HRVATSKO NARODNO OTKAZALIŠTE
Bojan MUNJIN
14. veljače, 2007.

Administrativno rečeno, Dragan Despot je dobio otkaz zato što su redatelji Tomaž Pandur ("Barok") i Laszlo Bagossy ("Kralj Lear") napustili ugovorene projekte, no, dublje gledano, radi se o tome da su oni - izvan uobičajene domaće formule "malo radimo Shakespearea, malo tezgarimo" - htjeli raditi drugačije predstave, čemu duhovi ovog kazališta nikada nisu bili skloni. Prevedeno na medicinski jezik, iznenadna količina živosti u obamrlom tijelu izazvala je nekontrolirane reakcije u području abdomena...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Najnoviji potresi u Drami Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, smjena direktora Drame Dragana Despota i otkazivanje već dogovorenih predstava tek su posljednje u nizu afera koje tresu ovo kazalište već godinama, a sam HNK samo je slika jedne (nacionalne) kulture koja već dugo ne zna kako se zove i u kojoj hipokrizija, rutina i nemoć predstavljaju njezine najvitalnije točke. Nažalost to nije dobro, ali, na sreću, moglo bi biti još gore. Možda, naime, ovaj "rasap treba poticati da što prije iz sasječenog panja udare nove mladice", kako bi rekao dugogodišnji glumac ovog kazališta Tonko Lonza, ali pošteno pitanje glasi čemu uopće služi takvo kazalište, koje košta porezne obveznike 10 milijuna eura godišnje i koje glumi neki značaj, a zapravo služi promenadi političkih moćnika, zavaravanju gledališta općim mjestima na pozornici i slikanju društvene elite?

Izvana, zgrada HNK (okupana suncem) izgleda kao s razglednice, dok iznutra nalikuje klaustrofobičnoj galeriji nesretnih lica, u kojoj se neprestano miješaju apatija, očaj i otaljavanje posla u koji nitko ne vjeruje. Iako plaće, kako kažu unutarnji glasovi, nisu mijenjane godinama, a mirovine zaslužnima na razini su neke socijalne crkavice, od sadašnjih trideset devet glumaca, sedamnaest ih imaju titulu "prvak Drame HNK", ostali su negdje između, a sedmoro ih se pojavilo možda u tri predstave u zadnjih deset sezona. Uz paradoksalnu činjenicu da je gledalište gotovo uvijek puno s paket ulaznicama za cijelu sezonu, na pozornici se uglavnom igraju osrednje ili loše kopije srednjoškolske lektire ("Tri sestre", "Beckett", "Glorija"...), ali kod svakog zahtjevnijeg projekta nastaje lom u kojem netko zalupi vratima, netko otkaže predstavu, a netko dobije otkaz.
 
Činovnički mentalitet
 

Administrativno rečeno, Despot je dobio otkaz zato što su redatelji Tomaž Pandur ("Barok") i Laszlo Bagossy ("Kralj Lear") napustili ugovorene projekte, no, dublje gledano, radi se o tome da su oni - izvan uobičajene domaće formule "malo radimo Shakespearea, malo tezgarimo" - htjeli raditi drugačije predstave, čemu duhovi ovog kazališta nikada nisu bili skloni. Prevedeno na medicinski jezik, iznenadna količina živosti u obamrlom tijelu izazvala je nekontrolirane reakcije u području abdomena... Ipak, odakle toliko izražena volja za nemoć u najznačajnijoj kazališnoj kući u Hrvatskoj?
 
Iako HNK financiraju država i grad, po formuli: 51–49 posto, a o programu i organizaciji brinu se razna povjerenstva i komisije, zajedničko mišljenje poznavalaca prilika u državnoj upravi jest da su tradicionalni činovnički mentalitet i negativna selekcija presudni za sudbinu ovog teatra od prvih dana. Osim toga, ravnatelje u HNK (i u drugim javnim kazalištima) dovodi politika prema križaljci pobjednika na izborima, a ne prema kriterijima kreativnosti ili, što bi u slučaju izbora Ane Lederer za intendanticu HNK, rekao jedan državni službenik koji je želio ostati anoniman: "Natječaj je bio javni, odluka je bila privatna."
 
Mladi glumac HNK Dražen Šivak smatra da "oni koji financiraju HNK nemaju ama baš nikakvu viziju oko budućnosti tog teatra, a kamoli o položaju umjetnosti i kulture u društvu poput našeg". "Zato niti oni koji čine pogreške u vođenju kuće ne snose adekvatne sankcije, niti tamo dolaze ljudi koji mogu nešto uistinu promijeniti. Administracijski odnos prema radu pobijedio je umjetnost", zaključuje Šivak. Metafizički gledano, radi se o društvu u kojem "poredak mase izgrađuje jedan univerzalni aparat opstanka koji razara istinski ljudski svijet opstanka", kako je pisao Jaspers, ili o kulturološkoj osrednjosti u kojoj "tko god nije kao svi ostali, tko ne misli kao svi drugi, u opasnosti je da bude eliminiran", kako je govorio Ortega y Gaset.
 
Žarište problema
 

Praktično - kada su i HNK i hrvatska kultura u pitanju - radi se o kroničnom izostanku aktivne kulturne javnosti, potpuno izokrenutom sistemu vrijednosti u kome se ne vrednuju rad i kreativnost te o dominaciji gole (političke) moći nad životom. S obzirom da ne postoji jasna namjera niti vlastodržaca niti javnosti u vezi umjetničke funkcije HNK – osim maglovite formule da je ovo kazalište reprezent nacionalne kulture – nije jasan niti njegov program, umjetnički dosezi i organizacija. Zašto se u HNK igra populistički "Što je muškarac bez brkova", s jedne strane, i avangardna Sarah Kane, s druge, uz neku pljesnivu klasiku u sredini, nikome nije jasno, a nije jasno ni to zašto je ovo kazalište neprestano u dugovima, zašto je fundus u neredu, zašto se nabavljaju kostimi iz Londona, zašto se predstave nakon desete izvedbe skidaju s repertoara...
 

HRVATSKO NARODNO OTKAZALIŠTE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.