Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
25. siječnja, 2007.

HRISTO BOJČEV, JEDAN OD NAJCJENJENIJIH I NAJIZVOĐENIJIH DRAMATIČARA POSLJEDNJIH GODINA U EVROPI I ŠIRE, GOVORI O SVOME TEKSTU "ORKESTAR TITANIK", EUROPSKOJ UNIJI, TEATRU I POLITICI

GOVORIO SAM GLUPOSTI I DOBIO 200 TISUĆA GLASOVA
Tatjana GROMAČA
24. siječnja, 2007.

Promjene u Bugarskoj od raspada komunizam do ulaska u EU nisu velike. U provinciji je sve stalno isto, nema nikakvih promjena. Ljudi žive bijedno, nemaju novaca, nema posla, teško je… Ima jako golemih problema s Ciganima. Korupcija je velika. Ja ne očekujem velikih promjena s EU-om. Čovjek je navikao u svemu tražiti nekakvu logiku, ali tu nema nikakve logike, tu ima samo interesa. Isto je i s Rumunjskom. Naprosto je nevjerojatno da je Rumunjska, skupa s Bugarskom, u Evropskoj Uniji. Treba otići tamo i malo vidjeti kako ljudi žive. Majko mila!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

1_hristo_boljcev_2aa_150.jpgProšloga je tjedna u produkciji Istarskog narodnog kazališta iz Pule praizvedena, prema tekstu bugarskog dramatičara Hriste Bojčeva, a u režiji Dine Mustafića, iznimno dobro prihvaćena predstava – "Orkestar Titanik". Predstava donosi jedno viđenje čovjeka, ljudskoga života, u kojemu presudnu ulogu, u balansiranju kaosa postojanja, nosi ljudska želja za obmanom, za iluzijom. Tekst Hriste Bojčeva nastavlja se na apsurdističke temelje Becketta, asocirajući pritom i na druga literarna iskustva, poput Bulgakova ili magijskog realizma Márqueza, no on prije svega pokazuje jedan osoben, tradicionalan (u dobrom smislu te riječi) autorski rukopis, koji ne boluje od velikih pretenzija i pokazuje izuzetan talent za jednostavan dramski tekst koji uspijeva biti zanimljiv vrlo širokom spektru publike, a da pri tom istovremeno ne padne u banalnost ili samodopadnost.

Bojčev nije nepoznat autor na "domaćem" terenu – prije dvije godine njegov tekst "Pukovnik ptica", s kojim je postigao svjetsku slavu i koji mu je donio nagradu na međunarodnom natječaju British Councila, postavljen je u Splitu. Hristo Bojčev je izuzetno zanimljiva osobnost, čovjek čija jednostavnost i "običnost" mnoge zbunjuju, a iza koje se krije jedan nekadašnji inženjer strojarstva i direktor tvornice u bugarskoj provinciji, koji je jednoga dana doživio "otkrovenje" i odlučio ostaviti svoju dotadašnju egzistenciju i posvetiti se kazalištu. Bojčev je kao student dramaturgije koji je to postao u 34. godini svoga života morao pronaći novi izvor vlastite egzistencije i to je ubrzo postigao kao TV-politički satiričar.
 
Godine 1996. Bojčev se "iz štosa" kandidirao za predsjednika Bugarske, što je prouzročilo drugi krug izbora. Veliku nagradu British Councila uručio mu je nobelovac Harold Pinter. Bojčevljevi tekstovi prevedeni su na više od trideset svjetskih jezika i igraju se diljem svijeta, od Turske do Kanade i Australije. S Hristom Bojčevim razgovarali smo na interesantnoj kombinaciji bugarsko–hrvatskog, s primjesama srpskog, makedonskog, i s nešto malo engleskog.
 
- Vaša drama "Orkestar Titanik" jako je dobro prihvaćena od strane publike, interesantno je da je publika zaista bila raznolika, od učenika, sportaša preko klasične kazališne publike, kao da je svatko u njoj pronašao nešto za sebe…
 
- Svako drugačije shvaća taj tekst, to sam već i ranije primijetio u drugim zemljama. Neki ga shvaćaju kao politički tekst, u Bugarskoj scenu kojom predstava završava - kada "mečkar", Ciganin koji je vodio mečku, ostaje sam – shvaćaju kao "samo Cigani će da ostanu u Bugarsku". Neki Bugari, naravno. Najrazličitije koncepcije, svako ima neku svoju koncepciju za taj tekst.
 
Sve je iluzija
 
- To je zato jer je tekst takav da ostavlja dovoljno prostora za različite interpretacije…
 
- Da, ali moj tretman tog teksta je drugačiji. To je egzistencijalan tekst, tekst o ljudskoj egzistenciji. Čovjek cijeloga života želi izbjeći probleme, i na kraju ih samo kroz iluziju uspijeva izbjeći. Čovjek se stalno nada da će sutra biti ljepše, to je jedan od glavnih imperativa ljudskoga života, ali jedino što se sutra sa sigurnošću događa jest da smo svi samo korak bliže vlastitoj smrti. U Sydneyu je ova predstava postavljena tako da su svi glumci jako stari, a Harry Houdini odvodi ih zapravo u smrt.
 
- Baš taj lik Harry Houdini, iluzionist, on je na neki način u prednosti pred ostalim svijetom jer on posjeduje svijest o tome da je sve iluzija…
 
- Da, da… sve je iluzija na ovome svijetu. Harry Houdini, znate li da je on realna ličnost? Harry Houdini je najveći američki iluzionist iz 20-ih godina, postoji međunarodna nagrada "Harry Houdini", on je bio ustvari Jevrejin iz Poljske koji je uzeo to umjetničko ime. On je bio veliki majstor od "escaping", majstor od bijeg. Bio je zatvoren u najvećem zatvoru u New Yorku, gol golcat, kao od majke rođen, i uspio je pobjeći. Bio je zatvoren u metalni kovčeg, ruke su mu bile vezane lancima, i on je opet uspio pobjeći. On je majstor od "escaping" - blagodarim ljudskoj iluziji zbog koje je on mogao tako dobro izvoditi vlastite iluzije.

GOVORIO SAM GLUPOSTI I DOBIO 200 TISUĆA GLASOVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1114_150.jpg