KOLIKO EURA PO GRANATI?
Luko BRAILO
14. veljače, 2007.

Pravni stručnjaci naglašavaju da suvremeno međunarodno pravo ne poznaje institut ratne odštete/nadoknade. Stoga će prije mogućih razgovora i pregovora Zagreba i Podgorice trebati razlučiti dokad je rat bio unutarnjeg karaktera, budući da se i u Haagu 8. listopada '91. uzima kao početak međunarodnog ratnog sukoba, koliku su štetu stvarno počinili crnogorski građani u dubrovačkom pohodu koji je vodila JNA kao "federalna vojska", kako "vrednovati" kaznena djela koja otpadaju na ono što su učinili dobrovoljci koji su se pridružili mobiliziranim rezervistima iz Crne Gore i istočne Hercegovine itd.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Iako nije donosila političke odluke u tom prljavom ratu, Crna Gora je bila upotrijebljena na razne načine. Mislim da bismo trebali postići nagodbu koja neće biti financijski neizdrživa za Crnu Goru, a koja će dati i moralnu i materijalnu satisfakciju dubrovačkom području", rekao je, među ostalim, predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić u intervjuu zagrebačkom Vjesniku, otvarajući tako novi krug suočavanja s bliskom prošlošću u procesu normalizacije odnosa između susjednih država. Krivokapićev istup valja pozdraviti, mada bi se o (ne)donošenju političkih odluka u doista prljavom ratu dalo podosta razgovarati.

Pritom u prvom redu valja uzeti u obzir činjenicu kako je nekadašnja crnogorska vlast (Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branko Kostić...) politički, vojno, logistički, medijski i na sve druge načine podržala Miloševićeve planove o "ratu za mir". Odnosno, neistina je da tadašnja vlast nije donosila odluke o zbivanjima na tzv. dubrovačko-hercegovačkom ratištu 1991. i 1992. godine, ispisujući tako jednu od najnečasnijih epizoda u novijoj crnogorskoj povijesti. Bilo bi, naravno, netočno samo registrirati tu činjenicu, a ne spomenuti i kasnije Đukanovićeve i Marovićeve isprike Hrvatskoj zbog tzv. operacije Dubrovnik koje su, ipak, pridonijele obnavljanju žestoko narušenih poslijeratnih odnosa između Zagreba i Podgorice.
 
Vratimo li se, međutim, nagodbi o obeštećenju zbog ratnih djelovanja koja će dati i moralnu i materijalnu satisfakciju dubrovačkom području, kako je to formulirao Krivokapić, čemu valja pridodati i skore pregovore o naknadi ratne štete koje je u podgoričkim Vijestima najavio hrvatski veleposlanik u Crnoj Gori Petar Turčinović, tada valja imati na umu da se otvara iznimno krupno pitanje u odnosima dviju zemalja. Naime, pravni stručnjaci naglašavaju da suvremeno međunarodno pravo ne poznaje institut ratne odštete/nadoknade, ali se sankcioniraju kršenja običaja i pravila ratovanja, što će reći da postoji kaznenopravna odgovornost pojedinca i međunarodnopravna odgovornost države.
 
Pravne zavrzlame
 
U konkretnom hrvatsko-crnogorskom slučaju stoga će prije mogućih razgovora i pregovora Zagreba i Podgorice trebati razlučiti dokad je taj rat bio unutarnjeg karaktera, budući da se i u Haagu 8. listopada '91. uzima kao početak međunarodnog ratnog sukoba; koliku su štetu stvarno počinili crnogorski građani u dubrovačkom pohodu koji je vodila JNA kao "federalna vojska"; kako "vrednovati" kaznena djela koja otpadaju na ono što su učinili dobrovoljci koji su se pridružili mobiliziranim rezervistima iz Crne Gore i istočne Hercegovine... Pravnih je zavrzlama i prostora za dokazivanje zlodjela počinjenih u "operaciji Dubrovnik" bezbroj, ali je isto tako činjenica da je Crna Gora i sada istupom predsjednika svog parlamenta kao i prije dvije godine, u ljeto 2005., simboličnom isplatom od 375.000 eura za uništeni stočni fond u Konavlima pokazala političku volju za rehabilitiranjem zbog suludog "rata za mir" vođenog na dubrovačkom području.
 
Osim pravnih okolnosti vezanih za "operaciju Dubrovnik" pitanje ratnih šteta ima i svoju teško izmjerljivu dimenziju crnih brojki i slova, odnosno činjenica o kojima se mora voditi računa. Naime, u razdoblju od listopada '91. pa do zadnjih granata u kolovozu '95. u dubrovačkom je kraju poginulo 206 pripadnika HV-a, HRM-a i MUP-a RH, te 100 civila, dok broj teže i lakše ozlijeđenih osoba prelazi 600. Kod ovih brojki je, povijesne istine radi, potrebna i nadopuna. Razdoblje od listopada '91. do ljeta '95. ide na dušu trebinjskog ratnog gradonačelnika Božidara Vučurevića i njegova "Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske" koji je nastavio bitku za "srpsko more u Konavlima", nakon odlaska JNA s Prevlake u jesen 1992. godine.
 
S područja Dubrovačko-neretvanske županije u logorima u Morinju i Bileći bila su 432 zatočenika, od kojih je u poslijeratnom razdoblju umrlo njih 40 od posljedica psihofizičke torture u tim tzv. sabirnim centrima. Zbog okupacije Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke te Dubrovačkog primorja 33 tisuće ljudi iz tih krajeva moralo je napustiti svoje domove "stekavši" tako status prognanika diljem Hrvatske i u inozemstvu.

KOLIKO EURA PO GRANATI?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.