ: Šta je, šta me gađaš?

SEDLAR: Lakše mi je bilo Gospu Međugorsku natjerat da izgovori tekst nego tebe!

ĐAPIĆ: Lako je njoj kad vježba svaki dan...

SEDLAR: Umukniiiiii!!!

PRVA SCENA, ČETVRTI PUT

Đapić sjedi.

SEDLAR: Idemo!

ĐAPIĆ: Šalom, Izrael... Je li dobro?

SEDLAR: Dobro je, dobro je, samo nastavi...

ĐAPIĆ: Ja sam taj i taj...

SEDLAR: Ma nisi taj i taj!

ĐAPIĆ: Nego koji?

SEDLAR: Kamera, stop! Ubit ću teeeeee!!!

PRVA SCENA, PETI PUT

Đapić sjedi.

SEDLAR: Možemo li?

ĐAPIĆ: Možemo.

SEDLAR: Kamera, ton, idemo!

ĐAPIĆ: Šalom, Izrael! Ja sam Anto Đapić, osvjedočeni prijatelj...

SEDLAR: Šta je sad?

ĐAPIĆ: Ono što smo se dogovorili.

SEDLAR: A šta smo se dogovorili?

ĐAPIĆ: Da ne spominjem Glavaša.

SEDLAR: Ti nisi normalan, ti nisi normalan... Molim? Kad prije? Ajde, Anto, diži se i izlazi!

ĐAPIĆ: Zašto?

SEDLAR: Javili su mi da nam je iscurio termin u studiju. Jebote, znaš li ti koliko ovo košta?!

DRUGA SCENA, PRVI PUT

Anto Đapić stoji pred Zidom plača u Jeruzalemu. Sedlar mu prilazi s mikrofonom u ruci.

SEDLAR: Šta plačeš, dobri čovječe?

ĐAPIĆ: Ne plačem, Sedlare, matere mi!

Sedlar ga mlati mikrofonom po glavi.

SEDLAR: E sad ćeš plakat! Idemo ispočetka!

DRUGA SCENA, DRUGI PUT

Đapić plače pred Zidom plača. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom u ruci.

SEDLAR: Šta plačeš, dobri čovječe?

ĐAPIĆ: Plačem zato što sam osvjedočeni prijatelj Izraela.

SEDLAR: Ja ću stvarno poludit!

ĐAPIĆ: Šta sad ne valja?

SEDLAR: Ma ne plačeš zato što si prijatelj Izraela, tudume jedan! Nije to za plakat!

ĐAPIĆ: Nego šta?

SEDLAR: Nego to što radim s budalom koja ne može zapamtit tekst! Ajmo ispočetka! Pazi da budeš uvjerljiv!

DRUGA SCENA, TREĆI PUT

Đapić plače pred Zidom plača. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom.

SEDLAR: Šta plačeš, dobri čovječe?

ĐAPIĆ: Plačem zato što sam zaboravio tekst.

Sedlar ga gleda u nevjerici.

ĐAPIĆ: Šta me gledaš? Zar nije bilo uvjerljivo?

Sedlar nasrće na Đapića. Prilaze policajci i odvode ih.

TREĆA SCENA, PRVI PUT

Đapić stoji na Trgu Ante Starčevića u Osijeku. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom.

SEDLAR: Možete li nam reći gdje se sada nalazimo?

ĐAPIĆ: Nalazimo se na središnjem osječkom trgu...

SEDLAR: Hvala na preciznom odgovoru. Možete li nam nešto reći o spomeniku koji ovdje namjeravate podignuti?

ĐAPIĆ: To je spomenik Ocu Domovine...

SEDLAR: Hvala.

ĐAPIĆ: ... i utemeljitelju...

SEDLAR: Hvala, hvala.

ĐAPIĆ: ... Hrvatske stranke prava, dr. Anti Starč...

SEDLAR: Kamera, stop! Kad ti ja kažem «hvala», onda se zaustavi!

ĐAPIĆ: Ali zašto?

SEDLAR: Zato što Izraelcima, za koje snimamo ovaj film, Ante Starčević ne znači ništa. Njima je Otac Domovine Ben-Gurion, razumiješ?

ĐAPIĆ: Razumijem.

SEDLAR: Idemo ispočetka!

TREĆA SCENA, DRUGI PUT

Đapić stoji na Trgu Ante Starčevića. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom u ruci.

SEDLAR: Ovdje, dakle, namjeravate podignuti spomenik...

ĐAPIĆ: Ocu Domovine i utemeljitelju Izraela Ben-Gurionu... Jesam li dobro kazao?

SEDLAR: Odlično ste to kazali, gospodine Đapiću. Iz vaših je mudrih riječi razvidno da ste vi osvjedočeni prijatelj Izraela i bratskoga nam židovskog naroda koji je oduvijek kroz povijest bio uzor nama Hrvatima. Kažite nam sada, gospodine Đapiću, kada ste došli na ideju da upravo ovdje, na središnjem osječkom trgu, podignete spomenik velikanu kakav je bio Ben-Gurion?

ĐAPIĆ: Da ne bi sada ispalo da se ja kitim tuđim perjem, želio bih kazati da ste na tu ideju došli vi, gospodine Sedlar, i to maloprije...

SEDLAR: Stop! Stop! Stop!

ĐAPIĆ: Šta je sad?

SEDLAR: Taman smo se lijepo zaputili, a onda ti sve uprskaš...

Sedlar odvodi Đapića u stranu. Nešto mu objašnjava nadugo i naširoko. Đapić kima glavom.

SEDLAR: Je li to sad napokon jasno?

ĐAPIĆ: Je, jasno je.

SEDLAR: Idemo onda! Ajde, vrati se na mjesto.

TREĆA SCENA, TREĆI PUT

Đapić stoji na Trgu Ante Starčevića. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom.

SEDLAR: Kako ste, dakle, došli na ideju da podignete spomenik velikom Ben-Gurionu?

ĐAPIĆ: Pa mi smo raspisali natječaj za spomenik Ocu Domovine...

SEDLAR: Ben-Gurionu, razumije se, zar ne?

ĐAPIĆ: Razumije se, razumije se, ali se iz nagrađenog rješenja nije uopće moglo vidjeti kome je to spomenik...

SEDLAR: To, naravno, nije spomenik dr. Anti Starčeviću, kako bi mogao pomisliti netko neupućen?

ĐAPIĆ: Ma kakvi. Taj spomenik, to su nekakve stepenice, koje ne sliče ni na šta, a kamoli na Oca Domovine...

SEDLAR: Stani! Stani! Stani!

ĐAPIĆ: Šta je sad?

SEDLAR: Kako možeš u filmu kojim te predstavljamo izraelskoj publici kazati da spomenik Ben-Gurionu ne sliči ni na šta?!

ĐAPIĆ: Ja sam mislio da ne sliči ni na Oca Domovine Antu Starčevića, a bogme i ni na šta, pa to sad može bit spomenik i tome Ben-Gurionu i kome god ti oćeš!

SEDLAR: Ma neću ja ništa! Ja oću samo snimit ovaj jebeni film u kojemu ti imaš izgovorit sve skupa pet rečenica, ali to očigledno neće ići! Razumiješ li ti da mora ispasti kao da ti oćeš spomenik Ben-Gurionu, a ne ja?

ĐAPIĆ: Razumijem, razumijem.

SEDLAR: Možemo li onda ispočetka?

ĐAPIĆ: Možemo.

TREĆA SCENA, ČETVRTI PUT

Đapić stoji na Trgu Ante Starčevića. Prilazi mu Sedlar s mikrofonom.

SEDLAR: Vi, gospodine Đapiću, dakle, žarko želite da na ovom prekrasnom trgu nikne spomenik utemeljitelju Izraela Ben-Gurionu?

ĐAPIĆ: Da, ja to želim, unatoč protivljenjima.

SEDLAR: Tko bi se mogao protiviti spomeniku Ben-Gurionu? Zasigurno anacionalni komunisti za čije srbokomunističke vladavine nije bilo čak ni diplomatskih odnosa s Izraelom?

ĐAPIĆ: Pa ne znam baš...

SEDLAR: Šta sad ne znaš?

ĐAPIĆ: Pa tom se spomeniku protiviš ti.

SEDLAR: Kako ja?

ĐAPIĆ: Pa maloprije si rekao da ti nećeš spomenik, a da ga ja oću, i da mora tako ispast. Ja mislim da je ispalo.

Sedlar stoji kao skamenjen i šuti.

ĐAPIĆ: Ti ne misliš da je ispalo?

Sedlar i dalje šuti.

ĐAPIĆ: Treba li ispočetka, da ispadne uvjerljivije?

TREĆA SCENA, PETI PUT

Đapić stoji na Trgu Ante Starčevića. Ne prilazi mu Sedlar s mikrofonom.

Đapić i dalje stoji.

Pada noć.

Đapić svejedno stoji.

Sviće zora.

Đapić još uvijek stoji.

Prilazi mu čistač ulica.

ČISTAČ: Gospodine gradonačelniče, ako možete samo malo, da pometem...

ANTO ĐAPIĆ: Ne mičem se s ovoga mjesta dok cijelom svijetu ne objasnim da će na Trgu Ante Starčevića biti podignut spomenik utemeljitelju izraelske države Ben-Gurionu...

ČISTAČ: Oprostite, molim vas, što sam smetao...

Čistač ode.

Đapić i dalje stoji.

Pada noć.

Đapić stoji pa stoji.

Sviće novo jutro.

Đapić stoji kao što je i stajao.

Prilazi mu onaj isti čistač ulica.

Đapić mu se obraduje.

ĐAPIĆ: Pa gdje si dosad?! Jedva sam te dočekao!

ČISTAČ: A zašto?

ĐAPIĆ: Slušaj, šapni mi gdje je skrivena kamera...

The end.

Kraj.

Na odjavnoj špici stoji Đapić i ne miče se.