SAM SVOJ KADIJA
Luko BRAILO
22. ožujka, 2007.

Kadijević je ničim izazvan još 1993. praktički ispisao opširnu podlogu za podizanje optužnice o svojoj ulozi u zapovjednom lancu JNA tijekom vođenja rata u Hrvatskoj izdavajući knjigu "Moje viđenje raspada – Vojska bez države", u kojoj, među ostalim, navodi: "JNA je predstavljala osnovu iz koje su formirane tri vojske – Vojska SRJ, Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpske Krajine", te dodaje kako je to bio "vrlo bitan zadatak", a ujedno i "obaveza JNA da novoj Jugoslaviji i cjelokupnom srpskom narodu obezbjedi njegovu vojsku"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Hrvatska pokreće proceduru za izručenje Veljka Kadijevića, posljednjeg jugoslavenskog saveznog sekretara za narodnu obranu kojega u Bjelovaru, Vukovaru i Osijeku terete za ratne zločine počinjene 1991. godine. Konačno, reći će mnogi, ali moguće izručenje umirovljenog generala armije i ex federalnog ministra SSNO-a nije ni izbliza tako izvjesno kako bi se moglo zaključiti temeljem prevladavajuće predodžbe kakva je u većini hrvatskih medija o konkretnom slučaju stvorena zadnjih desetak dana.

Kvaka je, naime, u tome da se Kadijević kao bjegunac, navodno, nalazi u SAD-u, gdje opet, navodno, mirno živi i radi u Floridi kao vanjski savjetnik Pentagona, a tamo iznova navodno pomaže Amerikancima u otkrivanju Saddamovih bunkera koje su osamdesetih godina u Iraku gradili inženjeri JNA. Tolika doza navodnosti u traženju važnog osumnjičenika za ratne zločine iz vremena raspada SFRJ ne djeluje nimalo optimistično uzme li se u obzir slično iskustvo s, recimo, slučajem Španović kojega je Velika Britanija unatoč njegovoj poznatoj londonskoj adresi i dostavljenim dokazima za pokolj u Škabrnji za sada odbila izručiti Hrvatskoj.
 
Ostavimo li po strani te i slične brojne navodnosti vezane za Kadijevića, koje, blago rečeno, sugeriraju popriličnu dozu zbrkanosti kojom hrvatski nadležni organi odlučno traže jednog od ključnih aktera krvava raspada bivše SFRJ, ipak je središnje pitanje – zašto se tom postupku pristupilo tek sada i što se čekalo svih proteklih godina. Nekakvu vrstu objašnjenja za takvo postupanje ponudio je bivši ministar vanjskih poslova i potpredsjednik ratne Vlade RH dr. Mate Granić u Jutarnjem listu tvrdeći kako ta Vlada nije zaustavila niti jedan proces "protiv odgovornih za agresiju na Hrvatsku, pa tako ni glavnih krivaca Slobodana Miloševića i vrha bivše JNA na čelu s Veljkom Kadijevićem".
 
Strateški ciljevi
 
Stvar je u tome, ističe Granić, što su postojali strateški ciljevi: obrana, međunarodno priznanje Hrvatske, završetak rata u BiH između Hrvata i Bošnjaka, ukupno završetak rata u BiH, oslobođenje okupiranih područja, a onda reintegracija okupiranog teritorija. To su bili strateški ciljevi, a tek kada su završili, razmišljalo se o kaznenim progonima, napominje bivši hrvatski ino-ministar.
 
No, svi su ti strateški ciljevi ostvareni 1996. godine, ali se, eto, nakon dugih godina razmišljanja o međunarodnoj tjeralici za Kadijevićem nešto konkretnije počelo raditi tek ovoga proljeća, i to na temeljima medijskog spekuliranja o njegovu navodnom prebivalištu u Floridi. Ostaje, međutim, pitanje što se proteklih godina poduzimalo u vezi s njim, budući da je Kadijević ničim izazvan još 1993. godine praktički ispisao opširnu podlogu za podizanje optužnice o ulozi prvog čovjeka JNA u njezinu zapovjednom lancu tijekom vođenja rata u Hrvatskoj izdavajući knjigu "Moje viđenje raspada – Vojska bez države".
 
Tu je knjigu od nepunih 170 stranica izdala beogradska Politika, i unatoč činjenici što je pisana dosadnim referatsko-vojničkim stilom razvijanim u doba doktrine ONO i DSZ, usprkos očitom autorovom neshvaćanju povijesnih prilika nastalih nakon pada Berlinskog zida i nestanka bipolarnog svijeta, to djelo predstavlja autentično svjedočanstvo čovjeka i dužnosnika koji je svojim djelovanjem mogao drugačije usmjeriti raspad SFRJ, osim ratnog za koji se opredijelio. Iako je Kadijevićeva knjiga umnogome poslužila haaškim istražiteljima prilikom podizanja optužnica za počinjene ratne zločine u Hrvatskoj, iako su je u mnogo navrata koristili brojni strani analitičari i pisci niza knjiga o ratovima na prostorima bivše državne zajednice, njezine su po(r)uke proteklih godina u Hrvatskoj uglavnom zaobilažene.
 
Zakasnjele nacije
 
Stoga je na početku krajnje neizvjesnog i dugotrajnog postupka izručenja Kadijevića Hrvatskoj vrijedno podsjetiti se nekih "važnih istina" koje je u spomenutoj knjizi iznio posljednji savezni sekretar SSNO-a i istodobno načelnik Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ. Autor ne krije da je po ocu imotski Srbin, ujedno i "uvjereni Jugosloven", a na pitanje zašto je došlo do raspada SFRJ, Kadijević, među ostalim, ističe kako se "mnogo lutalo u traženju najboljih rješenja uređenja međusobnih odnosa jugoslovenskih naroda, pri čemu nije nađena prava mjera odnosa između zajedničkih i posebnih nacionalnih interesa".
 

SAM SVOJ KADIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.