Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
ITALIJA
14. veljače, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Još samo fali da kažu: "Ako ne revidirate Osimske sporazume iz 1975. mi ćemo biti protiv vašega ulaska u Evropsku Uniju!", a nije sigurno da baš to neće biti sljedeća faza skandala što ga je izazvao talijanski predsjednik Giorgio Napolitano simptomatično se, kao svi bivši komunisti, dodvoravajući desnici, pa je najveći aplauz nakon govora o pomirenju desnice i ljevice i dobio upravo od Gianfranca Finija, predstavnika reformiranih fašista, potom i optantima, maloj, ali utjecajnoj skupini na talijanskoj političkoj sceni. Evidentno je, naime, još iz tolikih nesporazuma sa Slovenijom da će svaki "dobri" susjed koristiti svoje pravo ucjene tražeći, za svoj glas sklonosti Hrvatskoj za ulazak u EU, neki od ustupaka koji se dakako uvijek tiču teritorija ili nekretnina, a koji u pravilu zahtijevaju reviziju već postojećih ugovora, pa dakle i reviziju povijesti.

I ma koliko u ispravnost povijesti imamo pravo sumnjati već stoga što je uvijek pišu pobjednici, ipak - kuda bi nas odvele cikličke promjene tolikih međudržavnih ili mirovnih ugovora, kao što su u ovom mučnom slučaju Osimski sporazumi, a lomiti te sporazume znači narušiti temeljno načelo na kojemu počiva ukupno međunarodno pravo i koje regulira upravo stanje nakon sloma neke države, poput Jugoslavije, i stvaranje novih država na istom teritoriju, te podrazumijeva da vlade novih država prihvate pravno naslijeđe bivše države, odnosno da poštuju sve međunarodne ugovore. Princip "sporazumi se moraju poštivati" jači je dakle, ili bi barem morao biti, od trenutačnih unutarpolitičkih potreba neke vlade ili političkih skupina. U protivnom, za manipulacijama posežu i oni koji se, poput talijanskoga predsjednika i tamošnje vlade, smatraju oduvijek dijelom civiliziranog svijeta, zaboravljajući u svojim oštrim prozivkama susjeda s ove strane Jadrana, koje nazivaju barbarima, temeljnu činjenicu da su upravo Talijani, kao rijetko koji narod, u drugom svjetskom ratu stali na stranu Hitlera i počinili ne male zločine baš na područjima Hrvatske čiju povijest danas imaju želju revidirati.
 
Kada talijanski predsjednik, srećom lišen bilo kakvih ovlasti, kaže kako je u Ugovoru o miru iz 1947. godine prevladao "pokret mržnje i krvoločnog bijesa", te "slavenski aneksionistički plan", onda to, htio to Napolitano ili ne, neodoljivo podsjeća na Mussolinijeve teze o "nižoj, barbarskoj rasi, kakva je slavenska", i utoliko je reakcija predsjednika Mesića, ma koliko oštra i dijelom nediplomatska na takvu retoriku, posve ispravna. Tim više jer zahtjevi talijanskog predsjednika, ali i tamošnjeg premijera i ministra vanjskih poslova, sve samih bivših komunista u utrci za desnim glasovima, za revizijom Osimskih sporazuma, otvaraju čitavu lepezu jednom već zaključenih dogovora između bivše Jugoslavije, odnosno Hrvatske kao jedne od njenih sljednica, i Rima. Zahtijevati reviziju Osima, buncati o "poniženoj i osakaćenoj Italiji u njezinoj istočnoj regiji", znači između ostaloga dovoditi u pitanje i pravo "slavenskih barbara" na vlastiti teritorij, onaj Dalmacije i Istre koji je "civilizirana" fašistička Italija bila anektirala i držala svojim sve do 1943.
 
Stoga neuvijena reakcija predsjednika Mesića kako je u izjavama talijanskog predsjednika nemoguće previdjeti natruhe otvorenoga rasizma, povijesnog revizionizma i političkog revanšizma može samo kratkoročno poremetiti odnose dviju država, ali dugoročno, što svakako implicira i stav da Hrvatska zbog ulaska u Evropsku Uniju mora prestati skidati gaće pred svakovrsnim pretenzijama svojih susjeda, Mesić je svojim istupom Hrvatskoj napravio samo uslugu. Za razliku od premijera, koji se jedva oglasio putem svoje pišiću–kakiću šefice diplomacije.
 
Svaka vlada, međutim, koja drži do sebe, ili se, poput naše, zaklinje prvenstveno u nacionalni ponos i suverenitet, reagirala bi već na zlokobni potez talijanskog predsjednika kojim je ovaj na Dan sjećanja na fojbe posmrtno odlikovao ni manje ni više nego Mussolinijeva zapovjednika Zadra. S činom odlikovanja jednog fašističkog oficira mogu se složiti samo rigidni desničari, pa je ne slučajno i predstavnik Nacionalnog saveza Italije Maurizio Gasparri izjavio kako je "Napolitano ispravno govorio o genocidu", da bi zainteresiranost svoje vlade za revizijom povijesti podijelili i neki utjecajni talijanski mediji. Tako list Repubblica u svom komentaru pod naslovom "Otklonjena krivnja" proziva Mesića jer da se ne želi "sučeliti sa sjenama prošlosti", ali i dodaje da "većina Hrvata ne želi spoznati pravu istinu o fojbama". Talijanski premijer Romano Prodi, pak, ne odustaje, nego Mesićevu reakciju naziva niskim udarcem, dok hrvatski predsjednik ponavlja kako on ne opravdava ni jedan zločin, ali da Hrvatska nikada neće odustati od potpisanih sporazuma.
 

GLEDE & UNATOČ: ITALIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.