VRAG NOSI PRAVDU
Ivica ĐIKIĆ
14. veljače, 2007.

Iako je sudac zagrebačkog Županijskog suda Vladimir Pavleković konstatirao kako je Nevenka Tuđman presudno utjecala da se zagrebačkog poduzetnika Igora Kneževića angažira na položaju savjetnika za instaliranje telefonskih centrala pri Ministarstvu znanosti i tehnologije, nakon čega je dotična ubrala blizu milijun provizijskih kuna, kćer prvog hrvatskog predsjednika po drugi je put proglašena nevinom. Ako mu Vrhovni sud na ponovno odlučivanje vrati i ovu presudu, što je sasvim realna opcija jer USKOK opet najavljuje žalbu, Pavleković će morati iznaći neku novu rupicu da ne osudi politički očito dobro zaštićenu poduzetnicu iz Nazorove

< > | cijeli članak | verzija za tisak

I tako je nadomak definitivnom dovršenju konačno doveden višegodišnji projekt hrvatskog pravosudnog aparata: prošlog četvrtka, 8. veljače, zagrebački je Županijski sud po drugi put nevinom proglasio Nevenku Tuđman, kćer prvog hrvatskog predsjednika i privatnu poduzetnicu, koju je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala godine 2002. optužio za kaznena djela protuzakonitog posredovanja što su se ticala unosne ugradnje telefonskih centrala u brojne državne institucije, uglavnom one u sferi nadležnosti Ministarstva znanosti i tehnologije. Centrale su ugrađivane od 1996. do 1999. godine, središnji akter posla bio je zagrebački poduzetnik Igor Knežević i njegova firma "Telekom", gospođa Tuđman ubirala je lijepu proviziju od ugovora što ih je rečeni biznismen sklapao i naplaćivao, a sudac Vladimir Pavleković i sad je, kao i u prvom pokušaju potkraj 2004., poduzeo rijetko viđene vratolomije ne bi li probušio prazninu kroz koju će kćer Franje Tuđmana – unatoč jasnoći dokaza – uvesti u carstvo čistih pred zakonom.

Blagodat zastare
 
Sudac Pavleković konstatirao je kako je Nevenka Tuđman presudno utjecala da se Kneževića angažira na položaju savjetnika za instaliranje telefonskih centrala pri Ministarstvu znanosti i tehnologije, konstatirao je da je dotična ubrala (nepobitno dokazanih) blizu milijun provizijskih kuna, zaključio je još kako je pritom počinila i kazneno djelo protuzakonitog posredovanja, ali ju je, međutim, oslobodio krivnje. Kako mu je to uspjelo? Rješenje je pronašao u tzv. blažem obliku protuzakonitog posredovanja koji je opisan u stavku 1. članka 343. Kaznenog zakona i kaže ovako: "Tko primi nagradu ili kakvu drugu korist da iskorištavanjem svog službenog ili društvenog položaja i utjecaja posreduje da se obavi ili ne obavi neka službena radnja kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine". USKOK se, pak, u svojoj optužnici pozvao na stavke 2. i 3. istog članka Kaznenog zakona koji propisuju kaznu zatvora od jedne do pet godina za onoga "tko iskorištavanjem svog službenog ili društvenog položaja i utjecaja posreduje da se obavi službena radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena radnja koja bi se morala obaviti" i tko za to posredovanje primi "nagradu ili kakvu drugu korist".
 
U čemu je ključna razlika? Razlika je u predviđenim zatvorskim kaznama, a iz predviđenih kazni proizlaze rokovi zastare: kako se sudac Pavleković odlučio za kvalifikaciju koja nosi "od šest mjeseci do tri godine" zastara je nastupila 2005.; da je potvrdio USKOK-ovu kvalifikaciju, zastare za Tuđmanovu još ne bi bilo.
 
Na osnovu čega se sudac opredijelio za prvu opciju, ako, naravno, izuzmemo njegovo očito uvjerenje da gospođa Tuđman nikako ne može biti proglašena krivom? Na osnovu toga što je ocijenio da se Nevenkin slučaj ne može podvesti pod posredovanje u "službenoj radnji koja se ne bi smjela obaviti", nego je riječ samo o posredovanju da se neka službena radnja obavi: po njemu, Ministarstvo znanosti i tehnologije smjelo je sklopiti ugovor o pružanju konzultantskih usluga s Igorom Kneževićem i smjelo je ugrađivati telefonske centrale u ustanove koje financira, ali je sudac previdio činjenicu da državnog ugovora s Kneževićem zasigurno ne bi bilo – niti bi ga smjelo biti – da nije bilo utjecaja Nevenke Tuđman, i da ne bi bilo – niti bi je smjelo biti – ugradnje centrala da financijski interes u tome nije imala kćer pokojnog hrvatskog predsjednika. Protuzakonito posredovanje nije se, dakle, ticalo protuzakonitog posla, pa je to, po sucu Pavlekoviću, blaži oblik kaznenog djela, te je nastupila zastara i optužena mora biti oslobođena.
 
Poništena presuda
 
Zanimljivo je, međutim, da se Vladimir Pavleković u prvoj oslobađajućoj presudi Tuđmanovoj uopće nije bavio blažim ili težim oblikom počinjenog krivičnog djela, nego je nacionalnu princezu optužbi oslobodio zato što je došao do genijalnog zaključka da kaznenog djela za koje se optužuje dotičnu damu – jednostavno nema. Kako je uspio doći do tog zaključka? Tako što je, neznano kako, ustanovio da tadašnji ministar znanosti i tehnologije Ivica Kostović i njegov pomoćnik Nikola Ružinski angažirajući Kneževića nisu poduzeli "službenu radnju", nego da je to bila radnja odgovornih osoba, pa onda nema ni kaznenog djela u kojemu se spominju "službene radnje".
 

VRAG NOSI PRAVDU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.