ITALIJA NIJE DEFAŠIZIRANA
Vladimir MATIJANIĆ
14. veljače, 2007.

Upravo u lustracijskom antikomunističkom grmu i leži zec hrvatskih i slovenskih problema s Italijom. Ne možemo mi, s našim ustavnim ceremonijalnim i protokolarnim antifašizmom i revizijom naše unutarnje i južnoslavenske povijesti, očekivati da će Italija, koja nikad nije defašizirana, kao što su denacificirani Japan i Njemačka, Italija koja revidira vlastitu povijest na tekućoj traci, imati razumijevanja za nas

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Milan Rakovac, književnik i publicist porijeklom iz Istre, zahvalan je sugovornik za rasprave o hrvatsko-talijanskim prijeporima. I ovoga puta rado se odazvao Feralovu pozivu da protumači i komentira aktualno zatezanje odnosa Rima i Zagreba.

- Kako komentirate najnovije zatezanje odnosa između Italije i Hrvatske inicirano opetovanim otvaranjem priče o "fojbama" od strane talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana?
 
- Sjećam se da je pokojni barba Ive Mihovilović, kad sam mu sav oduševljen rekao "barba Ive, potpisali smo Osim, sve je riješeno", odvratio "ništa nije riješeno, Italija se nikada neće odreći istočne obale Jadrana". Da sam Talijan, ni ja se nikad ne bih odrekao Hvara, Zadra, kvarnerskih otoka ni Istre. Ono što je zapravo groteskno i bizarno jest da jedan partizan i komunist, poput Napolitana, širi mržnju i govori o etničkom čišćenju. Naravno da je bilo odmazde i mržnje gotovo biblijskih razmjera, ali ona je obostrana. U Istri, od Alpa do Jadrana, uvijek se radilo o borbi za teritorij između Germana, Romana i Slavena, ako je u Hrvata danas uopće pristojno spominjati Slavene. Naravno da Giorgio Napolitano i Romano Prodi ne pomišljaju na novu konkvistu, a bile su, podsjećam, tri. Rim je osvojio ilirske krajeve, Venecija je osvojila slavenske krajeve, Italija, je potom, također, na besramnom tajnom sporazumu u Londonu 1915. godine, dobila ove krajeve. Nisu to, dakle, izvorno talijanski krajevi, nego oni koje su Talijani osvajali. Napolitano i Prodi ne pomišljaju, naravno, osvajati, ali mržnja je naša surova i kazna je bila besmislena, kao i talijanska tisućljetna mržnja i prijezir prema s'ciavima.
 
Rasistički govor
 
- Stipe Mesić, predsjednik države, nazvao je Napolitanov govor rasističkim. Smatrate li da je njegova reakcija bila dobra?
 
- Romanski, odnosno talijanski prijezir i mržnja datiraju dugo. Buđenje "karbonara" i iredentista u prvoj polovici 19. stoljeća bilo je prvo buđenje rasizma i nacionalizma na Jadranu. Ja to mogu i hoću reći, ali predsjednik države ne smije si dozvoliti takve ispade. Istina, zahvaljujući svojim ispadima on često spašava sliku o Hrvatskoj u svijetu, jer njegovi slavonski vicevi dopuštaju da smo možda normalan narod. Svejedno, pretjerao je, ali da nije, Hrvatska bi to regularno prešutjela, kao što je, gle čuda, slavenska avangarda i bastion svekolikog slavenstva – Slovenija, politički i medijski potpuno prešutjela nevjerojatan ispad Giorgia Napolitana.
 
- Može li Hrvatska uopće biti principijelna prema talijanskom revizionizmu kad je u devedesetima i sama bila sklona neprincipijelnom odnosu prema Drugom svjetskom ratu?
 
- Upravo u lustracijskom antikomunističkom grmu i leži zec hrvatskih i slovenskih problema s Italijom. Ne možemo mi, s našim ustavnim ceremonijalnim i protokolarnim antifašizmom i revizijom naše unutarnje i južnoslavenske povijesti, očekivati da će Italija, koja nikad nije defašizirana, kao što su denacificirani Japan i Njemačka, Italija koja revidira vlastitu povijest na tekućoj traci, imati razumijevanja za nas.
 
- Postoji li neko rješenje koje se ne bi svelo na izbacivanje parola?
 
- Hrvatska treba pozvati sve svoje emigrante da dođu natrag u svoj zavičaj, svoju domovinu, pa i ponuditi im dvojno državljanstvo, platiti tih tridesetak milijuna dolara na ime Rimskog sporazuma, dati esulima pravo prvokupa nekretnina od Punte Oštro do Savudrije. Kako je rekao Enzo Betizza, Hrvatska se ne treba bojati esula, jer ne postoji esulska mafija, svi oni su vrijedni ljudi. To što njihovo desno krilo iz Trsta utječe na Rim i tako zapravo regulira nepostojeću talijansku istočnu politiku, to je interna talijanska slabost koja nam ne pruža nikakav alibi. Ljudi koji su stradali od slavenske, partizanske ruke, slovenske i hrvatske, imaju pravo na svoja sjećanja u svakom smislu. Postavljam pitanje i prijedlog našem vrlom i meni dragom predsjedniku - a što mi čekamo da skupa sa Slovencima ne proglasimo vlastiti dan sjećanja. A taj dan može biti samo jedan jedini, 13. srpnja, datum kad su fašisti zapalili narodne domove u Trstu i Puli 1920. Zašto baš taj dan?

ITALIJA NIJE DEFAŠIZIRANA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.