STALJINIZAM S AMERIČKIM LICEM
Dean DUDA
14. veljače, 2007.

Već godinama humanističke i društvene znanosti trpe nepristojnu količinu sistemske agresije što ih je dovelo u čudno stanje pokornosti. Jedna od manifestacija toga stanja je osjećaj nesigurnosti, nasilna promjena perspektive prema kojoj u razmjeni interesa, financija i dobara između krhke zajednice i Ministarstva znanosti bolje prolaze snalažljiviji i politički probitačniji, što ne znači nužno i kvalitetniji

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Da pogon domaće humanistike i većeg dijela društvenih znanosti čini skup pomalo šutljivih i uglavnom vrijednih ljudi, koji u povlašteno područje javne i medijske vidljivosti ulaze, nažalost, isključivo logikom skandala, mogli smo se još jednom uvjeriti proteklih dana i tjedana kad su se razmahale silne rasprave o odobrenim i odbijenim znanstvenim projektima. Da taj isti pogon zagovara pristojnost kad se zatekne u posve nepristojnoj situaciji, to je očekivano i posve razumljivo, ali jednako tako skroz neproduktivno.

Jer kad sistemski problematične stvari, ovlaš zapakirane u proceduralnu fikciju, zađu svojim ishodom u sferu argumentacije poput “ispod razine dostojanstva”, “polupismeno”, “nečuveno” i “politikantski”, sve se po inerciji pretvara u običajeni scenarij pogodan tek za medijsku kaljužu tipa tko je kome muž ili žena i koja se politička opcija nalazi u pozadini onoga što Ministarstvo znanosti službeno naziva “rezultatima vrjednovanja znanstvenih projekata u 2006. godini”. Dojam je ukratko taj da zainteresirani, odjednom neugodno suočeni silinom lanca-odbijanca, troše silnu energiju na posljedice, a problem je zapravo negdje drugdje. Umjesto da progovore koju o mreži u koju su ulovljeni, mreži koja je humanistiku u pogonu hrvatske znanosti svela na epizodnu ulogu, uzalud troše riječi na problem zašto su se baš oni u nju zapleli.
 
Zanemarivanje uzroka
 
Naime, taj pristojni humanistički znanstveni svijet nakon što je priča o projektima formalno okončana reagirao je skoro pa uvrijeđeno – zatečen činjenicama da nisu prošli svi prijavljeni projekti i da za one koji su propušteni dodijeljena lova baš i nije neki dobitak – prepoznavši tako farsu tek na kraju, iako je od samog početka bilo jasno da se sve odvija upravo po pravilima tog žanra. Način na koji se resorno ministarstvo odnosi prema problemima znanosti i visokog školstva već sam na ovim stranicama opisao kao “učinak najave”, odnosno pristup prema kojemu su svi naši ciljevi ostvareni čim su navrat-nanos zajednici najavljeni. Od adrese koja uz McDonald’s i poneki šoping centar prakticira izbor djelatnika mjeseca nije pametno niti mudro očekivati ništa drugo.
 
Staljinizam s američkim licem Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, međutim, jedva da se oglašava u povodu najnovijih slučajeva u kojima je više nego očito da su se recenzenti oglušili na prvu točku Izjave što su je prihvaćanjem te obaveze morali potpisati, dakle, da će “pri obavljanju dužnosti na koju sam imenovan(a) postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano, čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene mi dužnosti”. A kad se iz Ministarstva i oglase, uglavnom se pozivaju na nikad viđenu savršenost procedure i na novi ciklus prijave projekata koji je izgleda nešto manje svečano upravo otpočeo ovih dana. Najprije je ministar malo bla-bla na jedno zastupničko pitanje, onda trk u Mostar na dodjelu tzv. pečata BiH izdanja Večernjaka, a najfriškija šire dostupna informacija, ponosno okačena o sajt Ministarstva odnosi se na Primorčevu čestitku 96. rođendana jednome splitskom nogometnom klubu poznatom po tome što je u njemu nekad igrao Steve Žungul.
 
Površan uvid u postotak i količinu odobrenih projekata otkriva samo dio priče, i to onaj o posljedicama. Prolaznost humanističkih projekata iznosi 79, a društvenoznanstvenih 73 posto. Na odabranim primjerima to znači da su povjesničarima prihvaćena 62 projekta, filologiji (jezikoslovlje i znanost o književnosti) 124 projekta, povijesti umjetnosti 24, etnologiji i antropologiji odobren je 21 projekt, znanosti o umjetnosti (muzikologija, teatrologija, filmologija) 10, filozofiji 28, a nizu politologija, sociologija, socijalna geografija, socijalna djelatnost i sigurnosne znanosti 52 projekta. Brojke su, međutim, uvijek siguran uvod u zonu ambivalencije jer najlakše pretvaraju osnovnu djelatnost sistema u čudnu aromu njegovih iznimnih zasluga, dodatnu afirmaciju i politički slavodobitak. Naime, nisu projekti tu zbog dodatne legitimacije Ministarstva, nego je ono jednostavno tu jer mu organizacija i financiranje znanstvene djelatnosti ulazi u opis elementarnog posla.
 

STALJINIZAM S AMERIČKIM LICEM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.