Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
25. siječnja, 2007.

IVAN VIDIĆ, ZAGREBAČKI DRAMSKI PISAC, GOVORI O SVOM PRVOM ROMANU "GANGABANGA", POLITIČKOJ (NE)KOREKTNOSTI I KRIMINALU

NEMA KOREKTNOSTI ZA NEKOREKTNE!
Boris PERIĆ
24. siječnja, 2007.

Politička korektnost na Balkanu? Rijetko viđena stvar. Kad se bolje pogleda, kakva se politička korektnost može tu očekivati, prvenstveno od političara? To laže, krade, vara, ubija. Treba li to više uopće kritizirati? Čemu? Bljuju besmislice, izmišljaju, konvertiraju. Kao da leže u jednom te istom krevetu, urlaju i pare se kao majmuni. To poštivati i uzimati za ozbiljno? Nikad! Izvode pred nama jedan bestidni "gangbang" i time obesmišljuju samo pitanje razloga postanka i opstanka Hrvatske. Nema korektnosti za nekorektne. Inače smo u inferiornoj poziciji. Prosvjetiteljstvo nema odgovor na zlo

< > | cijeli članak | verzija za tisak

vidic_gangabanga_120.jpgIvan Vidić (Zagreb, 1966.), dosad skloniji dramskom tekstu, okušao se napokon i u prozi. Posljedica te odluke jest nedavno objavljen roman "Gangabanga" (AGM, Zagreb, 2006.), jedno od rijetkih proznih djela s domaće literarne scene spremno već od prve stranice na bespoštednu konfrontaciju s fenomenom, problemima i perverzijama tzv. tranzicije, u čijem se žrvnju, mogao bi glasiti politički siže knjige, polako, ali sigurno raspada hrvatsko društvo. Ironičan, u krajnjoj konzekvenciji čak i utopijsko-romantičan krimić iz poratnog razdoblja, obilježenog posvemašnjom moralnom upitnošću i brutalnom otimačinom nekoć tako vruće priželjkivanog kapitalizma, čita se kao gnjevan vapaj obespravljene klase, iza čije svakodnevice tupi slogani o naciji, državi, pa i obećanom boljitku definitivno tonu u drugi plan ili nas u najboljem slučaju zaskaču kao ljušture vlastitih parodija. Zbog prilično nedvosmislenog upiranja prstom u opću rasprodaju svega što bi nam trebalo jamčiti egzistencijalnu sigurnost, roman je već zaintrigirao javnost svojom, blago rečeno, političkom nekorektnošću.

- Pa onda, treba li nam, nakon petnaestak godina natezanja s tranzicijom kakvu je vi opisujete, uopće još politička korektnost?

- Politička korektnost na Balkanu? Rijetko viđena stvar. Kad se bolje pogleda – ostavimo se zasad i cjelokupnosti tog šarenila Balkana i njegovih nijansi – kakva se politička korektnost može tu očekivati, prvenstveno od političara? To laže, krade, vara, ubija. Treba li to više uopće kritizirati? Čemu? Bljuju besmislice, izmišljaju, konvertiraju. Kao da leže u jednom te istom krevetu, urlaju i pare se kao majmuni. To poštivati i uzimati za ozbiljno? Nikad! Izvode pred nama jedan bestidni gangbang i time obesmišljuju samo pitanje razloga postanka i opstanka Hrvatske. Nema korektnosti za nekorektne. Inače smo u inferiornoj poziciji. Prosvjetiteljstvo nema odgovor na zlo.

"Bacaj roman!"

- Mučan konflikt "poniženih i uvrijeđenih" s neumoljivim mehanizmima njihova ponižavanja i vrijeđanja pronašao je, čini se, konkretnu alegoriju u svakodnevici trgovačkog centra "Bishop's Store", gdje vaš glavni junak radi i sve vrijeme se sprema da ga opljačka. Što je "BS" izvan vašeg romana?

- "Bishop's Store" izvan mog romana je slika jedne mlade i lijepe djevojke koja ustaje u pola pet ujutro da bi na vrijeme došla na posao, pomela parkiralište, oprala podove u dućanu, nosila smeće... To je uvertira, tek tada njezin radni dan počinje i nikad se ne zna do kada traje, niti ona zna kada će se vratiti. Negdje 2002. ukazala mi se prilika da snimim dokumentarac o njoj, o njezinom poslu i o svim ostalima koji ostaju u tim trgovačkim panoptikumima i pate. Htio sam se privremeno zaposliti u takvom dućanu i snimati film s malim kamerama i mikrofonima. Ništa originalno, ali sam znao da će iz toga nešto ispasti. Umjetnost mi nije bila na pameti, samo goli fakti. Ne bih postigao puno, ali bih im se sigurno posrao u tanjur. No, naravno, nisam uspio osigurati nikakvu produkcijsku podršku sa strane. Ostala je hrpa bilješki, esejističkih, koje sam htio iskoristiti za off-ove. Onda sam došao svom uredniku, Kruni Lokotaru, i rekao: "Bacaj roman koji sam ti dao, idemo ispočetka." Tako je nastala "Gangabanga".

- Agresivni kapitalizam i neokolonijalizam, čiji bauk mnogi naziru u procesu tzv. širenja Europske Unije, u drugim zemljama nije tabuizirana tema. Kod nas, čini se, još uvijek je. Smatrate li da je artikulacija te vrlo aktualne nelagode, zapravo, novina vašeg romana?

- Zapravo te nelagode kod mene osobno – nema. Tabui služe da se detabuiziraju. Bit će zanimljivo gledati što će se dalje događati s EU-om. Primanjem Bugarske i Rumunjske u EU, EU je, mislim, počinio svoje polagano samoubojstvo. Ti idiotski birokrati ne shvaćaju da se Balkan ponaša po svom vlastitom kodu. Znači, neće se dogoditi samo europeizacija Balkana, nego i balkanizacija Europe. Nema utjecaja bez međuutjecaja. A nisam siguran da su to baš htjeli. Čestitamo, budale! Dok Hrvatska dođe na red za EU, pitanje je hoće li EU još postojati. U ovom obliku sigurno – ne.

NEMA KOREKTNOSTI ZA NEKOREKTNE!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1114_150.jpg