NISMO ALTERNATIVA KOKE, TRAVE I PIVA
Petar DORIĆ
14. veljače, 2007.

Shvaćam da mi nitko ne želi snimiti ploču, ali ne shvaćam zašto nas ne zovu u Sarajevo ili Beograd. Neki dan sam gledao na televiziji te iz novog vala, te "jebače od jučer" i pukao sam. Jedan je rekao da u onoj bivšoj Jugoslaviji nije mogao čitati knjige, jer mu kao nisu dali. Ma zamisli ti to, kakva gadarija. I takve danas zovu u Beograd, a oni tamo u publici onda svršavaju. A do jučer su srali, jeli govna i bili u nekakvim političkim opcijama... Bljak! Da mene netko zove u Sarajevo, spavao bih na autobusnom kolodvoru ako treba, ili na stablu, da me lakše razumijete. Ali mi ne prolazimo ni ovdje ni tamo, nego prolaze ovi pozeri

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Šezdesetogodišnji Franci Blašković iz Pule i njegov sastav Gori Ussi Winnetou u splitsko su Kazalište lutaka donijeli show dostojan bilo kojeg renomiranog newyorškog ili londonskog rock kluba i pred nekih dvije stotine sretnika s razgrabljenim jeftinim ulaznicama odsvirali najbolji koncert kojeg je ovaj novinar u Splitu vidio. Razgovor je vođen nekoliko sati prije nastupa u restoranu Fife na Matejuški.

- Nije uobičajeno za početak, ali moram Vas pitati jer tog podatka nigdje drugo nema, koliko Gori Ussi Winnetou trenutačno ima albuma?
 
- He, naravno da to treba samo mene pitati. Imamo 39 albuma. U siječnju smo završili ono što smo dugovali iz prošle godine i u studiju GiS Igora Sušnja snimili dva albuma. Imaju zajednički naziv, odnosno oba su posvećena poeti Bojanu Žižoviću. On je naš supatnik u paketu od 24 albuma koji spadaju pod Snifoniju Patetike Histriae. To je inače, ukupno 29 albuma koje nam je Igor snimio, prijateljski naravno, bez para. Mi, inače, nemamo izdavača, nego njega, prijatelja. On je, eto, bio prošle godine jako zauzet pa nismo uspjeli snimiti više nego samo sedam albuma. Dakle, nismo mi bili lijeni, nego on nije imao vremena. Meni je stvarno žao što publika nije uspjela dobiti više, jer je mogla. Pretprošle godine snimili smo 13 albuma.
 
Razbijanje koncepta
 
- Vi ste potpuno razbili koncept izdavanja albuma, odnosno uspostavljate jednu novu normu. Zbog čega?
 
- Razbili smo uobičajeni koncept nenamjerno, neplanirano... Jednostavno, radimo i tvrdim da bismo mogli snimati i više kada bismo imali logistički servis. Dakle kada bismo imali izdavača, studio, sredstva za pokrivanje troškova ili nekakvu bolju organizaciju rada i vremena. Ovako snimamo, npr. dvadesetak sati kada nam prijatelj u studiju ima vremena, ono u smislu: "'Ajmo popit piće - ma ne 'ajmo mi snimit ploču." Meni se inače gadi farsa dramatiziranja oko jedne pjesme ili višemjesečnog studijskog nadrkavanja jednog albuma. To je obična glupost.
 
- Vaše je albume, barem većinu njih, nemoguće nabaviti u prodavaonicama. Ne smeta vam dakle nužno skidanje s interneta i kućno presnimavanje?
 
- Ma kakvi smeta! Djeco, samo vi pržite naše diskove! Zadnjih 30 albuma smo štampali u tiražima od po 300 komada, no od travnja prošle godine štampamo samo knjižice za albume, odnosno za diskove, a sve ostalo je – prženje kod kuće. Dakle, isprži i šalji dalje. Ponekad damo čovjeku pet omota i kažemo mu da to dalje umnožava svojim prijateljima.
 
- Ne tiče vas se, dakle, ni ovaj novi zakon o autorskim pravima?
 
- Ma jebo novi zakon, to je farsa.
 
- Podsjećate me načinom razmišljanja na Johnnyja Štulića, smeta li vam takva usporedba?
 
- Ne, dapače. Njegov stih: "Šljakeri cugaju ko pesi" je jedino što mi je ostalo u sjećanju od čitavog onog Novog vala. Sve je ostalo bilo shit. Ne mogu slušati Film ili onog drugog istog, iz Zagreba... zaboravio sam mu ime... To ne valja.
 
- Mislite na Houru i Prljavo kazalište?
 
- E, taj. To je goli shit. Ali Štulić nije. Doživio sam ta jutra u Zagrebu, te šankove... To mi je danas u feed-backu tako nježno. Ljudi su išli na posao i proklinjali su što moraju ići na posao. Ali nisu onda imali gazdu, bili su samoupravljači, a danas imaju gazdu, a pitanje je imaju li posao i koga sada preklinjati? Štulić je to zabilježio. Siguran sam da su pili mali konjačić, Badelov. No, dobro, onda je bio mrak, a danas je kao svjetlo. Ti šljakeri i dalje imaju posao i piju Badela, ali sada samo u tom Štulićevom stihu, a ne više u stvarnosti, koja je drugačija.
 

NISMO ALTERNATIVA KOKE, TRAVE I PIVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.